ZATVOREN u hladnim betonskim ćelijama i često sam sa svojim knjigama, Aleksej A. Navalni tražio je utjehu u pismima. Jednom je poznaniku u srpnju napisao da nitko ne može razumjeti ruski zatvorski život ako nije bio ovdje dodavši u svom crnom humoru: "Ali nema ni potrebe biti ovdje."

"Ako im se sutra kaže da te nahrane kavijarom, nahranit će te kavijarom", napisao je ruski oporbeni lider Navalni poznaniku Iliji Krasilščiku u kolovozu i dodao: "Ako im se kaže da te zadave u ćeliji, zadavit će te."

Mnogi detalji o njegovim posljednjim mjesecima, kao i okolnosti njegove smrti, koju su ruske vlasti objavile u petak, ostaju nepoznati. Nije sasvim jasno čak ni gdje se nalazi njegovo tijelo.

Suradnici Navalnog nisu rječiti dok oplakuju njegovu smrt, ali njegovi posljednji mjeseci života detaljno su opisani u prethodnim izjavama njega samog i njegovih pomoćnika, njegovim pojavljivanjima na sudu, intervjuima s ljudima bliskim njemu i izvacima iz privatnih pisama koje je nekoliko njegovih prijatelja, uključujući Krasilščika, podijelilo s The New York Timesom.

Velik dio vremena bio u samici

Pisma otkrivaju dubinu ambicije, odlučnosti i znatiželje vođe koji se suprotstavio predsjedniku Vladimiru Putinu i koji će, nadaju se njegovi pristaše, nastaviti živjeti kao ujedinjujući simbol njihovog otpora. Pisma također pokazuju kako se Navalni - sa zdravim egom i neprestanim samopouzdanjem da je ono što radi ispravno - borio da ostane povezan s vanjskim svijetom.

Čak i dok su brutalni zatvorski uvjeti uzimali danak na njegovom tijelu - često mu je uskraćivan medicinski i stomatološki tretman - nije bilo naznaka da je Navalni izgubio bistrinu uma, pokazuju njegovi spisi.

Hvalio se da je pročitao 44 knjige na engleskom u godinu dana i metodično se pripremao za budućnost: proučavao političke memoare, raspravljao s novinarima, dijelio savjete prijateljima i davao mišljenje o viralnim objavama na društvenim mrežama koje su mu slali njegovi suradnici.

Navalni je imao 47 godina kada je umro, a u svojim javnim istupima nazvao je svoje zatvaranje u siječnju 2021. svojim "svemirskim putovanjem". Prošle je jeseni bio usamljeniji nego ikad, prisiljen provoditi velik dio vremena u samici i ostavši bez tri svoja odvjetnika, koji su uhićeni zbog sudjelovanja u "ekstremističkoj skupini".

Ipak, pratio je aktualna događanja. Prijatelju i ruskom fotografu Jevgeniju Feldmanu rekao je da izborni program bivšeg predsjednika SAD-a Donalda J. Trumpa izgleda stvarno zastrašujuće. "Trump će postati predsjednik ako zdravlje predsjednika Bidena bude ugroženo", napisao je Navalni iz svoje zatvorske ćelije visoke sigurnosti i upitao: "Zar ova očigledna stvar ne zabrinjava demokrate?"

Stotine vlastoručnih pisama

Navalni je poslao stotine vlastoručnih pisama zahvaljujući neobičnoj digitalizaciji ruskog zatvorskog sustava, reliktu kratkotrajne liberalne reforme usred Putinove 24-godišnje vladavine. Preko web stranice ljudi su mu mogli pisati za 40 centi po stranici i primati skenirane njegove odgovore, obično tjedan ili dva nakon što ih je poslao i nakon što su prošli kroz cenzorski nadzor.

Navalni je komunicirao s vanjskim svijetom i preko svojih odvjetnika, koji su držali dokumente na staklu koje ih je dijelilo nakon što im je zabranjena pismena komunikacija. U jednom su trenutku, izvijestio je Navalni 2022. godine, zatvorski službenici prekrili prozor folijom.

Bilo je i čestih sudskih saslušanja o novim kaznenim postupcima koje je pokrenula država kako bi mu produljila zatvorsku kaznu ili o pritužbama koje je Navalni podnio zbog zatvorskog tretmana. Navalni je rekao Krasilščiku, medijskom poduzetniku koji je sada u egzilu u Berlinu, da je uživao u tim saslušanjima unatoč montiranim procesima ruskog pravosudnog sustava.

"Saslušanja odvlače pažnju i pomažu da vrijeme brže prođe. Osim toga, pružaju uzbuđenje i osjećaj borbe i potrage", napisao je Navalni.

Pojavljivanja pred sudom također su mu pružila priliku da pokaže svoj prijezir prema sustavu. U srpnju prošle godine, na kraju suđenja koje je rezultiralo još jednom 19-godišnjom kaznom, Navalni je sucu i policajcima u sudnici rekao da su ludi. "Imaš jedan, bogomdan život, i odlučio si ga potrošiti na ovo?" rekao je Navalni.

U jednom od svojih posljednjih saslušanja putem videoveze u siječnju ove godine Navalni se zalagao za pravo na dulje pauze za obrok kako bi konzumirao "dvije šalice kipuće vode i dva komada odvratnog kruha" na koje je imao pravo. Žalba je odbijena. Činilo se da Navalni uživa u razmišljanju o hrani tijekom zatočeništva. Rekao je Krasilščiku da u Berlinu više voli doner kebab nego falafel i zainteresirao se za indijsku hranu koju je Feldman probao u New Yorku.

Sud je također odbacio njegovu žalbu u vezi sa samicama njegovog zatvora, u kojima je proveo oko 300 dana. Ćelije su obično bile hladne, vlažne i slabo prozračene betonske prostorije veličine dva sa tri metra. Ali Navalni je prosvjedovao protiv nečeg drugog: zatvorenicima kojima je naređeno da provode vrijeme u tim ćelijama bila je dopuštena samo jedna knjiga. "Želim imati 10 knjiga u ćeliji", rekao je sudu.

Knjige su mu puno značile

Čini se da su knjige bile u središtu njegova zatvorskog života sve do njegove smrti. U pismu Krasilščku u travnju prošle godine Navalni je objasnio da voli čitati 10 knjiga istovremeno i prebacivati se između njih. Rekao je da je zavolio memoare: "Iz nekog razloga uvijek sam ih prezirao. Ali zapravo su nevjerojatni."

Često je tražio preporuke za čitanje, ali ih je i dijelio. Opisujući zatvorski život Krasilščiku u srpanjskom pismu, preporučio je devet knjiga na tu temu, uključujući trodijelno izdanje od 1012 stranica sovjetskog disidenta Anatolija Marčenka.

Navalni je u tom pismu dodao da je ponovno pročitao Jedan dan u životu Ivana Denisoviča, roman Aleksandra Solženjicina o Staljinovom gulagu. Nakon što je preživio štrajk glađu, Navalni je rekao da je tek sada počeo shvaćati izopačenost radnih logora iz sovjetske ere.

Otprilike u isto vrijeme Navalni je čitao o modernoj Rusiji. Mihail Fishman, liberalni ruski novinar i televizijski voditelj koji sada radi u egzilu iz Amsterdama, čuo je od Navalnijevog suradnika da je oporbeni vođa pročitao njegovu novu knjigu o ubijenom oporbenom političaru Borisu Njemcovu.
Fishman kaže kako mu je rečeno da se Navalnom knjiga svidjela, ali da ju je smatrao previše sklonom Borisu Jeljcinu, bivšem ruskom predsjedniku.

Fishman je pisao Navalnom, tvrdeći, između ostalog, da je Jeljcin mrzio KGB, sovjetsku tajnu policiju koja je suzbijala bilo kakav otpor i neslaganje. Navalni je odgovorio da je "posebno ogorčen" tom tvrdnjom.

"Zatvor, istraga i suđenje sada su isti kao u knjigama sovjetskih disidenata", napisao je Navalni inzistirajući na tome da Putinov prethodnik nije uspio promijeniti sovjetski sustav. "To je ono što Jeljcinu ne mogu oprostiti", dodao je. Navalni je također zahvalio Fishmanu što mu je iznio neke detalje o svom životu u Amsterdamu. "Svi obično misle da trebam patetične i srceparajuće riječi", napisao je Navalni Fishmanu: "Ali zapravo mi nedostaje svakodnevica - vijesti o životu, hrani, plaćama, tračevi."

Zadnje pismo prije nestanka

Kerry Kennedy, aktivistica za ljudska prava i kći demokratskog političara Roberta F. Kennedyja, koji je ubijen 1968. godine, također je razmijenila pisma s Navalnim. Rekao joj je da je plakao "dva ili tri puta" dok je čitao knjigu o njezinom ocu koju mu je preporučio prijatelj. Navalni je zahvalio Kennedy što mu je poslala poster s citatom iz govora njezina oca o tome kako "mreškanje nade", pomnoženo milijun puta, "može srušiti najjače zidove ugnjetavanja i otpora".

"Nadam se da ću ga jednog dana moći objesiti na zid svog ureda", napisao je Navalni. Prijatelj koji je preporučio Kennedyjevu knjigu bio je Feldman, ruski fotograf koji je pratio pokušaj Navalnog da se kandidira za ruskog predsjednika 2018. Feldman, koji je sada u egzilu u Latviji, kaže da je poslao najmanje 37 pisama Navalnom nakon njegova uhićenja 2021. i dobio odgovore na gotovo svako pismo.

"Stvarno mi se sviđaju tvoja pisma", napisao je Navalni u posljednjoj poruci koju je Feldman primio 3. prosinca prošle godine: "Sadrže sve o čemu ja volim raspravljati: hranu, politiku, izbore, skandalozne teme i pitanja etničke pripadnosti."

Ovo posljednje, rekao je Feldman, odnosilo se na njihove razgovore o antisemitizmu i ratu u Gazi. Navalni je također opisao novootkrivenu zahvalnost prema glumcu Matthewu Perryju, koji je preminuo u listopadu. Iako nikad nije gledao televizijsku seriju Prijatelji, Navalni je bio dirnut osmrtnicom koju je pročitao u The Economistu.

Prosinačko pismo završilo je razmišljanjima Navalnog o preokupaciji koju je dijelio s Feldmanom - američkoj politici. Nakon što je upozorio na potencijalni novi Trumpov mandat, Navalni je zaključio pitanjem: "Molim te, navedi jednog sadašnjeg političara kojem se diviš."

Navalni je nestao tri dana nakon što je poslao to pismo.

Naslijeđe Alekseja Navalnog nastavit će živjeti, kažu prijatelji i suradnici, dijelom i kroz njegova djela u zatvoru. Fotograf Feldman kaže da mu je pravni tim Navalnog rekao kako je oporbeni vođa odgovorio na barem neka od pisama koje je Feldman poslao posljednjih tjedana. "Iskreno, razmišljam o ovome s užasom", rekao je Feldman i dodao: "Ako ih cenzori propuste, dobivat ću pisma od njega sljedećih nekoliko mjeseci."

Krasilščik je rekao da mu je preostalo razmišljati o posljednjem pismu koje je primio u rujnu. Navalni je to pismo zaključio tvrdnjom da ako su Južna Koreja i Tajvan uspjeli napraviti prijelaz iz diktature u demokraciju, onda bi to možda mogla i Rusija.

"Nada. Nemam problema s tim", napisao je Navalni.

U potpisu je stajalo: "Nastavi pisati! A."