UVOĐENJE eura je jedna od najznačajnijih promjena u novijoj povijesti Hrvatske. Predviđale su se razne stvari kao posljedica zamjene kune eurom, iako kuna tehnički nije "nestala" jer će se vječno u Hrvatskoj narodnoj banci (HNB) novčanice kune moći zamijeniti za eure, većinom bez ikakvog promišljanja nego na temelju političke oportunosti.

Jedan od rijetkih neemotivnih argumenata protivnika eura je bio da će zbog uvođenja eura narasti cijene. Ali vrhunac rasta cijena je bio u studenom 2022., 13 posto na godišnjoj razini. Od tada rast cijena pada, na trenutnih 4.8 posto godišnje.

Visok rast cijena 2022. je doveo do toga da su realne plaće padale, jer su cijene rasle više od iznosa neto plaća. Da bismo procijenili je li se ista situacija dogodila u prvoj godini uvođenja eura, uz stopu godišnje inflacije trebamo znati koliko su rasle plaće.

Rast neto plaća između 101 i 200 eura

Prosječna plaća je manjkavo mjerilo jer puno ovisi o ekstremima (popularno zvano "efekt sarme"), ali Državni zavod za statistiku objavljuje i podatke o plaćama po decilima. Decilne plaće se računaju podjelom plaća zaposlenih na deset jednakih dijelova nakon rangiranja od najniže do najviše, a zatim odabirom iznosa plaće ispod kojeg se nalazi 10 posto, 20 posto, 30 posto ... 100 posto plaća zaposlenih u Hrvatskoj.

Za primjer, prvi decil predstavlja 10 posto najslabije plaćenih radnika u Hrvatskoj, drugi decil one između 10 posto i 20 posto najslabije plaćenih radnika, treći decil je između 20 posto najslabije plaćenih i 30 posto najslabije plaćenih itd.

Usporedba prosječne neto plaće po decilima u siječnju 2023. i siječnju 2024. pokazuje da su u apsolutnom iznosu najviše rasle plaće u gornjim decilima, tj. kod najbolje plaćenih radnika, a najmanje kod najslabije plaćenih radnika.

Tako je svaki deseti radnik u siječnju 2023. radio za 627 eura i manje, svaki peti za 684 eura i manje, svaki drugi za 930 eura i manje. S druge strane svaki deseti najbolje plaćeni radnik je imao neto plaću u iznosu od 1676 eura i više, svaki peti najbolje plaćeni 1344 eura i više itd.

U siječnju 2024. je svaki deseti radnik imao plaću 728 eura i manje, svaki peti 795 eura i manje, svaki drugi 1189 eura i manje. Istodobno je deset posto najbolje plaćenih imalo plaću 1876 eura i više, svaki peti najbolje plaćeni radnik 1526 eura i više itd.

Vidljivo je da su u apsolutnom iznosu najviše rasle visoke plaće, iznad medijana, tj. veće od 930 eura u siječnju 2023. Rast je iznosio od 146 eura u šestom decilu do 200 eura u devetom decilu. 10 posto najmanjih plaća je raslo za 101 euro.

U nekim djelatnostima u godinu dana prosječne plaće rasle više od 200 eura

Gledano prema djelatnostima, najviše su rasle prosječne neto plaće u "Opskrbi el. energijom, plinom, parom i klimatizaciji", za 254 eura (s 1322 eura na 1576 eura). Slijedi "Javna uprava i obrana, obvezno socijalno osiguranje", za 223 eura (s 1262 eura na 1485 eura).

Treće su po rastu apsolutne prosječne neto plaće "Djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi", za 221 euro (s 1312 eura na 1533 eura).

Najmanje je rasla prosječna neto plaća u "Financijskim djelatnostima i djelatnostima osiguranja", za 98 eura (s 1431 eura na 1529 eura). Drugi i treći najmanji rast je u "Ostalim uslužnim djelatnostima" i "Administrativnim i pomoćnim uslužnim djelatnostima", 105, odnosno 106 eura.

Za razliku od 2022. plaće su rasle brže od cijena

Prema Državnom zavodu za statistiku (DZS), rast cijena između siječnja 2023. i siječnja 2024. iznosio je 4.1 posto, a prema Eurostatu, tj. harmoniziranom indeksu potrošačkih cijena, 4.8 posto. Radi se o dvije različite metodologije, ali u svakom slučaju je rast neto plaća bio veći od rasta cijena, za razliku od 2022. kada je rast cijena bio veći od rasta plaća.

Gledano prema decilima, plaće su rasle između 16 posto u prvom decilu i 12 posto u devetom decilu. Čak i kada se umanji za službeni rast cijena, jasno je kako su plaće rasle.

U svim djelatnostima je prosječna neto plaća rasla više od cijena, najviše u "Opskrbi el. energijom, plinom, parom i klimatizaciji" (19 posto), "Javnoj upravi i obrani, obveznom socijalnom osiguranju" (18 posto) i "Djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi" (17 posto).

Najmanje su postotno rasle plaće u "Financijskoj djelatnosti i djelatnosti osiguranja" (7 posto), "Informacijama i komunikacijama" (7 posto) te "Rudarstvu i vađenju" (9 posto).

Nije zasluga vlade i Plenkovića

Iako premijer Plenković voli rast plaća prikazivati kao rezultat rada svoje vlade, to nije istina jer su stvari koje su u njenoj nadležnosti ostale nepromijenjene. Hrvatska nije ostvarila napredak u efikasnosti javnog sektora, u kvaliteti pravosuđa, kvaliteti zdravstva ili drugim nadležnostima same države.

Rast plaća je dominantno rezultat vanjskih šokova koji su se prelili u Hrvatsku, i to nakon desetljeća stagnacije nakon velike krize (ukupni BDP je bio isti 2018. i 2008.). Razlozi su snažan rast izvoza proizvoda zbog premještanja nabavnih lanaca kompanija iz bogatih država EU u geografski bliže države (nearshoring), rekordni prihodi od turizma 2023., izdašni fondovi EU...

Hrvatska zapravo samo hvata korak s državama istoka EU koje su napredovale brže od Hrvatske cijelo desetljeće, a rast gospodarstva i plaća je samo povratak na relativne odnose kakve je Hrvatska imala prije 2008. i kakve je izgubila u sljedećih deset godina.