HADEEL Al Gherbawi imala je 26 godina i bila je u sedmom mjesecu trudnoće kada je u listopadu 2023. započeo rat. U nezamislivim uvjetima gladi, straha i stalnog raseljavanja, ova mlada žena ne samo da je donijela na svijet sina Jawada, već je i ponovno zatrudnjela i rodila drugog sina, Faresa. Njezina priča svjedočanstvo je o užasima s kojima se suočavaju majke i trudnice u ratom razorenoj Gazi, piše The Guardian.

Prva trudnoća u sjeni rata

Prije rata, Hadeel se pedantno pripremala za dolazak prvog sina. Zbog visokorizične trudnoće, liječnika je posjećivala dvaput mjesečno, redovito je išla na ultrazvuk i uzimala vitamine. "Volim detalje", kaže ona.

Živeći na istoku grada Gaze, blizu granice s Izraelom, već prvog dana sukoba odlučila je otići roditeljima na zapad, znajući da se zbog trudnoće neće moći brzo kretati. "Mislila sam da će to trajati samo nekoliko dana i da ću se vratiti." Od tada, njezina je obitelj raseljena 13 puta, a kuća koju je dijelila sa suprugom je uništena.

"Ne mogu zaboraviti užas te noći"

Krajem listopada, oko pet tjedana prije termina, Hadeel se našla u blizini masovnog izraelskog napada na stambenu zgradu. "Osjećaj je bio kao potres", prisjeća se. Pobjegla je u bolnicu al-Shifa, gdje su raseljeni ljudi ispunili svaki kutak, a korištenje kupaonice bilo je gotovo nemoguće.

"Ne mogu zaboraviti užas te noći", kaže ona. Sjeća se mjesta za neidentificirana tijela i bačve za dijelove tijela. U napadu je navodno ubijeno više od 100 ljudi. "Nisam mogla podnijeti miris. Bila sam trudna. Osjećala sam mučninu. Neka se Bog smiluje onima koji su ubijeni."

Porod u kaosu i strahu

Hadeel i njezin suprug odlučili su da je sigurnije otići na jug kako bi rodila. U kampovima za raseljene, korištenje kupaonice ostalo je noćna mora. Prestrašena da neće moći pronaći prijevoz ako porod krene prirodno, zamolila je liječnike u bolnici Nasser u Khan Younisu da joj induciraju porod.

Dok je rađala, pogođena je obližnja zgrada. U panici i kaosu, bojala se da bi joj mogli zamijeniti bebu pa je zamolila majku da je pazi. Opisuje osjećaj "straha, nepodnošljivog straha". Nakon što se Jawad rodio, preselila se u unajmljeni stan, spavajući u sobi s 30 ljudi.

Nije mogla pronaći lijekove protiv bolova za šavove i tiho je trpjela bol noću kako ne bi probudila druge. Vjeruje da je imala i postporođajnu depresiju. "Lice mi je bilo blijedo, bila sam slaba, krhka i kosa mi je opadala."

Život u šatoru i vijest o novoj trudnoći

Nekoliko mjeseci kasnije, preselili su se u šator. "Bilo je to prvi put da živim u šatoru", kaže gorko. "Pijesak, insekti." Stalno se brinula da Jawada nešto ne ubode i često se budila noću kako bi provjerila je li živ, nakon što je čula priče o bebama koje su se smrznule do smrti.

Tada, kada je Jawad imao devet mjeseci, Hadeel je otkrila da je ponovno trudna. "U početku sam bila šokirana i uzrujana. Kako ću donijeti još jedno dijete na ovaj svijet dok živim u šatoru?"

Glad gora od svega

Primirje u siječnju 2025. donijelo je kratkotrajnu nadu. Unatoč tome što je bila u prvom tromjesečju, inzistirala je na povratku pješice na sjever do svog stana. Ona i suprug proveli su hladnu noć na pločniku čekajući otvaranje kontrolne točke. Napokon su stigli kući. Tamo su proveli šest tjedana, no 18. ožujka Izrael je prekinuo primirje i morali su ponovno bježati.

Njihova kuća kasnije je uništena. Druga trudnoća bila je daleko teža. Glad je, kaže, bila najgora. "Bilo je dana kada bih pojela samo jedan krastavac." Srce joj se slamalo gledajući Jawada kako plače za hranom. "Nanna, nanna", govorio bi, što je bila njegova riječ za hranu.

Kad god je bilo hrane, davala mu je svoj dio. "Napadi, nedostatak sigurnosti, nedostatak privatnosti, život u šatoru - sve je to bilo teško, ali glad je bila najteža stvar", kaže ona. "Spavali biste i plakali jer ste gladni i ne možete pronaći ništa za jelo."

Dramatičan porod u vozilu hitne pomoći

Kako se termin poroda približavao, vratila se roditeljima, blizu bolnice s inkubatorima. Jedne noći, počeli su joj trudovi. Ne želeći buditi ostale, pozvala je hitnu pomoć prije nego što je probudila majku. S trudovima svakih pet minuta, sišla je pet katova pješice jer zgrada nije imala struje za lift. Nekoliko minuta kasnije, u vozilu hitne pomoći rodila je dječaka, Faresa.

"Bol je bila nepodnošljiva"

Fares je težio samo 2 kilograma, što Hadeel pripisuje gladi. U bolnici je na njezinom krevetu bilo krvi. Medicinska sestra joj je rekla da nema anestezije i da će je morati šivati bez nje. Kaže da je "bol bila nepodnošljiva".

Budući da je bolnici trebao krevet, iscrpljena i u bolovima, Hadeel je morala sjediti na stolici dok nije prošao period promatranja. Pronaći prijevoz natrag bilo je teško. Konačno su našli autobus koji ih je odvezao dio puta. Pet sati nakon poroda, Hadeel se vratila u stan svojih roditelja i popela se pet katova do stana.