Predsjedničke izbore treba ukinuti

Predsjedničke izbore treba ukinuti
Foto: Index/Pixsell/Goran Stanzl

KLASIČNO pitanje za vježbu iz osnova prava glasi: "Tko je njemački predsjednik?" Za razliku od svemoćne kancelarke Angele Merkel, koja spada među nekoliko najutjecajnijih političara u svijetu, za njemačkog predsjednika, ako baš ne napravi neku glupost, neće znati ni upućeniji u politička zbivanja. Da razriješimo zagonetku, u pitanju je socijaldemokratski političar Frank-Walter Steinmeier. Slično je i u Italiji. Dok ste za premijera Giuseppea Contea vjerojatno čuli (a jednog od prethodnika sigurno znate - Berlusconi), ime Sergio Mattarella poznato je samo onima koji politiku prate baš detaljno.

Obje zemlje su, makar bile i puno bogatije od nas, shvatile da u sustavu kancelarske vlade, gdje su skoro svi konci vlasti u rukama premijera, nema potrebe za neposrednim izborom predsjednika te svom pompom i troškovima koji idu oko toga. Tako u Njemačkoj predsjednika bira Bundesversammlung (savezna skupština) koju čine svi zastupnici Bundestaga plus jednako toliko zastupnika iz parlamenata saveznih pokrajina. Slično tome, u Italiji predsjednika bira Parlament zajedno s malim brojem regionalnih poslanika. 

Obje su zemlje shvatile da kada se bira protokolarni predsjednik, osoba koja zapravo nema stvarnih izvršnih ovlasti, nije potrebno trošiti goleme novce na organizaciju izbora, tiskanje listića i izborna povjerenstva, a ni vrijeme na kampanju koja će po definiciji biti prazna i puna političke demagogije, jer kada se ne može razgovarati o stvarnim ovlastima predsjednika onda se, naravno, lupa po ideologiji, a i Njemačkoj i Italiji je dosta prazne ideologije.

Hrvatski predsjednik - osoba bez ovlasti

Kod nas, predsjednik također nema nikakve ovlasti. Prema članku 94. Ustava ima samo tri temeljne ovlasti: "Predsjednik Republike Hrvatske predstavlja i zastupa Republiku Hrvatsku u zemlji i inozemstvu. Predsjednik Republike brine se za redovito i usklađeno djelovanje te za stabilnost državne vlasti. Predsjednik Republike odgovara za obranu neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske."

Nešto drugih ovlasti redovito je vezano za supotpis predsjednika vlade, a neke su toliko formalne da osim običajnog (predsjednik je u ulozi nekadašnjih kraljeva i careva) nemaju nikakvog realnog smisla. Predsjednik, npr., potpisuje zakone, ali ne može zaustaviti izvršenja zakona. Mora ga potpisati i tek onda može zatražiti ocjenu ustavnosti. Hrvatska je 2000. godine izmijenila Ustav tako da je predsjednik Republike koji je mogao sve (čak je i potvrđivao župane i gradonačelnika Zagreba!) postao predsjednik Republike koji ne može skoro ništa. Jedina stvarna ovlast mu je upravljanje vojskom u ratu.

Televizijsko sučeljavanje predsjednika je dobro pokazalo kako se smislena rasprava (a da bude zanimljiva i televizična) o predsjedničkim ovlastima skoro i ne može voditi - raspodjela veleposlanika, nešto o tajnim službama i to je to. Pitanja oko ćirilice, Tita ili Tuđmana, raznih pozdrava, pa čak i oko pobačaja nisu u ovlasti predsjednika. Ona su postavljena jer ljude nešto morate pitati a da to nisu tehnikalije tipa organizacije tajnih službi. Dobili smo osrednju ćakulu - istina, kandidate su mogli pitati i nešto svježije, tipa PISA-testova, ali predsjednik je i dalje posljednji koji tu može išta napraviti.

Treba li nam ovakav ili "jači" predsjednik?

Osnovna dvojba je na sučeljavanju bila treba li nam predsjednik s ovakvim ovlastima, što podržava Milanović, ili predsjednik s većim ovlastima, što bi želio Škoro. Ako nam odgovara predsjednik s ovakvim ovlastima, onda nam ne treba trošiti milijune kuna na izbore, pri kojima će se građani samo posvađati oko pitanja koja ionako nisu u domeni predsjednika. Ako želimo predsjednika s većim ovlastima, koji može zaustavljati zakone, sazivati vladu i tako dalje, onda treba sjesti i promijeniti Ustav. I to tako da stručnjaci sjednu i na tome rade godinu dana jer promjene treba fino posložiti, a to se ne radi referendumom - na referendum može ići eventualno posloženi prijedlog. A ako bi se Ustav značajnije promijenio, trebalo bi (mnogi to zaboravljaju) i ponoviti izbore za predsjednika. Jer predsjednika smo birali za upravo ove, određene ovlasti. Za neke druge, šire ovlasti, glas bi trebalo davati ponovno.

Potrošeno vrijeme i novac

Kada govorimo o izravnim ovlastima predsjednika, sučeljavanje je pokazalo koliko je sve to besmisleno. U pitanju je nekoliko specijaliziranih ovlasti, više za raspravu na vježbama iz kakvog specijalističkog studija nego za televizijsku emisiju. Zato kandidati i jesu pričali o svemu i svačemu. I zato će kandidati i dobiti glasove - zbog općeg dojma, izgleda i stavova koji izravno nemaju veze s njihovim ovlastima.

Potrošit će se tisuće sati ovog naroda, obnoviti razne povijesne pričice, potrošit će se teški proračunski milijuni, sve kako bi jedan čovjek bez ovlasti sjedio u skupoj rezidenciji i svađao se s premijerom gdje će čiji prijatelj ići za veleposlanika. Hrvati još jednom pokazuju kako su majstori trošenja vremena i novca na potpuno bezvezne stvari, tipa skupe izbore za mjesto predsjednika bez ovlasti države koja ide prema zadnjem mjestu razvijenosti Europske unije. Posebno su naivni oni koji misle da će jedan ili drugi kandidat promijeniti njihov život. Hoće samo ako ih uzme da statiraju u rezidenciji. Inače su za vaš život, životni standard i osobnu sreću ovi izbori i ovi likovi potpuno nevažni. 

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara