U HRT-OVOJ emisiji Labirint objavljena je priča o troje mladih hrvatskih liječnika te brojnim negativnim stranama posla s kojima se susreću - od sagorijevanja na poslu do robovlasničkih ugovora i, u konačnici, sustava u kojem svi ostanu nezadovoljni.

Mirjana Livojević, urologinja iz Opće bolnice u Sisku, rekla je kako se u medicini kod nas adekvatno ne mjeri tko, koliko i kako radi. "Toga se još nisu dosjetili, to je jedna velika misterija. Da ne kažem da se još nisu dosjetili kako mjeriti radno vrijeme. Znači, u našoj bolnici kad je ministar najavio velebnu kontrolu radnog vremena, onda su se naši vodeći dosjetili revolucionarne metode kontroliranja radnog vremena, a to je da se upisujemo u bilježnicu. Što je nemoguće krivotvoriti", kroz smijeh je rekla Livojević te dodala kako zbog toga ima osjećaj da je u epizodi Montyja Pythona koja se povremeno križa sa Zonom sumraka. 

Liječnica kaže da zdravstveni sustav na leđima nose entuzijasti i luđaci. "Ovaj sustav nose entuzijasti i luđaci koji će se dovesti do toga da im se pluća raspadaju i iskašljavaju krv prije nego odu na bolovanje. Vi onda imate privid da je dobro i sve funkcionira. Kolega će ostati iz dežurstva operirati prostatu", rekla je. 

Neodrživ tempo

Urologinja nakon višesatnog rada u ambulanti i brojnih pacijenata oko podneva prelazi u operacijsku salu. Nakon manjih operacijskih zahvata, opet se vraća u ambulantu, a zatim preuzima pacijente s Hitne pomoći. "U OHBP-u imam krvareće pacijente koji su sad na ispiranju i moram ustanoviti hoće li im trebati neki zahvat. U ambulanti uglavnom imam oko 10-13 naručenih pacijenata, a svaki četvrtak minimalno 30 pacijenata. Svi ovi drugi su nenaručeni", rekla je. 

Ivon Matić, specijalist obiteljske medicine u Gunji, zbog problema u zdravstvenom sustavu suočio se s izgaranjem na poslu zbog čega je trenutno i na kognitivno-bihevioralnoj terapiji. "Ima ljudi koji ne stignu ni dobiti adekvatnu pomoć zato što je sustav zakrčen. Neki ljudi ga olako iskorištavaju, a neki se ne mogu ni dovesti do doktora. Ovdje je najbliža bolnica vinkovačka, a treba platiti i odlazak do doktora", rekao je. 

Kaže da je tempo s kojim se susreću liječnici obiteljske medicine neodrživ. "Od doktora obiteljske medicine se traži da bude sve spreman raditi, a mogućnosti da se napravi ispravan posao uz ovakav tempo... mogu raditi jedino nekvalitetan posao. To nikad nisam potpisao u životu", rekao je Matić dodavši kako ponekad požali što je uopće upisao medicinu. 

"Požalim nekad što sam upisao i obiteljsku medicinu, i općenito medicinu. Previše iziskuje emotivnog ulaganja, pokušate to zatomiti, ali sve to ispliva. Bilo mi je dana kada sam samo htio ostati kod kuće i kad dođem u ambulantu da se samo okrenem. Privatni život mi je prilično loš, nemam slobodnog vremena, a i ako ga imam, osjećam se prebijeno kad dođem doma. Ne znam kako da ga iskoristim, konstantno razmišljam jesam li mogao napraviti više za nekog pacijenta", rekao je. 

Marin Smilović, radiolog iz Županijske bolnice u Čakovcu, kaže da ga je zbog ogromne količine posla jako strah pogreške. "Sve provjeravam više puta, ali nekako otupiš na to nakon nekog vremena. Ali to nije dobro. Ja i u 4 ujutro uvijek razmišljam da taj pacijent može biti moja mama, tata, baka, kćer... Uvijek razmišljam da su to ljudi i da moram imati potpunu pažnju da ne pogriješim. 

Kaže da zbog kroničnog nedostatka liječnika mora uz svoju ultrazvučnu ambulantu preuzimati i hitne i bolničke pacijente. "Oni ne ulaze u normativ, moram ih ugurati negdje, a lista se puni. Nekad se pacijenti samo pojave u ambulanti jer su ih poslali iz obiteljske medicine i rekli da se probaju negdje ugurati. To je sve začarani krug", rekao je. 

Psihofizičko stanje liječnika

Urologinja Livojević kaže da je postala kronično umorna. "Ne stignem se uopće psihički odmoriti, a kod kuće moram funkcionirati normalno", kaže. "Nemamo psihološku pomoć, u 12 godina rada ja nisam bila pozvana na nikakav sistematski pregled. Ja mogu otići kod kardiologa i pitati ga da mi napravi ultrazvuk srca, ali kakve su to gluposti? Drugi ljudi toliko čekaju. Da mi imamo uređen sustav i uređenu zemlju, to bi po defaultu išlo, ne bih morala potezati nekoga za rukav. Ali se podrazumijeva da ću upravo to napraviti i u tome je problem", rekla je.

Doktor Matić iz Gunje kaže kako se suočio s izgaranjem. "Nisam se još oporavio, kažu da je više puta moguće dobiti burn out, nadam se da je ovo i prvi i zadnji put. Godinu dana idem na KBT (kognitivno-bihevioralnu terapiju) i ide na bolje. S nekim stvarima se naučite nositi s vremenom. 

Livojević kaže kako je imala robovlasnički ugovor. "Imala sam robovlasnički ugovor, u 21. stoljeću. U ugovoru stoji da ako dam otkaz i odem raditi negdje drugdje, moram vraćati bruto plaće. Kolege su doslovno dobivale bjanko zadužnice da potpišu kad bi potpisivali ugovor. U kojoj to struci postoji osim u medicini?" rekla je. 

Ponude iz inozemstva

Radiolog Smilović kaže kako je baš nedavno dobio vrlo atraktivnu ponudu iz Švicarske, a Livojević kaže kako je već predala papire u Švedsku. "Pričam engleski, švedski, španjolski - pitanje je samo kako ću si složiti privatan život. Lijepo je kad vas netko cijeni", rekla je urologinja. Matić je imao neke pregovore sa švedskim zdravstvenim institucijama, ali je odustao. 

"Nitko ne želi reformu zdravstva. Oni svi žele sjediti u svojim stolicama i čekati da prođe njihov mandat. To su profesionalni odugovlačitelji. Nitko se ne trudi riješiti problem", rekla je Livojević. 

Radiolog iz Čakovca rekao je kako ne bi opet izabrao svoj posao, a s njim se složio i kolega iz Gunje. "Taj dio oko ugovorne obaveze neka se izvrši do kraja, ali nakon toga ne razmišljam o budućem radu u obiteljskoj", rekao je. Urologinja iz sisačke bolnice rekla je kako ne bi htjela da njezino dijete radi u medicini. "Da moje dijete, starije ili mlađe, kaže da bi htjelo medicinu - vjerujte mi, dala bih sve od sebe da to spriječim", rekla je doktorica Mirjana Livojević za Labirint.