PRIJE nešto više od desetljeća, redakcija dnevnog lista u kojem sam radio neobičnom je poslovnom odlukom premještena iz matičnog grada u drugu općinu, na rub posustale radne zone.

Potez je bio čudan iz više razloga, a njegova primjena obogatila je naše živote jedinstvenim iskustvima. Redakcija se našla opkoljena skladištima, veleprodajama i servisom gospodarskih vozila, do prve trgovine nije se moglo pješke. Radni vikendi, kada kilometrima uokolo nije radilo gotovo ništa, bili su pravi izazov za sve naviknute na drevni običaj redovitog hranjenja: pamtim jednu nedjelju kada sam, prilično gladan, kroz mali prozor našeg modernog korporativnog zdanja gledao kako na susjednoj livadi veselo skakuće zeko. Da, u 21. stoljeću redakcija je bila u ambijentu u kojem je ručak lakše uloviti, nego kupiti.

Iščekivanje ljudi u bijelom

Svi smo se, dakako, godinama pitali zašto smo tamo, kog vraga radimo usred ničega, ima li to nekog smisla, a onda sam jednog dana kolegama servirao teoriju da smo vjerojatno dio znanstvenog eksperimenta i da će se, kad-tad, na vratima pojaviti skupina ljudi u bijelim mantilima i otkriti da su nas, zapravo, cijelo vrijeme promatrali pokušavajući doznati kako se masa ljudi ponaša u neadekvatnom ambijentu. Godine su prolazile, ljude u bijelom nisam dočekao, već sam zaboravio i redakciju i teoriju o ljudima u bijelom dok jutros nisam pročitao da je u policiju priveden "mladi Splićanin Adrian Petričević, inače lokalni influencer koji snimke svojih vožnji objavljuje po društvenim mrežama".

"Inače lokalni influencer?"

Inače, šta??

Recimo da se nalazim s one strane četrdesetih u kojima je kudikamo lakše proniknuti u Heideggera nego u influencersku scenu, pa se s tim u skladu i odnosim prema njoj - uz maksimalno toleriranje i solidnu nezainteresiranost. Zbog toga mi je valjda nejasno i zašto se zajednica influencera ne pobuni, zašto hitno ne zatraži da se osobu nesposobnu da višak hormona kanalizira u suvislijem pravcu od divljanja po cesti, ne smatra pripadnikom njihove časne branše. Ali jok, Petričević je internetska zvijezda, klipovi njegovih idiotarija s automobilima i autima su hit, pridružila mu se i izvjesna Ela, pardon, ne izvjesna, nego "poznata splitska influencerica", ogorčena jer je njezin kolega i ljubav priveden. On je, kako je pokušala objasniti, samo "palio gume na motoru u svojoj garaži, na privatnom posjedu".

Ženi pozlilo od influencerovog dima

"Poznata splitska influencerica" prešutjela je da su buka i paljenje potrajali dovoljno dugo da je morala intervenirati i hitna pomoć jer je od "gustog dima spaljenih guma" pozlilo starijoj ženskoj osobi. Na njezinu posjedu ili na javnoj gradskoj površini, svejedno.

Petričević je status influencera stjecao mukotrpno: prošle je jeseni snimio filmić od 24 minute u kojem je divljajući motorom napravio fascinantnih 80 prometnih prekršaja. Pravna država je intervenirala, oduzela mu motor, odrezala 95 dana zatvora i globila ga s 27 tisuća kuna te mu izrekla zabranu upravljanja svim kategorijama motornih vozila, što ga je duboko pogodilo. Odmah po izlasku iz zatvora nastavio je divljati, samo više ne motorom, nego autom. I tako s vremena na vrijeme čitamo kako je neki filmić s njegovim auto-moto glupostima fascinirao ljubitelje niskih kriterija i minornih očekivanja, kako njega, influencera i curu mu, influencericu, prate tisuće ili stotine tisuća osoba gladnih jeftinih uzbuđenja i online života.

Ovih dana objavljeno je da je Miroslav Kutle, neko vrijeme omiljeni tajkun Franje Tuđmana, u bosanskohercegovačkom egzilu dočekao zastaru još jednog privatizacijskog postupka. Čovjeka gotovo obuzme nostalgija za vremenima kada je iza riba prekrupnih za nacionalno pravosuđe i policiju stajao dio državnog aparata i solidan kapital i kada je kapitalce pokretala glad za novcem i utjecajem, a ne potreba za fasciniranjem mase neubrojivim ponašanjem. Nekad je neuhvatljiv bio Kutle, tip kojeg je Tuđmanov režim oktroirao kao vlasnika neposlušnim dnevnim novinama; danas je neukrotiv samozvani, tkoznaodkogazvani i takozvani splitski Mad Max, klipan koji za 20 godina života nije uspio shvatiti čemu služe motorna vozila.

Potraga za najvećom glupošću

I tu se vraćamo na početak teksta. Sve ovo s Petričevićem, njegovo povremeno ukazivanje u medijima, popularnost, zvjezdani influencerski status te nemoć pravosuđa, policije i medicine imat će smisla ako se uskoro ukažu ljudi u bijelim kutama i kažu kako je sve ovo bio eksperiment kojim se htjelo doznati što je najveća glupost, apsolutno najbesmislenija ljudska aktivnost atraktivna ljubiteljima online podražaja, privlačna djeliteljima lajkova.

Inače, više ništa nema smisla.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala