DANAS je moderno odbacivati znanost: cjepiva su opasna, klima se ne mijenja, Zemlja je ravna, a iznad svega (i prije svega) - teorija evolucije je totalna izmišljotina. Ovo zadnje sam nekoć i ja branio, shvaćam razloge koji navode čak i relativno bistre ljude na sumnju prema Darwinu.

Ne kanim nadugačko i naširoko objašnjavati zašto je teorija evolucije istinita, samo ću vam prepričati kako je to išlo u mom slučaju, a vi sami za sebe izvucite zaključak. 

Kako sam nasjeo

U školi mi je biologija išla sasvim dobro, čak sam jednom i pobijedio na školskom natjecanju. Čitao sam razne zanimljive knjige o evoluciji još kao klinac (jedna se zvala Kako je čovjek postao div).

Sva ta moja znanja ja sam stavio u stranu kad sam s 20 godina postao vjernik. U mom novom svjetonazoru Zemlja je bila stvorena prije desetak tisuća godina, a u narednih nekoliko dana nastao je sav živi svijet. Do ruku mi je došla neka knjižica Mrtvo drvo života sa 101 dokazom protiv evolucije, činilo mi se sve to vrlo utemeljenim i ja sam postao kreacionist. Čak sam jednom i držao javno predavanje studentima na temu kreacionizma kao znanstvene hipoteze.

Pročitao sam i razne druge knjige na tu temu te poslušao i brojna predavanja koja su znali držati i ljudi s pravim, sveučilišnim diplomama iz biologije i fizike.

Prva pukotina

Prvo je počelo pucati po pitanju mjerenja starosti Zemlje (i svemira). I dok su kreacionisti uglavnom okupirani s problemima mjerenja ugljikovim izotopom C14, znanost je razvila barem desetak drugih metoda koje počivaju na radiometriji. I sve one dolaze do otprilike iste brojke: 4,5 milijardi godina.

Dugo sam pokušavao iznaći neki izlaz iz tako čvrstog stiska matematike i fizike, pokušavaju to neki i dan danas. Ili se izvlače s idejom da Zemlja samo izgleda tako staro, a zapravo je mlada (baš kao što su i Adam i Eva bili stvoreni već kao odrasli ljudi, a stari tek jedan dan).

Ako vama igraju takvi argumenti - i ako mislite da su fizičari promašili izračun za enormnih 99,9999% - to je vaše pravo na glupost. Sebi nisam mogao dopustiti žrtvovanje razuma, shvatio sam da je prošlost Zemlje i svega na njoj puno dulja nego što naučavaju kreacionisti.

Jedan od onih biologa koji je predavao o problemima teorije evolucije u mailu me pitao moramo li one dane stvaranja doslovno tumačiti. Iskreno sam mu odgovorio NE. Isto me godinama kasnije pitao i jedan student, tu već nisam bio iskren, nego sam okolišao i zavlačio. Valjda ga nisam htio vući u otpad.

Logika muljaže

To raščišćavanje s jednim u suštini lako shvatljivim izračunom konačno mi je otvorilo oči, pa se u meni probudio i profesor logike, kojega sam davno poslao na spavanje. 

Počeo sam uviđati i temeljnu kreacionističku logiku, kojom je vrvjela ona knjižica sa 101 dokazom protiv teorije evolucije: navedu se neka fizikalna mjerenja i onda se pretpostavi da se radi o konstanti. Primjerice, magnetno polje Zemlje je oslabilo u zadnjih par stoljeća. Ako je oduvijek tako slabilo, onda je naš planet prije četrdesetak tisuća godina bio patuljasta zvijezda, što znači da tada nije ni postojao.

Problem u ovakvom zaključivanju jest što se uobičajene prirodne oscilacije predstavljaju kao konstante i onda se jaše na tome. Ili se jednostavno preurede pa i izmisle podaci. Čuli ste možda za to da zbog erozije tla rijeke ne mogu postojati milijardama godina. Možda je to točno, samo što nitko nikada nije ni tvrdio da su rijeke stare milijardama godina, nego desetak milijuna godina (npr. Amazona). 

Iskapanje podataka

Imao sam sreću da mi biblijsku arheologiju predaje profesor koji je aktivno radio na iskapanjima i predstavljao nam najnovije rezultate istraživanja. Nemalo nas je začudio kad je ustvrdio da je Jerihon nastao prije nekih 11 i pol tisuća godina (dakle, par tisuća godina prije Zemlje). 

I onda krenete po svim drugim podacima, tko god nešto mjeri - od ostataka gradova do fosila životinja - eto vam vremenskih perioda koje se ni pod razno ne uklapaju u takozvanu biblijsku kronologiju.

Imate dva rješenja: jedno je da odbacite sve te rezultate i namjesto milijuna godina kažete da se radi o tisućama; a druga je da još jednom shvatite da znanstvenici nisu neka organizirana mafija koja neprestano izmišlja brojke.

Ima i treća opcija, ona koju sam vidio na vodećem kreacionističkom sveučilištu u Americi: da kažete kako je neki kamen "prema uobičajenom mjerenju" star milijardu godina, i onda se pravite nevješti po pitanju koliko je stvarno star.

Završni udarac

To moje sudaranje sa znanstvenim podacima trajalo je dvadesetak godina i nisam bio dovoljno smion samom sebi reći zaključak cijele priče. Čak sam se pokušavao vratiti kreacionizmu, ali i u njihovoj najnovijoj literaturi nalazio sam da i oni sumnjaju u vlastite postavke.

Tako sam uzeo knjigu doajena kreacionizma Ariela Rotha (koji uskoro puni stotu). U njoj se on, između ostalog, dotakao pitanja kako to da imamo prilično čvrst poredak među fosilima, kad bi Potop trebao značiti i njihovo totalno razbacivanje u kaosu. Još jako davno, kad je Roth bio tek beba (a Zemlja stara tek 5900 godina), biolog J.B.S. Haldane kreacionistima je zadao jednostavan izazov: nađite zeca u prekambriju i pobili ste teoriju evolucije. Sto godina kasnije, traženog zeca nema i Roth se pita kako je to moguće.

Stoga predlaže tezu da su životinje (i biljke) prije potopa živjele u zasebnim eko zonama (valjda da dinosauri ne bi jeli zebre), pa otuda i tako čvrst poredak među fosilima.

U trenutku kad sam to pročitao, opet se probudio moj profesor filozofije: "To je ad hoc hipoteza!", rekoh u sebi. Kad teorija naleti na neku činjenicu koja se u nju ne uklapa, onda na brzaka ponudi neko dodatno objašnjenje. Nije da toga nema u znanosti, ali ne bi smjelo biti na tako ključnom mjestu u teoriji, pitanje poretka fosila stvarno je biti ili ne biti za kreacionizam.

Taman što sam to sebi rekao, naiđem na redak u kojemu Roth skrušeno priznaje: "Doduše, to je ad hoc hipoteza".

Zaklopio sam i odložio knjigu, mirno utonuvši u san, konačno načisto sam sa sobom, makar mi trebalo valjda dvadeset godina za to. Nije ovo priča u kojoj sam ja neki veliki um. 

Pouka vjerniku

Naravno, vi sve ovo što sam izložio možete odbaciti nekim "novim" argumentom koji konačno dokazuje kreacionizam, koliko god to šuplje bilo. Vjerujte mi da sam sve te argumente čuo barem po deset puta, i matematičke i termodinamičke i filozofske, svi su odreda odavno pobijeni.

Možete, naravno, i poput nekog katolika ili protestanta, reći da vašoj vjeri teorija evolucije ne predstavlja nikakav problem, da je to samo kod fundamentalista. Usput ću vas podsjetiti da sada kreacionista i ravnozemljaša (i antivaksera) imate koliko hoćete i među katolicima. No, ako ste spremni prihvaćati i kršćanstvo i teoriju evolucije - izvolite, imate i vi pravo na vaša unutarnja proturječja.

Mene i moju religiju teorija evolucije je nokautirala, štoviše, torpedirala.

I ja sam, da ne bude zabune, neizmjerno sretan zbog toga.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala

***

Novu knjigu Indexovog kolumnista Željka Porobije pod naslovom "Skeptički eseji o religiji" možete nabaviti ovdje.

Od Galileijevih sukoba s Crkvom, u prvoj polovici 17. stoljeća, do danas traje napetost između religije i prirodnih znanosti zbog različitih pogleda na svijet. U današnje doba ta je napetost čak i pojačana s obzirom na napredak prirodnih znanosti s jedne strane, i aktualne trendove jačanja konzervativizma u cijeloj Europi s druge.