CHRISTIANE Amanpour razgovarala je za CNN o trenutnoj situaciji u svijetu s jednim od najpoznatijih svjetskih pisaca koji se bavi povijesti čovječanstva, Yuvalom Hararijem.

“Globalnu epidemiju poput ove nismo vidjeli u posljednjih 100 godina. Niko nema iskustvo ovoga što sada gledamo, zbog čega je to tako zastrašujuće i uznemirujuće. Ali ako pogledamo širu povijesnu perspektivu, čovječanstvo se susretalo i ranije s takvim epidemijama, ali sada smo u boljoj situaciji nego ikada ranije da se nosimo s epidemijom zahvaljujući modernoj medicini”, kazao je Harari, odgovarajući na pitanje o sličnim epidemijama u povijesti čovječanstva.

“Kada je epidemija kuge izbila u 14. stoljeću, raširila se od Kine do Velike Britanije u roku od 10 godina, usmrtivši između četvrtine i polovine populacije Azije i Europe. Nitko nije znao što se dešava, što je uzrok bolesti i kako da se nose s njom. Sad su znanstvenici i liječnici za samo dva tjedna uspjeli, ne samo identificirati virus iza epidemije nego otkriti cijeli njegov genom i napraviti testove koji nam barem mogu pokazati tko ima, a tko ga nema. Još uvijek nam treba vremena da premašimo ovo, ali smo sada u mnogo boljoj poziciji.”

Nedostatak liderstva

S obzirom na to da se za svega nekoliko mjeseci epidemija korona virusa proširila od Azije, preko Europe, do Amerike, što vas kao običnog građanina plaši i što najviše priželjkujete da se desi da bi se epidemija zaustavila, pitala je Amanpour.

“Najgora stvar je nejedinstvo u svijetu nedostatak suradnje i koordinacije između zemalja, nedostatak povjerenja između država stanovništva i vlada. To je rezultat epidemije lažnih vijesti proteklih godina i pogoršanja međunarodnih odnosa.” 

Ako usporedimo ovu situaciju s financijskom krizom iz 2008. godine, tada smo imali smo odgovorne odrasle osobe u svijetu, koje su preuzele liderstvo i okupile iza sebe druge države, spriječivši najgori scenarij, navodi Harari. 

“U posljednje četiri godine vidimo rast nepovjerenja prema državama koje su nas predvodile u 2008. i 2014. godini tijekom epidemije ebole, a to je Amerika, koja sad ne preuzima bilo kakvu lidersku poziciju. Od 2016. godine američka administracija je jasno pokazala da su dali ostavku na svoju poziciju svjetskog vođe, da nemaju prijatelje na svijetu, već imaju samo interese. Čak i sad kada bi pokušali preuzeti vodstvo, nitko ne bi išao za vođom čiji je moto 'Ja na prvom mjestu'."

Ono što me plaši je nedostatak liderstva i suradnje, kazao je Harari.

“Ljudi trebaju shvatiti da širenje epidemije u bilo kojoj zemlji, prijeti cijelom svijetu, zbog opasnosti da, ako ga ne zaustavimo na vrijeme, virus će evoluirati. To je najveći problem - brza evolucija virusa. Vidjeli smo je ranije, 2014. godine  s ebolom, da je epidemija počela jednom genetskom mutacijom jednog virusa kod jedne osobe u Zapadnoj Africi.  Ebola je od rijetke bolesti postala raširena epidemija, zato što je jedna mutacija povećala zaraznost virusa 4 puta. To se možda dešava upravo sada u Iranu, Italiji ili bilo gdje drugdje. Gdje god da se desi, to ugrožava cijeli svijet. Čovječanstvo mora zbiti redove u borbi protiv virusa.”

Ne možete se boriti protiv virusa izolacijom, samo informacijama"

“Ne možete se boriti protiv virusa izolacijom,  samo informacijama. Ako se želite izolirati da ne biste bili izloženi vanjskoj epidemiji, to nije dovoljno. Ako je vaša strategija borbe protiv epidemije da se izolirate, morali biste se vratiti u kameno doba. Prava granica koju treba pažljivo zaštititi nije između zemalja, već između ljudi i sfere virusa. Virus ugrožava cijelu ljudsku vrstu, o toj granici moramo razmišljati”, upozorava Harari. 

“Iluzija je misliti da se dugoročno možete zaštititi od virusa samo zatvaranjem granica svoje zemlje. Efektivnija politika je da se zaštiti granica između ljudi i virusa", kaže.

To možete učiniti tako što ćete podržati zdravstvene sisteme širom svijeta i shvatiti da nešto što se dešava u Africi, Kini ili Iranu nije prijetnja samo ovim državama, već cijelom svijetu, navodi on.

“Potrebno nam je više organizacija kao što je Svjetska zdravstvena organizacija. Više međunarodne solidarnosti, da se pomogne državama koje su najteže pogođene epidemijom da se nose s krizom, tako što ćemo im slati opremu i osoblje i, još važnije, dobre znanstvene informacije ili ekonomsku podršku.”

Ako država u kojoj izbije epidemija misli da je prepuštena sama sebi, oklijevat će preuzeti stroge mjere karantene, jer će strahovati da će, ako zatvore cijele gradove, ekonomski propasti i nitko im neće pomoći, objašnjava on. 

“Ovo je test za Europsku uniju koja je izgubile dosta podrške proteklih godina. Ovo je šansa za EU da dokaže svoju vrijednost. Ovo je vrijeme za druge članice EU da pruže podršku Italiji, jer ako to učine, ne samo da će zaštititi svoje građane, već će pokazati vrijednost sistema kao što je EU. Ako ne učine to, virus će uništiti Uniju, ne samo pojedinačne ljudske živote", kaže.

Na pitanje kako će epidemija utjecati na društvo, obzirom da se ljudi moraju samoizolirati, što nije u ljudskoj prirodi, Harari odgovara:

“Ključno je pitanje povjerenja u vlade, u ono što ljudi čuju u medijima. Da biste imali efektivnu karantenu, morate imati suradnju stanovništva. To je problematično zbog toga što je to pitanje povjerenja, koje je posljednjih godina jako oslabilo.

Drugo dugoročno pitanje jest pitanje nadzora. Jedna opasnost je da ova epidemija opravda ekstremne mjere nadzora, naročito biometrijsko nadgledanje,  koje će se pravdati izvanrednom situacijom, ali koje bi moglo ostati i nakon što prođe ova situacija.”

Suočavamo se s velikim pitanjem privatnosti i nadzora, upozorava Harari.

“Vidjet ćemo veliku bitku između privatnosti i zdravlja. Zdravlje će pobijediti. Ljudi će ostati bez privatnosti da bi se zaštitili od zaraza. Tehnologija koju imamo je veoma efikasna i može se koristiti da pratimo cijelo stanovništvo i otkrijemo novu bolest u začetku i da onda pratimo oboljele i njihove kontakte. Ali se ovaj sistem može koristiti i da prati mnoge druge stvari, što ljudi misle i osjećaju. Ova epidemija može dati opravdanje za ubrzan razvoj totalitarnih režima.”

Ljudima nije u prirodi da se izoliraju, to uzrokuje usamljenost, depresiju.

“Ljudi su naročito podložni epidemiji, jer smo društvene životinje. Tako se šire epidemije. Virusi često eksploatiraju ono najbolje u ljudskoj prirodi protiv nas samih. Koriste ne samo to što volimo da se družimo, već što pomažemo jedni drugima. Kada je neko bolestan, prirodno je, naročito ako je to prijatelj ili član porodice, da ga podržavamo, da mu dajemo emotivnu podršku, da se brinemo za njih, da ih dodirnemo, zagrlimo, i tako se širi virus. Virus koristi ono najbolje u nama protiv nas.”

Postoje dva načina kako se možemo boriti protiv virusa socijalnim distanciranjem, kaže Harari.

“Jedan je da damo informacije ljudima. Ako ljudi vjeruju u ove informacije koje dobiju, mogu promijeniti ponašanje barem dok ne prođe epidemija. Drugi je totalitarni način koji je danas moguće provesti. Možemo sve nadzirati da bismo identificirali početne signale bolesti, imamo tehnologiju da iz daljine znamo je li povišena temperature tijela i možemo znati sve ljude s kojima ste bili u kontaktu. Možemo pratiti tko je prekršio instrukcije vlade da se ne grlite, ne ljubite. Ako ljudi ne vjeruju u informacije i ne rade to zbog povjerenja, mogu biti prisiljeni, a to je opasan pravac i nadam se da nećemo otići tim putem", zaključuje Harari.