Prestanimo se lagati da su nam političari loši

Prestanimo se lagati da su nam političari loši
Foto: Index/Pixsell/Hrvoje Jelavić

U MALOJ dalmatinskoj općini vijećnici i načelnik spiskali oko 300.000 kuna na piće i meze u par dobrih restorana. Platili porezni obveznici. Državna ustanova kupuje rukavice za bal. Platit će porezni obveznici. Druga mala općina samo na jednom računu ima 22 kg pečene janjetine. Platit će porezni obveznici. Vlada sa super skupim blindiranim automobilima (par redova skupljim nego što ih ima susjedna Slovenija) – platit će porezni obveznici. Osrednje općinsko okupljanje znači ražanj za barem pola krda kakve mlade stoke.

Zašto je tako? Zato što nikoga nije briga. Možete se svi vi zgražavati u komentarima, raspravljati s društvom i tako dalje, ali će načelnik male općine koji za reprezentaciju troši kao protokol osrednje europske države dobiti novi mandat. Jer je eto "naš"! A i čovjek je, široke ruke, zna on počastit… Taj "našizam", gdje se glasa ne na temelju toga kako netko radi, već je li naš ili njihov, je li crveni ili plavi, je li iskaznica ova ili ona – ne samo da dovodi do toga da se novac neumjereno troši (vlastiti glasači ti to neće zamjeriti), već takvo ponašanje osigurava novi mandat. Onaj koji više troši je eto, frajer, lola, baja, "čovik široke ruke", taj će naravno paziti i da osim janjetine i kapulice za odabrane bude i koji tanjur graha za široku raju.

Sebi janje, narodu grah i svi sretni

Nemojmo si previše glumatati – mnogi Hrvati će oprostiti i muljaže oko javne nabave, i janjetinu i koje stradalo jare i sve što ide uza balkansko prežderavanje, samo ako si naš. A još dodatno ako za Prvi svibnja organiziraš grah, ma evo novog mandata sigurno. Po tome i možemo izračunati dignitet prosječnog hrvatskog građana – konzerva dosta dobrog graha s kobasicom ili slaninom je 17 kuna, sadržaj je negdje koliko dva tanjura koja se dijele – znači glas prosječnog Hrvata kupite za 8 kuna i 50 lipa. Ako je grah na akciji, i manje.

Iza nas je skoro 30 godina demokracije, nema posebno na lokalnoj razini više onoga "nismo znali", ima nas ukupno ispod četiri milijuna, prosječni grad i općina su toliko mali da znate sve lokalne političare – i govoriti kako smo eto iznenađeni računima za ovo ili za ono, sasvim je besmisleno. Odabrali smo upravo one ljude koje smo znali, čije ponašanje nam je bilo već otprije poznato i nakon četiri godine biramo manje-više iste ljude. To znači da se s politikom tih ljudi – slažemo. Barem većina. A kako skoro nitko neće promijeniti svoj glas zato što se novac poreznih obveznika troši kako se troši, na čašćenja, sinekure, nove turističke zajednice, a ne na kanalizaciju ili kakve druge svrhe – zašto bi se političari drugačije ponašali? Ako ste "naš" uredno će vam oprostiti i najveći mogući bahatluk. Pa što ne iskoristiti priliku?

Mogao bi Plenković dati sagraditi novi Plavi vlak i putovati po Hrvatskoj u bijelom odijelu, ne bi izgubio niti jedan jedini glas. Možda bi ih čak i dobio jer eto, bio bi "bliže narodu", a mogao bi dodati neki kazan za počastiti malo narod kada dođe. Još ako bi po nekoj nagradnoj igri mogao obećati i kakvo radno mjesto u javnom sektoru, evo novog mandata.

Narod bira upravo ovakve političare – i nagrađuje ih

Vrijeme je da se prestanemo lagati da su nam političari "loši". Kao prvo, nitko nam ih ne nameće, više nema tu ni Beograda ni Pešte ni Beča da nam postavljaju banove i ministre. Kao drugo, nismo više u mladoj demokraciji, pa da ne možemo shvatiti da likovi koji stavljaju pršut na čelo ili imaju pregršt kaznenih prijava i još ženi koja obavlja svoj novinarski posao govore da ih "rajca", nisu baš neki materijal za gradonačelnike. 

Vjerojatno bi se i većina složila da i Njonjo nije baš najsretniji izbor za zamjenika vrhovnog zapovjednika Republike Hrvatske (što ustavno jest) i da bi ga u slučaju opasnosti po državu bilo teško zamisliti kako sjeda na Patriu i kreće na dušmanina. No, Nonjo je treći čovjek ove zemlje.

Biografije na Post-it papiriću

Veselo je ovdje spomenuti biografije naših stranačkih, saborskih i drugih čelnika. Ne da bi ih većina bila gladna da nisu u politici, jer osim nekog javnog djelovanja imaju prazan A4 list u biografiji, već smo tu čak i nazadovali. Što god mislili o Franji Tuđmanu, činjenica je da su u njegovo vrijeme barem u visokoj politici bili ljudi koji su iza sebe imali neku poduzetničku, znanstvenu ili kakvu drugu karijeru. A danas? S mjesta gdje upravljate s četvero ljudi postajete ministar? I to je sve – narodna volja.

Vrijeme je da se prestanemo pretvarati – ovu krkansku, nesposobnu, jadnu vlast na svim razinama biraju sami Hrvati, jer su eto "naši", pa makar pola proračuna, dakle našeg novca od poreza, pojeli i popili u susjednoj birtiji. Hrvatska 2019. je: "Il' si naš il' njihov, ili bježi u Irsku!". A svi mi koji smo tu ostali smo kao orkestar na Titaniku: svjetla bliješte, muzika svira, a površina Atlantika sve bliža…

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara