Foto: Hina, FAH

CIJELIH 555 dana trajao je prosvjed bivših hrvatskih branitelja u Savskoj 66 u Zagrebu. Najduži prosvjed u hrvatskoj povijesti počeo je 20. listopada 2014. podizanjem šatora ispred Ministarstva branitelja. Tražili su smjenu SDP-ovog ministra Predraga Matića Freda i donošenje novog zakona o braniteljima. Kako su obećali na početku, tako su i napravili. Ispred zgrade Ministarstva u Savskoj 66 nisu otišli dok nije otišao i omraženi ministar. Uz Matića, bivši branitelji su tražili i odlazak njegove zamjenice Vesne Nađ i pomoćnika Bojana Glavaševića. Prosvjed je okončan 26. travnja 2016.

"Razloga za njihovu smjenu je 500 tisuća. U zadnje tri godine Ministarstvo branitelja na čelu s ministrom Matićem, zamjenicom Nađ i pomoćnikom Glavaševićem nije ništa napravilo za braniteljsku populaciju, stradalnike Domovinskog rata i članove njihovih obitelji", objasnio je tada zašto traže odlazak dužnosnika predsjednik Udruge stopostotnih HRVI-a, Đuro Glogoški.

Novi ministar Tomo Medved bio je bivšim braniteljima kud i kamo prihvatljivije rješenje. S njima se ophodio potpuno drugačije i prema njima je zauzeo stav zbog kojega su burne izjave i napadi na Ministarstvo (gotovo) prestali. Kao da su ga sami bivši branitelji postavili na čelo svog Ministarstva.

Tko čeka, dočeka

>> MEDVED NAJAVIO NOVI ZAKON Ukida se javni registar, nezaposleni veterani će dobivati naknadu

Danas je Ministarstvo branitelja, kojemu je na čelu još uvijek Tomo Medved, objavilo nacrt prijedloga novog Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji. Upravo je ovaj zakon bio jedan od okidača za postavljanje šatora u Savsku.

Nacrtom prijedloga novog zakona o pravima branitelja predloženo je objedinjavanje braniteljskih i stradalničkih prava u jedinstvenom zakonu, otvaranje rokova za priznavanje statusa branitelja i HRVI, uvođenje naknada za nezaposlene branitelje, vraćanje prava na besplatne udžbenike, sistematski pregledi za branitelje i donošenje Nacionalne strategije za zaštitu i očuvanje zdravlja branitelja i stradalnika iz Domovinskog rata. Tu je i ubrzano stambeno zbrinjavanje, usklađivanje načina ostvarivanja prava na mirovinu te zaštitu stečenih prava pripadnika HVO-a. Nakon predstavljanja, nacrt zakona ide u javnu raspravu, a Ministarstvo očekuje da će se prijedlog naći na dnevnom redu Sabora prije ljetne stanke.

Što sve ovo znači?

Ministar je danas ponovio i nekoliko već poznatih statističkih podataka. U Hrvatskoj danas živi 442.749 bivših branitelja. Njih nešto malo manje od polovice, 205.653, radi. Bez posla i primanja je 82.889 bivših branitelja. U mirovini ih je 52.345, a najveći broj danas je u pedesetim godinama života.
Novi zakon odnosit će se i na pripadnike HVO-a. Za proširenje prava pripadnika HVO-a i njihovih obitelji trebat će 14 milijuna kuna naredne godine.

Novim zakonom otvorit će se i novi rok za ostvarivanje statusa branitelja koji je zatvoren prije osam godina, još 2009. godine.

Ukida se javni registar branitelja, a uvodi se evidencija koja će služiti samo Ministarstvu.

Da bi se novi zakon donio, implementirao i provodio, država će trebati nešto manje ili nešto više od pola milijarde kuna. Ovisno o tome pitate li za iznos ministra ili novinare. Dio novca osigurat će Ministarstvo branitelja, dio Ministarstvo rada i mirovinskog sustava. U prijevodu, novac će osigurati građani Republike Hrvatske. Ministar Medved kaže da je sve već dogovoreno i s Ministarstvom financija. 

Bivši ministar nezadovoljan

>> Matić bijesan na novi zakon: "Jedina dobra stvar je zaustavljanje genocida nad janjcima"

Fred Matić smatra da su ovakvim nacrtom zakona izigrani bivši branitelji, a da se išlo na ruku isključivo pripadnicima HVO-a.

Ništa se nije napravilo osim katastrofe za bivše branitelje, priznavanje novih mogućnosti stjecanja statusa branitelja, uz to ide zatvaranje registra za javnost, HDZ kreće u akciju kome će uručiti bombonijeru za milijuntog branitelja, otvaranje novih statusa PTSP-a. Dakle, ozbiljno je narušen status bivših hrvatskih branitelja nakon prosvjeda", smatra Matić.

Premijer o javnom zdravstvu

Nakon Brexita, Europska unija treba preseliti agencije kojima je sjedište bilo u Londonu. Jedna od agencija kojima slijedi preseljenje je i Europska agencija za lijekove. Svi je žele. Tako i Hrvatska. Premijer Plenković ističe kako u Hrvatskoj postoji snažna tradicija javnog zdravstva. To je jedan od najjačih argumenata koje Hrvatske može ponuditi u kandidaturi.

"Naš je adut snažna tradicija javnog zdravstva i činjenica da smo nova država članica koja nema sjedište niti jedne agencije. To su dva glavna aduta", rekao je Plenković.

U međuvremenu u Klaićevoj

>> KLAIĆEVA NEMA NOVCA Sedmero djece neće dobiti lijek koji im može produžiti život

Dok država izdvaja nove puste milijune za zbrinjavanje novih branitelja i razmišlja o udomljavanju europskih agencija na 27.000 kvadratnih metara poslovnih prostora, u dječjoj bolnici u Klaićevoj leži sedmero djece čije zdravlje i životi ovise o tome hoće li država sa snažnom tradicijom javnog zdravstva izdvojiti desetak milijuna kuna za nastavak njihovog liječenja.

Lijek koji je djeci u Klaićevoj potreban odobrila je ista ona agencija za lijekove koju premijer tako silno želi dovesti u Hrvatsku. Lijek koji im je potreban jedini je odobreni lijek za provođenje imunoterapije kod djece oboljele od neuroblastoma u Europi. Za liječenje sedmero djece u Klaićevoj lijekom Dinutuximab beta Apeiron potrebno je oko deset i pol milijuna kuna. Iznos gotovo cijelog godišnjeg proračuna za lijekove Klaićeve bolnice.

Premijer Plenković rekao je, kada su ga pitali o tom slučaju, da svi imaju puno suosjećanja za najmlađe, ali da prije svega očekuje da se poštuju pravila. Dok povjerenstvo koje je oformljeno da razmišlja o pravilima koja će primijeniti na liječenje djece u Klaićevoj ne kaže svoje, lijek bolesnoj djeci neće biti dostupan. Neka čekaju.

Tradicija

Snažna tradicija javnog zdravstva koju premijer spominje, u kombinaciji sa zdravim razumom, rekla bi kako je zdravlje djece i mladosti najvažnija stvar o kojoj neka država treba brinuti. Ta ista tradicija u Hrvatskoj će uskoro proslaviti 125. rođendan. Rekli bismo da je netko tako star dovoljno mudar da zna ponešto o životu i važnim stvarima u tom istom životu.

Umjesto brige o zdravlju svoje djece, hrvatska država izabrala je brigu o nečemu drugom.

Brigu o ljudima čija je generacija na zalasku. I to ne svima njima. Bivši branitelji su, kao i većina drugih ljudi u ovoj zemlji, odavno nastavili sa svojim životom. Nose se sa svojim problemima i bore sa svojim duhovima najbolje što znaju i umiju.

Nitko ne spori, i nitko to ne bi niti mogao osporiti, da su branitelji jedan od stupova na kojima je ova država stvorena. Ljudima koji su svoje živote i zdravlje ugradili u temelj hrvatske državnosti svakako treba odati zasluženo priznanje, treba im pomoći, treba se brinuti za njih ako to sami ne mogu i treba im osigurati egzistenciju i poštovanje društva.

Ali ne preko leđa djece i mladosti ove države. Kako je moguće da državna blagajna ne može izdvojiti deset milijuna kuna za liječenje djece, a može 50-ak puta više za stvaranje novih članova "braniteljske kaste"? One iste koja, umjesto da se smanjuje, i 20 godina nakon rata raste. 

Srećom, većina se ovih koji galame u javnosti, kažu sami, nije borila za novac i privilegije. Da jesu, koliko bi nas onda samo to koštalo...