Foto: Index, Hina

INDEXOVI kolumnisti Goran Vojković i Luka Popov analizirali su reforme koje je u svom programu predstavio MOST. 

Luka Popov smatra da reforme koje predlaže MOST, iako predstavljaju pozitivan pomak prema racionalizaciji javne potrošnje, još uvijek pokazuju da smo daleko od toga da napustimo etatistički mentalitet u kojem se od države očekuje da autoritativno rješava kompleksne društvene i ekonomske probleme.

Goran Vojković smatra kako se konačno u hrvatskoj politici pojavio netko tko želi reforme i na račun toga dobije glasove. Dodaje kako je definitivno vrijeme je da se ovo društvo počne mijenjati, vrijeme je da shvatimo kako se svijet neće prilagoditi nama, nego je nama da se prilagodimo svijetu. I da u XXI. stoljeću gradimo egzistenciju i kao narod i kao država. "Pri čemu ta egzistencija ne smije biti temeljena na zaduživanju, dakle na tuđem novcu kojega će netko sutra tražiti natrag s kamatama. Most je svakako tu dobrodošao u smislu stranke koja je dobro protresla hrvatsko dvostranačje.", smatra Vojković.

Pa, krenimo redom.

1. Uvođenje vinjeta na autoceste i bolja infrastruktura za turistička središta.

Ulaganje u prometne prioritete (prometna infrastruktura bliska profitnim i turističkim središtima, uvođenje vinjeta) jedan je od ključnih projekta Mosta. Nastojat će, kažu, promijeniti prometnu politiku jer u trenutnoj ne postoji strateški dokument, niti jasan cilj prometne politike.

"Osim toga problem su i financijski neopravdana i neracionalna ulaganja u prometnu infrastrukturu, neutemeljena na stvarnim brojčanim pokazateljima i na potrebama gospodarstva i stanovništva, nejasni kriteriji raspodjele sredstava kao uzrok velikim dugovima generiranim u Državnom proračunu i tvrtkama u resoru, zapuštenost određenih područja prometne infrastrukture, nepostojanje jasne upravljačke politike, bez razvojne vizije i ciljeva koji vode stvaranju dodatnih vrijednosti, te neracionalno trošenje financijskih sredstava i loše upravljanje ljudskim potencijalima u tvrtkama u resoru", smatraju u Mostu.

Popov: Iako su vinjete po sebi dobra ideja, koncept po kojem loše državno upravljanje treba zamijeniti nekim drugim državnim upravljanjem i dalje nije napušten. Prema ovoj logici, problem nije u činjenici da država per se loše upravlja stvarima poput autocesta, već samo u tome što trenutni upravitelji posao rade loše. Jednom kada ih se zamijeni sa sposobnim ljudima iz MOST-a, stvari će krenuti glatko. Ovo je iluzija: ako želimo riješiti problem lošeg državnog upravljanja gospodarskim subjektima, onda iste treba prepustiti privatnom sektoru koji dokazano upravlja bolje, racionalnije i uspješnije od državnih uhljebljenika, ma iz koje političke opcije dolazili.

Vojković: Vinjete umjesto ovog složenog i skupog sustava naplate – zašto ne, ako je moguće. Hrvatska definitivno ima problem preizgrađenosti autocesta, neke dionice (ne govorim o Dalmatini) se koriste malo i nikako i trebalo je ponegdje umjesto skupih autocesta graditi jeftinije dvotračne brze ceste izvan naselja – npr. između Zagreba i Siska autocesta nije trebala, trebala je normalna cesta ali gdje ne vozite kroz svako naselje i ograničenje od 40. No, što je tu je – ceste su tu, dugovi su tu i treba time upravljati.

Oko vinjeta postoji problem na onim cestama gdje postoje privatni koncesionari, koji na iste ne moraju pristati i postoji problem može li se sakupiti dovoljno novca – no idemo napraviti neke izračune pa ćemo svi biti pametniji! Ovaj postojeći sustav naplate je definitivno skup. I da – autoceste kao prirodni monopol, trebaju ostati u državnom vlasništvu.

Most spominje i druge prometnice i tu se također možemo složiti – gradilo se negdje sve i sva, dok je drugdje napravljeno ništa – pa se ljeti od Splita do Omiša vozi sat. Nedopustivo. Ljudi iz Mosta, s terena, svakako imaju i drugih takvih primjera.

2. Ekološko obrazovanje od vrtića nadalje i primjena eko standarda na svim područjima.

Za svaku zemlju, pa tako i Hrvatsku, izuzetno je značajna i klimatska politika, kao i ukupna ekološka svijest njezinih stanovnika, mišljenje je Mosta nezavisnih lista. Upravo je zato, smatraju, od iznimne važnosti raditi na podizanju ekološke svijesti kroz obrazovanje od vrtića nadalje s jedne strane te kroz primjenu ekoloških standarda na svim područjima s druge.

Popov: Iz ovoga vidimo da MOST i dalje doživljava državu kao primarnu odgojiteljicu svojih građana, i to počev od vrtića. Umjesto da se ide u smjeru liberalizacije, privatizacije i konkurencije vrtića i pripadajućih nastavnih sadržaja, MOST predlaže još veću centralizaciju obrazovanja i središnju ulogu države u obrazovnom procesu, od kolijevke pa do groba

Vojković: Kada vidimo kako se u Austriji odnose prema okolišu, na način da im je to ponašanje gotovo „urođeno“, onda na ovo možemo reći – da i svakako! I nije to samo pitanje razvrstavanja otpada. Ekološko obrazovanje znači i stjecanje jednog pozitivnog odnosa prema prirodi, a ne da vikendom planinarski domovi gotovo pa prazni, prodajni centri puni. Ugledati se na Njemačku i Austriju gdje je po lijepom vikendu pola države u prirodi.

3. Poljoprivreda kao prioritet, a ne kao problem

Prehrambena nezavisnost i poljoprivreda, smatraju u Mostu, treba biti prioritet, a ne problem. Zato će, obećaju, nastojat napraviti veliki zaokret u poljoprivrednoj politici, barem u okvirima koliko je dozvoljeno pristupnim ugovorom. Ako se to ne učini poljoprivredna gospodarstva koja se bave proizvodnjom hrane nastavit će propadati, smatraju.

"Kod nas se forsiraju priče o nužnoj industrijalizaciji sela, iako je u zemljama EU-a visoka proizvodnost u poljoprivredi desetljećima razvijana na principima zdravog i vitalnog sela. Decentralizacija i razvoj nužno ovise o pružanju “života” hrvatskom selu", stoji u programu Mosta.

Popov: Ova točka pokazuje inherentnu sklonost centralnom planiranju ekonomije. Umjesto da se proizvodnja hrane prepusti prirodnom razvoju određenog tržišnim uvjetima ponude i potražnje, MOST predlaže još veću involviranost države u proizvodne procese. Ovime se implicite poručuje poljoprivrednicima da njihova sposobnost i proizvodi nisu dovoljni da osiguraju egzistenciju sebi i svojim obiteljima, već ih se mora trajno učiniti ovisnima o državi. Inače će propasti.

Vojković: Ovo je lijepo rečeno – ali nedostaje priča da Hrvatskoj zasta nedostaje suvremena poljoprivreda i da takva treba bitno manje ljudi nego što je treba ova koju imamo. U razvijenim zemljama, samo par postotaka ljudi radi izravno u poljoprivredi. Obrada da, pogoni po selima da – ali poljoprivreda nije i ne može biti socijala, a niti nešto usput (osim ako obrađujemo vlastiti vrt). Ljudima treba reći istinu – poljoprivreda danas je hi-tech industrija.

I da, ako počne priča „hrvatska hrana za hrvatske hotele“, krenimo od osnove – Hrvatska ima hrpu sezonskih hotela, a ti kupuju polugotovu hranu, nešto slično onome što vidimo u hladnjacima supermarketa – već izrezano meso, napola pripremljena riba, već panirani odresci. Kada imate 300-500 ljudi u hotelu, onda se to tako priprema. Hrvatska nema takvih pogona, ne priprema takvu hranu i vrhunski bi bilo naći zainteresiranog ulagača koji bi otvorio takav pogon. Znači, priča oko poljoprivrede – da ali treba reći istinu o poljoprivredi danas. Ovdje nije rečena u potpunosti.

4. Veća energetska neovisnost i povećanje obnovljivih izvora energije

Most će, kažu, težiti što većoj energetskoj neovisnosti te planskom i ciljanom povećanju udjela obnovljivih izvora energije. Razlog tome je činjenica da je energetski sektor u Hrvatskoj već sada jedan od najvažnijih investitora te posljedično i pokretač ukupnog gospodarstva.

Popov: Umjesto da se tržište energenata konačno oslobodi, MOST najavljuje još veću državnu intervenciju na tom području. Prema ovome, zadatak države ne završava na tome da osigura pravednu tržišnu utakmicu između takmaca u energetskoj industriji. Naprotiv, država se ovdje vidi kao ključni akter u usmjeravanju procesa proizvodnje električne energije. Ovaj stav puno je bliži socijalističkom razmišljanju nego nekakvoj pro-tržišnoj opciji koju bih očekivao od MOST-a.

Vojković: O, da svakako – Njemačka i Danska su pokazale što obnovljivi izvori energije mogu. Postojeći planovi u Hrvatskoj se previše temelje na ugljenu, koji se u razvijenim zemljama izbacuje iz uporabe. Jeftin je, ali nimalo ekološki. Treba biti i svjestan da su alternativni izvori skupi i još ne daju energiju stalno – znači treba nam barem još jedna reverzibilna hidroelektrana uz HE Obrovac (to su one koje kada postoji višak električne energije pumpaju vodu natrag u akumulacijsko jezero), ma koliko se ekolozi grozili oko gradnje novih hidroelektrana.

Mali privatni proizvođači električne energije – da i to, što prije i što više, olakšajmo im razvoj!

5. Učinkovitije i brže pravosuđe

Učinkovitije i brže pravosuđe oslobođenom pritiscima dnevne politike jedno je od programskih obećanja Mosta o kojima su čelnici stranke već pričali. Reforma pravosuđa ključna je za reformu cijelog hrvatskog društva, smatraju u Mostu. "Kao najveće probleme vidimo sudske postupke koji predugo traju (sporost sudova), neujednačena sudska praksa, neuravnotežena opterećenost sudaca. Nastojat ćemo uvesti dodatnu specijalizacija sudaca te im osigurati informatičku povezanost i omogućiti komunikaciju putem video konferencija, što će racionalizirati troškove", stoji u programu Mosta.

Popov: Ovo je sve po sebi dobro, ali bilo bi još bolje da nisu propustili spomenuti najvažniji problem pravosudnog sustava, a to je preveliki broj besmislenih zakona i propisa čije kršenje bespotrebno oduzima vrijeme sudu. Smanjiti broj zakona i težiti ukidanju tzv. "zločina bez žrtve" puno je jeftiniji i brži način za popraviti pravosuđe nego dodatna izobrazba sudaca koji će suditi u besmislenim parnicama.

Vojković: Apsolutno! Pa počnimo od kaznenog – sramota hrvatskog pravosudnog sustava (neću reći namjerno samo sudstva) je i slučaj Sanader. Kod njega imamo situaciju da ili nevin čovjek leži u istražnom zatvoru već skoro četiri godine, ili teški kriminalac nije osuđen već skoro četiri godine. Obje mogućnosti za sustav užasne. I to treba javno reći i tražiti ostavke.

Propisi su također loši – i to treba rješavati uvođenjem kvalitetnih stručnjaka iz prakse u radne skupine koje ih donose, a ne da se stručnjaci iz prakse izbjegavaju. Ovaj dio oko propisa – odgovornost je primarno izvršne vlasti.

7. Bolje obrazovanje

Povezivanje obrazovanja s poduzetnicima te kvaliteta umjesto kvantitete u visokom obrazovanju sažetak je Mostove vizije boljeg obrazovanja.

Potrebno je, kažu, povezati institucije srednjoškolskog i visokog obrazovanja s poduzetnicima, a smanjiti jaz između ponude i potražnje na tržištu rada među deficitarnim i prezasićenim djelatnostima. Upisne kvote treba određivati tržišno, a ne po principu maksimalizacije profita određenih obrazovnih institucija.

Popov: Ova točka sadrži nekoliko paradoksa, iz kojeg se stječe dojam da MOST-ovci žele sjediti na dvije stolice. S jedne strane, žele pokazati da im je stalo do obrazovanja i da su spremni uložiti napor da bi se stvari popravile. Umjesto da se stvar prepusti tržišnim odnosima na tržištu rada i obrazovanja, država se još jednom vidi kao glavni i nezaobilazni faktor u igri, dok se istovremeno zazivaju tržišni mehanizmi.

Posebno je paradoksalna izjava da "upisne kvote treba određivati tržišno, a ne po principu maksimizacije profita", gdje se opet stječe dojam da se MOST-ovci žele svidjeti svim stranama ekonomskog spektra, pa istovremeno zagovaraju tržišno rješenje i demoniziraju profit kao nešto što je valjda po sebi loše. A kako svako tržište po definiciji funkcionira po principu maksimizacije profita, ova izjava je kontradiktorna u sebi, što nas ostavlja bez pravog razumijevanja što točno MOST misli napraviti po pitanju obrazovanja.

Vojković: Definitivno je sustav obrazovanja nešto što treba reformirati – od osnovne škole do doktorskih studija. Previše ljudi iz škola i fakulteta sa znanjima koja ne trebaju. U školama se bježi od stvari poput informatike, na veleučilištima i fakultetima se bježi od pitanja deficitarnosti i suficitarnosti zanimanja. Kada se zadnji puta trebali primjerice upravnog pravnika, a školuju se na hrpu veleučilišta? Na fakultetu, ako se pojavite u predavaonici pred grupom od 150 studenata, onda to nije Bolonja, a nije ni predavanje za srednju školu, nego još gore – tipično ex-katedra predavanje. Morate znati kapacitete koji osiguravaju kvalitetu

Potrebno je sve uzeti u razmatranje – npr. cijene nekih doktorskih studija na društvenim smjerovima u nas su bitno skuplje nego na stranim sveučilištima (o tehničkima u ovom primjeru nećemo jer znaju jako varirati radi skupih labosa i druge opreme). Je li to radi kvalitete ili da bi se više zaradilo? Ima tih pitanja masu, i definitivno ih treba otvoriti! I ne se plašiti profesorskih lobija.

Ali i Most čini se ne daje jedno od temeljnih odgovora – da li uvesti sustav vaučera, pa da student može birati javnu ili privatnu obrazovnu instituciju. Pa neka vidimo na tržištu tko je dobar i tko privlači studente i s čijom diplomom misle da će sutra lakše naći posao.

9. Proširenje poduzetničke baze kroz stimulacije i olakšice poduzetnicima

Prihodovna strana proračuna ne može se više stavljati na teret sve manjeg broja poslovno uspješnih tvrtki, nego se treba otvoriti mogućnost proširenja poduzetničke baze raznim oblicima stimulacija i olakšica, od poreznog rasterećenja i pojednostavljenja zakonodavnog okvira, učinkovitijeg radnog zakonodavstva usmjerenog prema suvremenoj mobilnosti i dinamici poslovnih potreba do omogućavanja konkurentnijih kreditnih uvjeta, stvarnim a ne kozmetičkim stimulacijama novih poduzetničkih inicijativa.

Popov: Manji porezi i učinkovitije (znači li to liberalnije?) radno zakonodavstvo svakako treba pozdraviti. Ali zagovaranje novčane i kreditne stimulacije može proizlaziti samo iz elementarnog nerazumijevanja ekonomije, ili pak sklonosti populizmu. S obzirom na to da im je jedan od glavnih ekonomskih stratega istaknuti kejnezijanac i anti-liberal prof. Lovrinović, ne bi me iznenadilo je po srijedi i jedno i drugo. O zabludama poduzetničkih poticaja pisao sam u jednoj ranijoj kolumni, pa ću na tome stati.

Vojković: Poduzetništvo – da i uvijek i uvesti poduzetništvo još od osnovne škole – uvijek mogu i djeca nešto sitno proizvoditi, prodavati na lokalom sajmu i sakupiti sami dio novaca za izlet ili ekskurziju! Tako se radi u razvijenim zemljama, počneš kao klinac prodajom limunade na štandu. Pa neka se još djeca nauče vrijednost rada, stvaranja i zarađivanja od svog poštenog rada! Na kraju srednje – već treba znati kako otvoriti obrt ili malu firmu.

Radno zakonodavstvo – definitivno trebaju reforme, pa nije isto imati veliki trgovački centar ili informatičku firmu u kojoj se radi prirode posla gotovo i ne zna što je to klasično radno vrijeme, a nezadovoljan radnik nađe novi posao u tjedan dana

Trebamo li u nekim stvarima ići putem Srbije, pa onda dati ogromne olakšice, recimo kakve su dane Fiatu da bi Fiat 500L dolazio iz Kragujevca? Možda, treba izračunati. Svakako, smanjivati poreze privredi i posebno parafiskalna davanja. To prije nego smanjivati PDV koji je porez na potrošnju. Sa stimulacijama tipa „Poduzetničkog impulsa“ gdje se uzima jednima porezom da bi se davalo drugima – treba biti krajnje oprezan. Takve mjere moraju imati opipljive i mjerljive ciljeve, a ne raditi ih svake godine da bi se eto nešto radilo jer je to onda pretakanje iz šupljeg u prazno. Znači – da, idemo, ali prvo izračunati što i kako se isplati!

Zaključak

Popov: Zaključno recimo da iako ideje koje predlaže MOST predstavljaju veliki pomak i pozitivnu promjenu u odnosu na postojeće gospodarske politike, od njih ne trebamo očekivati ekonomsko čudo. Samo promjena ekonomske paradigme, u kojoj će država zauzeti ulogu nogometnog suca u tržišnoj utakmici i prestati se ponašati kao glavni igrač koji zabija golove i namješta rezultate, može donijeti trajan ekonomski oporavak. Bojim se da ovakve mjere, koliko god predstavljaju osvježenje na političkoj sceni, u konačnici ostaju - kozmetičke.

Vojković: To da je Most došao u Sabor i debelo nagrizao hrvatsku partijsku bipolarnost je definitivno pozitivno – i to što govori o reformama je super. Ali, jedno je pričati, a drugo raditi. Jedno je govoriti da reforme trebaju, drugo ih provoditi.

Sada za Most dolazi ona teža faza – kako dalje? Da su dobili 5-6 mandata, onda bi mogli sjediti u Saboru i davati podršku lijevoj ili desnoj Vladi, te tu podršku uvjetovati reformama. Međutim, imaju 19 mjesta, a što u politici znači: Ako želiš reforme, onda ulazi u vlast, uzmi upravo ta „teška“ ministarstva gdje reforme trebaju, sjedi upravo u tu „fotelju“ o kojima nitko ne želi pričati i pokaži se na djelu kao reformator! Acta, non verba!