"EUROPSKA UNIJA, dijalog s crkvama i religijama", naziv je predavanja što ga je večeras na Tribini grada Zagreba održao dr. Michael Weninger, savjetnik predsjednika Europske komisije Romana ProdijaL

Ugledni predavač dr. Weninger dugogodišnji je diplomat, rodom iz Austrije, a u Zagrebu boravi na poziv predsjednika Hrvatske biskupske konferencije, nadbiskupa zagrebačkog Josipa Bozanića.

Govoreći o nastanku Europske zajednice prije pedesetak godina, istaknuo je da je to važna politička organizacija s ekonomskim, financijskim gospodarskim, kulturnim i vjerskim obilježjima.

Naglašavajući kulturno, vjersko i duhovno nasljeđe Europske unije Weninger je podsjetio da su na njega utjecala tri važna središta - od Jeruzalema preko Atene do antičkog Rima.

Ukazao je na kršćanske korijene europskog kontinenta, stare dvije tisuće godina, dodavši da je današnju Europu teško zamisliti bez toga bogatoga kršćanskog nasljeđa.

Govoreći o stvaranju europskog identiteta, Weninger je kazao kako je za njegov nastanak važno stvoriti i institucije koje će voditi računa o svim europskim raznolikostima - ekonomskim, političkim, kulturnim i nacionalnim.

Ocijenio je da će za funkcioniranje europskih institucija od najveće važnosti biti donošenje europskoga ustava koje je pokrenulo jedno važno tijelo EU - Konvencija za budućnost Europe.

Rad na europskom ustavu počeo je u veljači prošle godine, a kako drži, možda bi mogao biti prihvaćen na konferenciji šefova država i vlada EU u Solunu, u lipnju ove godine.

Dr. Weninger ističe da je središnje pitanje koje bi se europskim ustavom trebalo riješiti, pitanje zajedničkih europskih vrijednosti te kako bi, prema tim vrijednostima, izgledala EU.

Posebno se osvrnuo na odnos Europske unije prema religijama i crkvama, odnosno na to koliko vjerske zajednice sudjeluju u integracijskim procesima u Europi. "U tome", dodao je Weninger, "prednjači Rimokatolička crkva koja u sjedištu EU ima najučinkovitije predstavnike".

Spomenuo je i ostale vjerske zajednice, skupinu Evangeličkih crkava, Pravoslavnu crkvu, Židovsku vjersku zajednicu te razne humanitarne udruge iznikle iz ovih crkava i zajednica.

Posebno pitanje za Weningera bio je odnos vodstva EU s islamskim vjerskim zajednicama. Iznio je podatak da u Europi danas živi 14 do 17 milijuna muslimana, a da ih je prije pedesetak godina na europskom kontinentu živjelo oko 800.000.

Razjasnio je i vrlo složeni problem muslimana - oni koji dugo žive u Europi ne prakticiraju duhovni život, ne odlaze u džamije, zatim oni s dvojnim državljanstvom koji su često povezani s političkim sustavima države iz koje dolaze te na muslimane koji se ilegalno sele kroz države EU i često su povezani uz kriminal.

Europska unija, napominje Weninger, prepoznala je važnost vjerskih zajednica u budućnosti europske zajednice, i nastoji pojačati dijalog s tim religijama. O tome će se, dodao je, naročito pozabaviti tvorci budućeg ustava koji mora najprije voditi računa o osnovnim vjerskim potrebama članova pojedinih zajednica.

Posebno je spomenuo i pojam Boga, odnosno velikog broja rasprava kako će se i na koji način taj pojam tretirati u europskom ustavu.

Upozorio je na važnost teološkoga dijaloga, što podrazumijeva, osim vlastite religije, poznavanje barem temeljnih pojmova drugih religija.

Na pitanje je li se Katolička crkva u Hrvatskoj dovoljno uključila u integracijske procese u Europi, dr. Weninger je odgovorio da je "Hrvatska oduvijek bila dio Europe, a Katolička crkva svojim naprednim stajalištima podupire ulazak Hrvatske u EU".

(Hina) ta sp