Pogled iz Švedske: Što bi Hrvati mogli naučiti iz njihovog odnosa prema desnici

Pogled iz Švedske: Što bi Hrvati mogli naučiti iz njihovog odnosa prema desnici
Foto: Index, EPA

ČETIRI tjedna prošla su od parlamentarnih izbora u Švedskoj, a skandinavska kraljevina još nije dobila novu vladu. Nijedan od dvaju tradicionalnih blokova, predvođena dosad vladajućim socijaldemokratima i oporbenim konzervativcima/umjerenjacima, nije osvojio dovoljno mandata da samostalno sastavi većinsku vladu.

Razlog je uspon ekstremne desnice

Temeljni je razlog uspon ekstremno desnih Švedskih demokrata koji su sa 17,53% glasova, odnosno 62 mandata (od ukupno 349), treća stranka u švedskom parlamentu Riksdagenu. Lider Socijaldemokrata i donedavni premijer Stefan Löfven smatra da bi kao vođa najveće parlamentarne stranke (28,26%) i većeg od dvaju blokova (144 prema 143 mandata) trebao i dalje voditi vladu lijevog centra.

Njegov glavni politički suparnik Ulf Kristersson, šef Stranke umjerenih, pak, nema namjeru dopustiti da Švedska i sljedeće četiri godine bude pod socijaldemokratskom palicom.

Nitko ne želi s njima

Hoće li prevladati Löfven ili Kristersson ili će možda doći do novih izbora (koji vjerojatno ne bi bitno promijenili odnos snaga) trenutačno promatračima izvan Švedske i nije toliko presudno i zanimljivo koliko pozicija i tretman Švedskih demokrata. Ova stranka euroskeptika, populista i švedskih nacionalista zadobila je na rujanskim izborima povjerenje 1,135 milijuna birača, ali i osudu gotovo kompletnog političkog spektra.

Naime, osim Kršćanskih demokrata (6,32%) nijedna od ostalih šest parlamentarnih stranaka zasad nije spremna ne samo na koaliciju, nego ni na kakav oblik suradnje ili političkog suživota s opcijom koju smatraju pogubnom po budućnost Švedske.

Okrenuli leđa šefu desničara

A nije da se Švedski demokrati nisu pokušali svidjeti ostatku političkog spektra. U prošlom izbornom mandatu podržavali su oba bloka, onako kako im je u konkretnim situacijama odgovaralo, a u skladu s njihovim ultimativnim ciljem – formiranjem vladajuće koalicije i osvajanjem političke moći. Prije koji tjedan, prilikom izbora novog predsjednika Riksdagena, njihov se vođa Jimmie Åkesson priklonio strankama desnocentrističke Alijanse i pomogao da jednu od središnjih političkih funkcija u Švedskoj dobije predstavnik umjerenjaka Andreas Norlén.

Åkesson je očekivao da će Alijansa uzvratiti i prihvatiti njegovu podršku u sastavljanju nove vlade, no njegova je pružena ruka ostala usamljena u zraku. Suprotno dosadašnjoj parlamentarnoj praksi, kandidat Švedskih demokrata nije izabran za drugog dopredsjednika Riksdagena. Leđa mu je okrenula čak i Alijansa, a kao sol na ranu na njegovo mjesto izabrana je predstavnica reformiranih komunista.

Ignoriraju ih

Izolacija i ignoriranje Švedskih demokrata nastavilo se i prilikom izbora predsjednika i dopredsjednika parlamentarnih odbora. Sve su ostale stranke dobile pozicije sukladno svom izbornom rezultatu, jedino su Åkesson i društvo ostali kratkih rukava. Trinaesto prase švedske politike ne može se pohvaliti dobrim imidžem ni izvan Riksdagena. Javna osuda, da ne kažem medijsko šamaranje Švedskih demokrata traje već mjesecima.

Razne društvene i interesne skupine, od sindikata, preko estradnih i showbiz zvijezda do vladinih službenika, izjašnjavaju se javno protiv ksenofobije, homofobije i nacionalizma. U njihovim se istupima izrijekom ne spominju Švedski demokrati, ali svima je jasno u koga je kritika uperena.

Poslodavci poslali jasnu poruku

Svojevrsni „cordon sanitaire“ prema Švedskim demokratima ovih je dana zajedničkim istupom zaokružilo četrdesetak poslodavaca, investitora i poduzetnika, većinom iz IT sektora. Sukus je njihova istupa da je „naivno vjerovati kako se globalno uspješna tvrtka može izgraditi samo sa Šveđanima“.

Sve su spomenute skupine svjesne da je Švedska jedna od najnaprednijih zemalja svijeta i najpoželjnijih destinacija za život i poslovanje postala upravo zahvaljujući otvorenosti, toleranciji i multikulturalnosti, naravno u kombinaciji s tržišnim gospodarstvom i socijalnom državom. Švedska zbog tog statusa i danas uživa enormne benefite, jer strani stručnjaci u čije obrazovanje nije uložila ni centa održavaju njeno gospodarstvo i mnoge javne službe konkurentnima. A poslodavci vrlo dobro znaju da se zemlji u kojoj se imigranti ne osjećaju dobrodošlima, u budućnosti ne piše dobro.

Što Hrvatska može naučiti od Švedske?

Hrvatska i ostala „belosvetska“ ekstremna desnica već odavno Švedsku prikazuju socijalno i sigurnosno uništenom i izgubljenom.

Stvorili su vlastitu sliku stvarnosti, u kojoj Švedska jednostavno ne smije biti uspješna, jer kako u Europi može postojati zemlja u kojoj multikulturalnost zaista funkcionira u praksi i u kojoj su rasisti i nacionalisti gurnuti na margine društva? Ne ide im baš u prilog to što Švedska gospodarski stoji poprilično dobro, kao ni to što brojne ankete, istraživanja, mjerenja i sasvim egzaktni podaci i činjenice govore da je Švedska na dobrom putu. Nije ih valjda baš sve naručio George Soros?

Što Hrvatska može naučiti iz toga kako gotovo kompletna švedska politika, sve društvene skupine i velika većina građana tretiraju ekstremnu desnicu?

Ne baš mnogo, jer hrvatski socijaldemokrati i konzervativci dopustili su ekstremima da postanu politički mainstream. Sada je kasno za „sanitarni kordon“, trebalo je na vrijeme posegnuti za vatrogasnim šmrkovima. Ali koliko god mučna, komplicirana i zatrovana hrvatska politička stvarnost bila, mora se živjeti i vjerovati da promjene i ozdravljenje nisu i nemogući.

Smjer promjena? To je bar jednostavno, svi znamo  kamo se Hrvati najviše iseljavaju i kakve zemlje biraju kad traže bolji život. I svi znamo da to nisu ni Mađarska, ni Poljska.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara