Foto: Nova TV, Index

ZORAN MILANOVIĆ u drugu i posljednju debatu prije nedjeljnih izbora krenuo je silovito i na ekonomskim pitanjima žestoko izudarao Andreja Plenkovića. Predsjednik HDZ-a kao da se nije potrudio baš ništa naučiti o ekonomiji, porezima, proračunu. Ni na jedno pitanje nije dao konkretan odgovor. Ponavljao je što on i njegova stranka žele i što zaista jako žele, a na svaki  Milanovićev argument odgovarao je da postoje stručnjaci HDZ-a koji o tome jako puno znaju i koji će sve riješiti.

Kao čarobnim štapićem. Povremeno kao da je i samome Plenković bilo neugodno koliko malo zna pa mu je čak i ispod predebelog sloja narančastog pudera, zbog kojeg je podsjećao na Donalda Trumpa, probijao lagani grč srama i želje da cijelo to mučenje što prije završi, a debata se preseli na područje kojim bolje vlada. U tom prvom setu pitanja čak mu je i Mislav Bago malo pomagao otupivši Milanovićeve ubode inzistiranjem da šef SDP-a prvo odgovori na pitanje, a tek onda replicira suparniku. Plenkoviću je tako dao da dođe do daha i nekako preživi prvu rundu.

Milanović pomogao da Plenković ne odgovori o imovini

Druga, runda je ipak bila izjednačenija. Plenković je počeo uzvraćati na puno mu bliže diplomatskom terenu i odnosima s Europskom unijom i susjedima. Nije, međutim, uspio prevaliti preko usta da bi želio da Mađarska izruči Zsolta Hernadija, baš kao što je pokušavao izbjeći odgovor na pitanje hoće li podržati ulazak Srpske napredne stranke Aleksandra Vučića u Europsku pučku stranku. Uspješno je otklonio sve Milanovićeve pokušaje da ga izjednači s Karamarkom što, zapravo, i nije bilo pretjerano teško. Mogao je Milanović izvući i puno bolje argumente od onih koje je potegao.

Uz svesrdnu Milanovićevu pomoć Plenković je uspio i ne odgovoriti na pitanje o svojoj imovini. Stigao je tek do plaće koju je naširoko objašnjavao kada ga je Milanović počeo prekidati i izračunavati mu dnevnice. Plenković tako nije morao odgovoriti do kraja što sve zaista posjeduje, što iz nekog razloga uporno izbjegava, a Milanović je ispao sitničavi zavidnik nezadovoljan vlastitom malenom plaćom.

Nije shvatio da je kraj

Lideri i jedne i druge stranke među svoje političke uzore uvrstili su Franju Tuđmana. Plenkoviću je jedini uzor, dok je Milanoviću samo jedan od nekoliko. Predsjednik SDP-a tao je nespretno pričao o Ivici Račanu da je gotovo ispalo da se njegov prethodnik razbolio i umro zbog suradnje s njime.

Milanović je, doduše nešto ranije, ustvrdio i da je hrvatska država njegova crkva parafrazirajući Georgea Clooneya iz Martovskih ida.

U posljednjim trenucima debate Plenković je bio neusporedivo bolji od Milanovića. Izvrsno je poentirao na Milanovićevom agresivnom stavu, nepristojnosti, neprimjerenom rječniku i nesposobnosti da prizna da je pogriješio i da se ispriča. Puno bolje je iskoristio i završnu riječ. Samouvjereno je izgovorio pripremljene rečenice, dok je Milanović potpuno nekoncentrirano razglabao o razlici između nade i vjere. Na koncu je i sam Milanović to shvatio pa se pokušao javiti za riječ kada je Mislav Bago već odjavljivao emisiju. Kasno, posljednji kolokvij pred izbore već je završio.

Iako puno bolja i zanimljivija od HTV-ove debata pred kamerama NoveTV neće puno promijeniti na nedjeljnim izborima. Milanović je bio bolji u najvažnijim, ekonomskim pitanjima, ali Plenković je kako je emisija odmicala izgledao i govorio sve bolje i bolje. Na samom završetku je bio staloženiji i suvisliji od Milanovića i zato ostavio bolji dojam.