ROBERT SLAVEČKI, suosnivač i član Uprave međunarodne certifikacijske kuće ICERTIAS sa sjedištem u Zürichu, objavio je na svom Facebooku razgovor koji je vodio s mladim Slavoncem, a koji mu se požalio na tešku situaciju u toj hrvatskoj regiji iz koje iz dana u dan bježi sve više mladih ljudi.

Njegov status u nastavku prenosimo u cijelosti:

"Vozio me danas vozač Ubera. Mlađi dečko, rekao bi ranih dvadesetih, iz jednog manjeg slavonskog grada. Sve sam to saznao odmah na početku, obzirom da su na autu tablice jednog dalmatinskog grada, a on priča s izrazitim slavonskim naglaskom - pa me zanimala pozadina te priče...

Na radiju vijesti - politika, nešto vezano uz Slavoniju i iseljavanje...

Komentira on sebi u bradu ispod glasa:
"Ma k'o bi tamo više živio. Tamo svi varaju i kradu?"

"Tko vara, tko krade? Političari?" pitam ja znatiželjno...

"Ma ne, ljudi, susjedi..." odgovara on i pojašnjava: "Ja sam vam iz XYFDHN. Samo u mojoj ulici imate sedam slučajeva ljudi koji primaju socijalnu pomoć, a istovremeno rade na crno. Imaju najnovije traktore, kombajne, dva nova auta... bogati ljudi za naš kraj. Sve im glasi na kćeri i sinove, a oni dobivaju svaki po 800, 900 kuna mjesečno, osiguran ogrjev od države, plaćena struja, voda - sve osnovno... i tako varaju državu... Takvih vam samo u našem gradu ima na tisuće... I onda u toj istoj našoj sredini imate stare ljude, bolesne koji jedva preživljavaju - i ne dobivaju nikakvu pomoć. Ako si mlad i pošten to ne možeš gledat.

Mladi, pošteni ljudi kad to vide, i kad se ne mogu zaposliti, izgube vjeru u život i u državu i onda ili padnu u tešku depresiju i propiju se ili odu - u Njemačku, Irsku, Zagreb. Evo ja sada već godinu dana vozim Uber u Zagrebu i ovdje mi je odlično. Danas poslijepodne idem još i jednoj baki u centru nasjeć drva i tako isto zaradim. 

U Slavoniji vezu za socijalnu pomoć nemam niti bih je primio, a tamo posla nema, ako i ima sve što sam radio bilo je na crno, i često na kraju to što radiš ne možeš nikada naplatiti jer te prevare..."

...
...

Ovo gore nije niti jedna desetina priče što mi je sve ispričao - u jednom dahu... Pun emocija...

Čovjek je pričao dvadeset punih minuta koliko je vožnja trajala. Toliko se uzbudio da je u jednom trenu skoro i sudar izazvao...

...Zašto mladi radišni ljudi napuštaju Slavoniju..."