Foto: AFP

PRAVDA je izvršena. Haška pravda.

Ona ista pravda za koju su još do sinoć, pa sve do pet minuta prije izricanja oslobađajuće presude Anti Gotovini i Mladenu Markaču, mnogi nazivali antihrvatskom, imperijalističkom, politikantskom. Onom koja sudi Hrvatima, Oluju okarakterizira kao zločinačku operaciju, izjednačava krivnju, žrtvuje generale, služi kao produžena ruka svjetskih centara moći i tko zna što sve ne.

To su govorili isti oni koji su u petak u deset sati ujutro diljem Hrvatske bacali petarde i slavili oslobađajuću presudu dvojici generala. Herojima, a ne zločincima.

Zločinci nekažnjeni

Zločinci su ostali nekažnjeni. Kao što je to bilo od 1995. godine, kad je Franjo Tuđman doslovno zataškavao zločine nakon Oluje i amnestirao desetine, stotine i tisuće onih koji su u njima sudjelovali. I godinama nakon njegove smrti nitko nije odgovarao za sustavnu palež srpskih kuća, za pogubljenja staraca, pljačku i razaranje, a kasnije i za državnu odluku da se onemogući povratak izbjeglih Srba.

Napokon, tko će odgovarati za to što su Gotovina i Markač sjedili u zatvoru?

Haška pravda izvršena je nad generalima, ali nepravda je ostala. Ostali su nekažnjeni zločinci zbog kojih su Gotovina i Markač sjedili godinama sjedili u zatvoru.

Haška histerija

Ipak, nakon svih ovih godina antihaške histerije, zanimljivo je promatrati histeriju koja slavi Haaški sud. Onaj sud koji je za mnoge bio izvorište antihrvatske politike, sada je postao mjesto gdje je s Oluje skinut teret udruženog zločinačkog poduhvata. Mjesto gdje se sudilo Hrvatima, postalo je mjesto gdje se Hrvate oslobađalo.

Tihomiru Blaškiću kazna je drastično smanjena u drugostupanjskom postupku, sada su Gotovina i Markač u potpunosti oslobođeni.

I zato, svi oni koji su godinama, unatoč statistici koja je uporno demantirala njihovu tezu o antihrvatskom sudu, govorili kako je Haag praktički nova verzija Bečkog Novog Mesta gdje su skinute glave Zrinskom i Frankopanu, sada mogli i slaviti neovisnost haških sudaca koji su presudili prema dokazima.

Pa čak i srušili prvostupanjsku, drakonsku, presudu.

Pljuska tužiteljima

Ovo je pljuska svima koji su govorili da je to politikantski sud. Da je Tužiteljstvo sud, a ne tek jedna od strana u postupku.

A to isto Tužiteljstvo dobilo je veliku pljusku.

Optužnica na koju su mnogi imali opravdanih i neopravdanih primjedbi, bila je nedovoljno potkrijepljena i u mnogim točkama nategnuta do granica pucanja. Granice su u potpunosti pukle na Žalbenom sudu.

Oslobođen je čak i zapovjednik Specijalne policije čiji su pripadnici odgovorni za većinu likvidacija u oslobođenim područjima. A onda i zapovjednik sektora u kojem su se zločini događali.

Dokazi nategnuti

Brijunski transkript, kao temeljni dokaz udruženog zločinačkog pothvata s namjerom protjerivanja Srba, mogao se tumačiti ovako i onako. Prvostupanjski sud na njemu je temeljio svoju osuđujuću, a drugostupanjski oslobađajuću presudu.

Tužiteljstvo je omanulo u najvažnijoj funkciji: donošenju pravde za žrtve. Oni u Haagu nisu dobili pravdu, hrvatski generali jesu.

Pobjeda Haaga

I zato je ovo pobjeda Haškog suda, koliko i svih onih koji su taj sud demonizirali. Ovo je pobjeda onih koji su cijelo vrijeme tvrdili da su generali nevini, kao i onih koji su vjerovali u sudski postupak i poručivali da je sud taj koji na osnovu dokaza utvrđuje nečiju krivnju ili nevinost.

Nažalost, oni koji danas bacaju petarde nikad neće priznati da je Haag pravedan tribunal, kao što će žaliti svi oni koji su u ovom postupku očekivali pravdu za žrtve.