Preživjela je napad kiselinom: "Užasno je, kao da ti netko kopa ispod kože"

Preživjela je napad kiselinom: "Užasno je,  kao da ti netko kopa ispod kože"
Flavia Naampiima Schreenshot: BBC

BOLNIČKE jedinice za zbrinjavanje bolesnika s opeklinama širom Ugande prijavljuju sve veći broj slučajeva napada kiselinom. Žrtve su većinom djevojke i žene, javlja BBC.

Loš zakon 

Globalno gledano, godišnje se zabilježi oko 1500 napada kiselinom (izvor: Action Aid), ali točna evidencija je upitna jer zločini ostaju neprijavljeni zbog straha od osvete.

Jedna od žrtava je Reenah Ntoreinwei koja je napadnuta sa svojom prijateljicom u automobilu. Njihovom vozilu je prišao nepoznati muškarac, otvorio vrata sa strane vozačice i jednostavno istresao kiselinu na njih.

Kaže: "To je bio pravi pakao. Užasan je osjećaj kada ti nešto prodire u kožu, kao da ti netko kopa unutar kože." Smatra da je zakon loš jer omogućava da se kiselina kupuje kao svaki drugi proizvod, poput banana ili flaširane vode, i da je svima stalno dostupna.

Za šalicu kiseline potrebna su, kaže Reenah, samo dva dolara. Ona naglašava da je kiselina strašno oružje i slikovito uspoređuje djelovanje kiseline na metal, kako bi pokazala njezino još razornije djelovanje na kožu. Reenah danas sudjeluje u kampanji kojoj je cilj spriječiti ovakve napade. 


Reenah Ntoreinwei (screenshot: BBC)

Nastaviti sa životom

Druga sugovornica je Flavia Naampiima. I nju je, kao i prvu žrtvu, napala nepoznata muška osoba. Ona je u tom trenutku pohađala drugu godinu studija i vraćala se s poslijepodnevnih predavanja. Ispred kuće je vidjela muškarca naslonjenog na ogradu.

Kaže da se nije obazirala na njega jer je mislila da čeka taksi. Kada je krenula prema kući, čula je njegove korake i okrenula se nakon čega ju je muškarac zalio kiselinom i pobjegao. U prvoj minuti nije shvatila što se točno događa.

Osjetila je samo tekućinu i toplinu koja se pretvarala u gorenje. Vrišteći je krenula do susjede koja ju je sa svojim sinom prevezla u bolnicu. Osam je mjeseci provela u bolnici, a nakon povratka kući još dugo nije mogla izlaziti jer joj je smetala svjetlost od koje su je boljele oči i koža.

Nakon nekog vremena je odlučila nastaviti sa svojim životom. Dodaje: " Izbor da prihvatimo, vjerujemo i ponovno volimo, i da sebe volimo, najvažnija je odluka koju može donijeti osoba koja preživi napad."

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara