NA POČETKU teksta zabilježit ćemo ključni hrvatski ili, s obzirom na to da su u igru uključene Hrvatska i Bosna i Hercegovina, postjugoslavenski paradoks: pravomoćno osuđeni kriminalac Zdravko Mamić na slobodi, iz Bosne i Hercegovine, navođen nečijom pravničkom logikom, inspirira jednu od većih hrvatskih pravosudnih afera u zadnje vrijeme. Njegove su optužbe s onu stranu rešetaka strpale suce Zvonka Vekića, Antu Kvesića i Darka Krušlina, koji je, u međuvremenu, pušten da se brani sa slobode. No, postupci su, iskustva nas uče, u ovoj ranoj fazi vrlo dinamični, lako se ulazi i izlazi iz pritvora, pravo odugovlačenje počne kada slučajevi iskliznu iz policijsko-državnoodvjetničkih u sudske ruke.

Suci ne smiju plesati oko Mamića

USKOK-ove optužbe se sigurno još neko vrijeme neće mijenjati. Prema njima, Krušlin je od Mamića primio preskupi sat, kasnije ga je vratio, poslije je vodio sudsko vijeće koje je osudilo Mamića, brata mu Zorana i još dvojicu, ali je prebliskim kontaktom s osobom poželjnom za izbjegavanje sebe pretvorio u finu pravosudnu metu. I tu je apsolutno kriv, suci ne bi trebali plesati oko osoba poput Mamića ni glumiti epizodne role u njihovim predstavama. Stvar bi bila skandalozna čak i da Mamićev slučaj nije stigao na osječki sud. Imperativ izbjegavanja društva osoba poput Mamića sucima bi trebao biti osnovna norma ponašanja, nešto poput pravila bontona. Samo, da USKOK hapsi baš sve suce koji su se družili s Mamićem, a možda i primali darove od njega, lista bi bila znatno duža.

Da nam se ne dogodi ono što se naziva prejudiciranjem, a znamo da su suci laki na tužbama protiv medija, jer računaju na susretljivost kolega, ako je točno išta od onoga što USKOK stavlja sucima na teret, bilo bi lijepo, praktično i korisno već u ovom času raspustiti Republiku Hrvatsku. Zašto? Evo detalja:

Krušlina, prvostupanjskog suca Odjela za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, USKOK je stavio na vrh liste osumnjičenih, jer je 22. studenoga 2016. godine u Zagrebu, "iako je znao da je u to vrijeme protiv braće Mamić i više drugih optuženika bio u tijeku postupak pred tim sudom te da postoji izvjesnost da će biti određen predsjednikom raspravnog vijeća u navedenom postupku", u svečanoj loži maksimirskog stadiona upoznao Mamića. USKOK poetski opisuje da je Mamić, "u cilju da stekne njegovu naklonost kako bi mu kao sudac pogodovao kada mu to bude potrebno, stavio na njegovu ruku svoj skupocjeni sat marke Audemars Piguet, koji je sudac Krušlin, svjestan svega navedenoga, uzeo". Krušlin je sat kasnije vratio.

Od Širokog Brijega do Dubaija

Mamić je, ponavljamo, prema USKOK-ovim tvrdnjama, od travnja 2017. godine do 21. svibnja 2019. godine u, pazite sad, "Zagrebu, Osijeku, Banjoj Luci, Širokom Brijegu i Dubaiju u više navrata ostvarivao osobne kontakte sa sucem Zvonkom Vekićem, također prvostupanjskim sucem Odjela za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta Županijskog suda u Osijeku". Vekić je Mamiću, piše USKOK, a mi prenosimo, "predočavao da će on osobno te koristeći odnos povjerenja i kolegijalnih i prijateljskih odnosa sa sucima tog suda, pa tako i sa sucem Antom Kvesićem, za novčanu nagradu koju će s njima podijeliti, za njega i suoptuženike ishoditi povoljne sudske odluke u postupcima koji se protiv njih vode na tom sudu bez obzira na stvarno stanje spisa", piše USKOK.

USKOK objavio detalje: Mamić sucima dao najmanje 370.000 eura

Navodno mu je Mamić dao "najmanje 370 tisuća eura za njega i druga dva suca" pa je poduzetnik Drago Tadić, dežurni slavonski podmititelj sudaca, na Mamićev zahtjev predao 100 tisuća eura Vekiću za njega i Kvesića, "znajući koja je svrha predaje novca jer je prethodno u više navrata prisustvovao sastancima i dogovorima Vekića i Zdravka Mamića na kojima su razgovarali o spomenutim kaznenim postupcima i dogovarali donošenje sudskih odluka u korist Zdravka Mamića i drugih optuženika, neovisno o stvarnom stanju predmeta" - ovo u navodnim znacima su citati iz USKOK-ova priopćenja.

Putovao u Emirate na Mamićev trošak

Konačno, Mamić je, s bratom Zoranom, "kao nagradu za dogovoreno pogodovanje" krajem 2017. godine plaćao Vekiću i bliskim mu osobama boravak u Ujedinjenim Arapskim Emiratima i, konačno, Mamić je "autoritetom svog položaja u Hrvatskom nogometnom savezu (HNS) osigurao odlazak Vekiću na nogometnu utakmicu hrvatske reprezentacije u lipnju 2018. godine u Veliku Britaniju na trošak HNS-a", stoji u USKOK-ovu priopćenju. Da budemo maksimalno precizni, USKOK-ovi autori priopćenja nisu spominjali imena, mi smo samo dokinuli njihovo obezličavanje naših junaka. Sve ostalo je točno.

Točno je i da Mamiću plan podmićivanja nije do kraja uspio. Jest, ostao je bez zgodne svote uprihođene prodajom muških nogu, a zauzvrat nije dobio traženu uslugu. Kao što jučer reče jedan poznati odvjetnik u neformalnom razgovoru, ovo Mamićevo dođe kao neka vrsta prigovora potrošača nezadovoljnog jer nije dobio ono što je platio.

Nepredvidivi smjerovi postupka

Elem, postupak ide dalje u nepredvidivim smjerovima. Veljko Miljević, dojučerašnji odvjetnik Zdravka Mamića, više to neće moći biti, jer ga USKOK predlaže za svjedoka podmićivanja. USKOK želi i ugledati Zdravka Mamića u Hrvatskoj, a zbog davanja mita Bosna i Hercegovina ga, na temelju ugovora dviju država, može izručiti. Bilo bi ga lijepo vidjeti u zemlji koju toliko voli, ali barem on je pokazao da sa solidnim budžetom može kupiti mnoge. U priči o njegovu eventualnom izručenju nije se mudro kladiti ni na što.

Hrvatska zbog odluke suda neće moći tražiti izručenje braće Mamić?

Medijski interesantno bilo bi znati kako su glasali članovi Krušlinova sudskog vijeća. On te suci Miroslav Rožac i Miroslav Jukić početkom lipnja 2018. godine zaista su osudili Mamića na šest i pol godina zatvora, njegov brat Zoran dobio je četiri godine i 11 mjeseca, poreznik Milan Pernar četiri godine i dva mjeseca, a bivši Dinamov direktor Damir Vrbanović na tri godine, a sve to garnirano je i oduzimanjem imovine - među ostalim i 52 milijuna kuna, stana i garaže na Cvjetnom trgu i tako dalje. Presudu je u bitnom dijelu potvrdio Vrhovni sud, ona je postala pravomoćna.

Je li bilo izdvojenog mišljenja?

Dakle, Krušlinovo sudsko vijeće je donijelo spomenutu presudu, ali ne znamo je li odlučilo jednoglasno ili je netko od sudaca imao izdvojeno mišljenje. Miljević je početkom godine predlagao da Vrhovni sud otvori zapečaćenu kuvertu s odlukom osječkog vijeća da se vidi kako je tko glasao, no suci Vrhovnoga suda odbili su to učiniti javno. U skladu sa zakonom.

Teoretski, čak i ako je Krušlin bio protiv presude Mamiću, ako je, naime, imao izdvojeno mišljenje - a ne znamo je li ili nije - po Ustavu zato ne smije odgovarati, osim ako nije počinio kazneno djelo. 

Još interesantnije je da je Mamić presudu dočekao u Bosni i Hercegovini. Da je ostao u Hrvatskoj, išao bi odmah u zatvor. Pobjegao je ili zbog intuicije ili zbog povlaštene informacije. Tko zna hoćemo li ikada doznati.

Negativna selekcija i impresioniranost novcem

Tridesetak godina negativne selekcije u pravosuđu moralo je ostaviti traga. Suci koji su na Mamićev trošak putovali svijetom društveno su zlo i talog. Čak ne zbog Mamića kao utjelovljenja nogometnoga zla, nego zato što su se, unatoč dobrim primanjima, dali impresionirati tuđim novcem. Takva vrsta darivanja bila bi problematična sve i da joj izvor nije dugogodišnji nogometni boss, optuženik, nego imaginarna osoba puna legalno stečenoga novca i želje za čašćenjem sudaca. Suci bi trebali biti iznad toga, jer u rukama svakodnevno imaju ozbiljne alate kojima odlučuju o tuđim životima. Velike novčane svote mogu te alate trajno poremetiti, što suci u Osijeku, po svemu sudeći, nisu shvatili.

Mamić je, dakako, krenuo u osvetničku akciju malo zbog toga što nije dobio ono što je platio, malo zbog toga što želi poboljšati poziciju pred Ustavnim sudom i dokazati da nije imao nepristrano suđenje. Obori li mu Ustavni sud pravomoćnu presudu, tko zna koliko će čekati na novo. Istina, nije njemu mnogo za vjerovati, već je mahao lažiranom dokumentacijom protiv bivšeg državnog odvjetnika Dinka Cvitana, ali utvrdi li se da je barem dio ovoga o čemu je govorio točan, Mamić će konačno učiniti nešto korisno za javno dobro.

Prvi put, ako se ne varamo.