DRŽAVNI inspektorat (DIRH) poslao je Indexu odgovore na opsežan upit o golemoj aferi s ilegalnim odlaganjem gotovo 37.000 tona otpada u Gospiću. U svom odgovoru DIRH razotkriva nekoliko nevjerojatanih podataka: institucionalni kaos u kojem lokalna vlast izdaje nove dozvole zagađivačima koje je inspekcija već zatvorila te zastrašujući podatak da je čak 61.7 posto svih kontroliranih prekograničnih pošiljki otpada u Hrvatskoj bilo ilegalno.

Što smo sve pitali?

Nakon što je USKOK pokrenuo istragu o višegodišnjem dovozu i zakapanju otpada na lokaciji u Bilajskoj ulici u Gospiću, DIRH-u smo prije dva tjedna poslali niz vrlo preciznih pitanja. Zanimalo nas je tko je i kada nadzirao spornu lokaciju i tvrtku Tipos Resurs, jesu li inspektori godinama ignorirali dojave građana, od kada točno znaju da smeće stiže iz Italije i Slovenije te je li itko unutar Inspektorata disciplinski ili kazneno odgovarao.

Galerija

Podsjetimo, prema podacima koje su prikupili istražitelji, osumnjičeni u aferi s ilegalnim odlaganjem otpada u Hrvatskoj očekivali su dolazak inspekcije te su prije nadzora pokušavali prikriti velike količine otpada. Upit DIRH-u uputili smo još 13, kolovoza no nismo dobili nikakav odgovor. Zanimalo nas je li poznato tko je dojavio za dolazak inspekcije, je li pokrenuta istraga i je li možda netko eventualno sankcioniran zbog toga,

Umjesto odgovora na većinu neugodnih pitanja, DIRH je dostavio kronologiju postupanja koja izravno prokazuje apsurd hrvatske birokracije. Inspekcija zaštite okoliša potvrdila je da je nadzor u Bilajskoj počeo tek 2023. godine, a tijekom 2024. uzela je 20 uzoraka otpada, od kojih je čak 12 bilo klasificirano kao opasni otpad. Zbog pretrpanih skladišta i zakapanja otpada izvan dozvoljenih čestica, DIRH je 6. svibnja 2024. od Ličko-senjske županije zatražio hitno ukidanje dozvole za gospodarenje otpadom, što je Županija i učinila 3. lipnja 2024.

Ista Županija istoj ekipi na istoj lokaciji daje novu dozvolu

No tada nastaje neobjašnjiv preokret. Samo četiri mjeseca kasnije, 12. listopada 2024. godine, isti upravni odjel Ličko-senjske županije istoj toj ekipi na istoj lokaciji izdaje potpuno novu dozvolu za rad. Dok su na terenu ležale tisuće tona opasnog i zakopanog otpada, a inspekcija pisala prekršajne naloge i podnosila kaznene prijave, županijska administracija pod vodstvom HDZ-ovog župana Ernesta Petryja ponovno im je otvorila vrata.

Upravo je zbog izdavanja tih spornih dozvola USKOK kasnije uhitio Jerka Kostelca, višeg savjetnika za zaštitu okoliša u Ličko-senjskoj županiji, kojeg sumnjiči da je lažirao zapisnike o očevidu i pogodovao vlasnicima Tipos Resursa iako je znao da je lokacija pretrpana ilegalnim otpadom.

Inspektorat je tek 10. prosinca 2024. ponovno morao tražiti ukidanje te nove dozvole. Ta je druga dozvola konačno ukinuta tek 18. veljače prošle godine, u trenutku kada je u cijeli slučaj već bio uključen USKOK, a razmjeri ekološke katastrofe postali neobranjivi u javnosti.

Preko 60 posto kontroliranog otpada na granici je ilegalno

Drugi šokantan podatak koji je DIRH naveo u odgovoru odnosi se na prekogranični šverc otpada. Prema njihovoj službenoj statistici, u razdoblju od 2019. do 2025. godine inspekcija zaštite okoliša pregledala je ukupno 2.610 pošiljaka, pri čemu je otkrila čak 1.611 nezakonitih pošiljki otpada. To znači da je gotovo 62 posto svih zaustavljenih i kontroliranih pošiljaka u Hrvatsku ušlo protuzakonito.

U najvećem broju slučajeva, priznaje DIRH, radilo se o „mješavini otpada”, točnije otpadnoj plastici i tekstilu, dok je dio pošiljaka u zemlju dovezen bez ikakve prateće dokumentacije. Ovaj podatak crno na bijelo dokazuje da Hrvatska godinama služi kao europsko odlagalište za sumnjivi otpad i da se ne radi o izoliranim incidentima, nego o dobro uhodanom, masovnom biznisu.

Pronašli 12 uzoraka opasnog otpada pa tvrde da je tlo ispod - čisto

Govoreći o samoj lokaciji u Gospiću, DIRH u odgovoru navodi da su donijeli rješenja o privremenoj zabrani rada i zabrani prekograničnog prometa, izdali sedam prekršajnih naloga te podnijeli kaznenu prijavu protiv odgovornih. Potvrdili su i da su naredili uklanjanje rasutog otpada, vreća i otkopavanje već zakopanog smeća.

Zanimljivo je, međutim, kako DIRH pokušava umanjiti razmjere štete. Iako su sami potvrdili da je većina uzoraka (12 od 20) sadržavala opasni otpad, u odgovoru naglašavaju kako je analiza tla ispod zakopanog plastičnog otpada pokazala da je uzorak „sukladan vrijednostima propisanim Pravilnikom o zaštiti poljoprivrednog zemljišta”.

Zid šutnje: Odbili odgovoriti na ključna pitanja

Ipak, ono što u odgovoru DIRH-a najviše upada u oči jest ono što su odlučili prešutjeti. Iako smo ih izričito pitali kada je zaprimljena prva prijava građana ili drugih institucija zbog dovoza i zakapanja otpada u Gospiću te kada su inspektori prvi put izašli na teren, Inspektorat na to nije ponudio nikakav odgovor. Građani Gospića godinama su upozoravali da šleperi noću dovoze tone otpada, no DIRH izbjegava priznati koliko su dugo te dojave stajale u ladicama.

Potpuni muk vlada i oko interne odgovornosti. DIRH nije odgovorio je li proveo internu istragu vlastitih inspektora koji godinama nisu primijetili gomilanje 37.000 tona otpada, niti je li protiv ijednog djelatnika pokrenut stegovni ili kazneni postupak. Odbili su navesti i točan broj nadzora nad tvrtkom Tipos Resurs prije 2025. godine, a Indexu nisu dostavili nijedan zatraženi zapisnik ili inspekcijsko rješenje.

Odgovor Državnog inspektorata tako je ogolio kapitulaciju sustava: Granične kontrole bilježe da je većina uvezenog otpada ilegalna, a lokalna vlast bez problema izdaje nove dozvole zagađivačima koje je inspekcija kaznila.