Pobjeda dužnika nad bankama - nada u hrvatsko pravosuđe

Pobjeda dužnika nad bankama - nada u hrvatsko pravosuđe
Foto: Sanjin Strukic/PIXSELL

JEDNA od tema koje volim raspravljati sa studentima je ona nama smiješna poruka na čašama za kavu američkih fast-food lanaca: "Pažnja! Kava može biti vruća!". Koliko god nam to zvučalo čudno i pomalo blesavo (pa valjda i naručujemo vruću kavu!) poruka ima značenje – ona govori da se velika korporacija plaši sudskog spora u slučaju da se ozlijedite. 

To znači da korporacija koja može uzeti najbolje svjetske odvjetnike, ljude koji zarade vašu godišnju plaću u dan, strahuje od tužbe običnog građanina koji se može ozlijediti vrućom kavom. Upravo u takvom sustavu gdje se oni najveći, oni koji dnevno vrte milijarde, druže se s političarima i voze se u privatnim avionima plaše moguće tužbe običnog građanina možemo reći kako sudstvo radi, neutralno je i učinkovito.

Pobjeda Udruge Franak

Stoga je jučerašnja vijest s tiskovne konferencije Udruge Franak odlična. Malo je prošla "ispod radara" radi čekanja nedjeljne utakmice, ali mnogim našim građanima će sigurno značiti jako puno.

Konferencija je organizirana u povodu pravomoćne presude Visokoga trgovačkog suda u kolektivnom sudskom procesu protiv osam banaka, kojom je potvrđeno da je svih osam tuženih banaka ugovaralo nepoštene i zbog toga ništetne, odnosno nevažeće ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima (CHF) i promjeni kamatne stope odlukom banke.  

Jedan od koordinatora udruge Denis Smajo rekao je da je pravosuđe položilo najviši ispit, iako je sve "malo potrajalo". 

"Za udrugu koja ima 30.000 članova to je velika stvar. Pobijedili smo valutnu klauzulu, pobijedili smo kamatnu stopu, bit će još nekih pravnih nedoumica, ali i to ćemo izgurati do kraja", kazao je Smajo. Dodao je kako postoji mogućnost žalbi banaka, no da je to već ranije riješeno pred Ustavnim sudom, Vrhovnim sudom i Sudom EU-a koji je u potpunosti stao na stranu klijenata, odnosno potrošača.

Dokazano je toksično poslovanje banaka

Dugo sam smatrao kako je u ovom slučaju odgovornost na svakom pojedincu i kako su građani sami odgovorni u kojoj valuti i kako su podigli kredit. Međutim, Udruga Franak je uspjela dokazati kako su banke, laički rečeno, drukale za kredite u CHF-u. Strankama pritom nisu jasno navedeni mogući rizici. To se ne smije.

Također, banke su držale kamate na te kredite niskima i poslije su ih podizale "odlukom uprave banke", što nije bilo povezano s nekim objektivnim kriterijima. Ukratko, loš, toksičan kreditni proizvod je guran strankama, a onda je jedna strana potpuno samovoljno mijenjala uvjete kreditiranja. Ni to se ne smije. Stoga su me uvjerili da ovdje odgovornost nije na pojedincu koji je kao laik uzeo kredit.

Hrvatska je od početka procesa ulaska u EU, čak i prije početka pregovora, prihvatila europski okvir zaštite potrošača te ga usavršavala godinama, kako se mijenjao i europski okvir. Čemu pravni okvir zaštite potrošača? Kada kupuje firma, netko tko se profesionalno bavi nekim poslom, nema zaštite potrošača. Tu se očekuje da na poslovne pregovore uz direktora dođu i financijaš, pravnik i stručnjak iz tog područja (pa ako ga nemate možete uzeti i vanjskog) i ako pogriješite, a stvar je unutar okvira zakona, onda je u pitanju vaša poslovna pogreška.

Međutim, potrošač, fizička osoba, može biti i laik. Ne mora poznavati detaljno robu, usluge pa ni financijsko tržište. I zato mu u Europskoj uniji propisi daju neka dodatna prava. Primjerice, Direktiva iz 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima govori: "Ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora". Što mislite, je li mogućnost da banka mijenja naknadno kamatu (cijenu kredita kao robe) jednostrano, bez ikakvih uvjeta, krši kao prvo ovu odredbu?

Građani su napravili pravi potez – organizirali se

Građani, dužnici u CHF-u napravili su pametnu odluku i organizirali su se u udrugu. Ako ste sami, onda se teško boriti, a i odvjetnički troškovi su ogromni, ako vas je 30.000, svaki neka da 10 kuna, i to je 300.000 kuna. Nisu kukali i nisu išli u pojedinačne bitke s ogromnim odvjetničkim troškovima, nego su se organizirali oko problema. 

Upravo je to organiziranje dovelo da je trošak po pojedincu pao na zanemariv iznos, ali je uzrokovalo i medijske vidljivosti i sakupljanja ogromne količine znanja, iskustva i svjedočenja na kraju sudske pobjede.

Banke su se kockale – i izgubile

Što se banaka tiče, jednom sam pitao osobu koja radi s bankama kako su mogle "promašiti" cijeli okvir zaštite potrošača. Odgovor je bio da banke vole sebe vidjeti kao instituciju, a ne kao trgovca (ali po propisima o zaštiti potrošača nasuprot potrošača stoji trgovac, bez obzira na to je li prodaje kupus ili novac). Pa ako ego bude koštao banke nove milijarde kuna, to je njihova stvar.

Ono što je važno: i u Hrvatskoj se počelo događati da pravomoćne presude dobivaju obični građani nasuprot sustava, dužnici nasuprot gotovo svemoćnih banaka. Pravosudni sustav je odradio svoje i ovoga puta nije stao na stranu banaka. Ulijeva li to neku novu nadu za budućnost? Svakako. Temelj funkcioniranja svake države je osiguravati vanjsku sigurnost (vojska), unutarnju sigurnost (policija) i sigurnost imovine pojedinca (pravosuđe). Država koja to osigurava funkcionira. Država koja to nema, ne funkcionira.
Sudu treba čestitati na objektivnosti, čelnicima Udruge Franak na preciznoj, sustavnoj pravnoj borbi (umjesto u nas uobičajenog kukanja političarima te patničkih izjava medijima), a bankama: čujte, kockali ste se, a u kockanju se ponekad i izgubi.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara