Plenković sad komotno može postaviti "Daruvarca" za ministra pravosuđa

Plenković sad komotno može postaviti "Daruvarca" za ministra pravosuđa
Foto: Index/EPA

ANDREJ PLENKOVIĆ na dobrom je putu da uradi nešto što, koliko nam je poznato, nije palo na pamet niti jednom premijeru u elektrificiranim krajevima svijeta - pretvoriti vladu u rehabilitacijski centar. Izgovaranjem čarobne rečenice kojom je objasnio da razloga za smjenu ministra uprave Lovre Kuščevića nema jer su se sve njegove afere zbile "davno prije funkcije koju danas obnaša", dok je sada "maksimalno angažiran i motiviran da radi na programu vlade", hrvatski premijer dodatno je srozao kriterije izbora članova izvršne vlasti.

Što nakon ovoga čovjeka više uopće može diskvalificirati za ulazak u vladu? Koliko promašena biografija, puna ozbiljnih sumnji, treba stajati iza nekoga da Plenkoviću bude previše? I zašto vladu ne otvoriti dokazanim kadrovima kojima trenutno nitko ne daje pravo na drugu šansu?

Zašto sad Sanader ne bi postao ministar kulture, a "Daruvarac" ministar pravosuđa?

Divno je vrijeme da teatrolog Ivo Sanader, primjerice, postane ministar kulture, poduzetniku Ivici Todoriću valjalo bi dati resor gospodarstva ili financija, a Darku Kovačeviću "Daruvarcu", recimo, Ministarstvo unutarnjih poslova ili pravosuđa. Ako se već propada, učinimo to što brže i što efikasnije.

Od polovice svibnja, kada je Index objavio prvi tekst o neobičnim imovinskim podvizima Lovre Kuščevića, u hrvatskim je medijima ispisana omanja knjiga o aktivnostima ministra uprave dok je bio načelnik Nerežišća, male i nebitne bračke općine. Doznali smo i kakvu su korist on i bliža obitelj tada stekli - što pri podjeli POS-ovih stanova, što pri prenamjeni zemljišta iz poljoprivrednog u građevinskog - te smo ga slušali kako se brani da se u tim slučajevima izuzimao od odlučivanja, pa ispada da siroti Lovro jedini u Nerežišćima nije znao da će mu skočiti cijena parcela. Pisalo se i o čudnovatom projektu zdravstvenog turizma koji je završio tako što su brojni brački tereni završili u vlasništvu čudne firme registrirane u Splitu, dok je njegov glavni promotor trenutno glavni savjetnik ministra uprave. 

Pisalo se i o presudi kojom je Ivana Domić, bivša predsjednica supetarskog Općinskog suda, utvrdila da je upravo Kuščević vlasnik četiri parcele u Nerežišćima, a ne uknjiženi vlasnici, pa o tome kako je zaboravio upisati svoju kuću u katastar, o prenamjeni kokošinjca u kuću...

Ali, kaže Plenković, sve je to bilo prije.

Hrvati su se odavno pomirili s tim da im kadrovsku politiku u državi kreira željezni zakon partijske podobnosti. Kada napišete da je negdje zaposleno veće ili manje krdo pripadnika vladajuće stranke - a malo je stranaka imuno na klijentelizam - ne trebate očekivati doslovno nikakvu reakciju. Neće se na ulice izliti rijeka ogorčenih. Oni kojima to smeta otići će u inozemstvo, a ostali će se pokušati prilagoditi. Ili podesiti život tako da što manje ovise o državi.

Sada im se, očito, valja miriti sa saznanjem da se partije više na pozicije moći i ne trude kandidirati najbolje. Prema nekoj elementarnoj logici, kojom Plenković nije ovladao, bitno je baš ono što je ministar radio prije nego što je dobio resor u vladi, jer ako nije, onda je partijska knjižica zaista jedini kriterij i isključivo mjerilo.

Utoliko je spominjanje "Daruvarca" u ovom tekstu neprimjereno samo zato što dotični, koliko je poznato, nije u HDZ-u. Inače, zašto ne?

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara