Prije 16 godina ubijen je Zoran Đinđić, najbolji premijer kojeg je Srbija imala

Prije 16 godina ubijen je Zoran Đinđić, najbolji premijer kojeg je Srbija imala
Screenshot: HRT/Hina

NA DANAŠNJI dan prije šesnaest godina ubijen je prvi demokratski izabrani premijer Srbije, Zoran Đinđić.

Doktor sociologije i filozofije, vođa Demokratske stranke i prvi nekomunistički gradonačelnik Beograda od raspada Jugoslavije, Đinđić je vodio srpsku vladu od 25. siječnja 2001. do 12. ožujka 2003. Nešto malo više od dvije godine, no za to vrijeme pokrenuo je proces demokratizacije srpskog društva i korjenitih ekonomskih i socijalnih reformi. No taj je proces, koji očito nije odgovarao dijelu srpskih elita, brutalno zaustavljen. 

Đinđić je imao 50 godina kad je ubijen - pogođen snajperskim hicem tog dana u 12:25, ispred zgrade vlade u Beogradu. Atentat je izvršio Zvezdan Jovanović, pripadnik srbijanske Jedinice za specijalne operacije (JSO), poznatije kao Crvene beretke, Tigrovi ili Knindže. S njom je bila povezana i takozvana Srpska dobrovoljačka garda, takozvani Arkanovci, koje je osnovao srpski kriminalac i ratni zločinac Željko Ražnatović Arkan. 

U atentatu sudjelovalo najmanje 12 ljudi

Iako je Jovanović izveo atentat uz pomoć još najmanje 11 suradnika koji su u to vrijeme bili raspoređeni oko mjesta ubojstva, na kraju su osuđeni samo on, Milorad Ulemek Legija, vođa zloglasne JSO i jedan od vodećih ljudi jednako zloglasnog Zemunskog klana. Mafija, obavještajne službe i specijalne snage bili su usko povezani tih godina, u kaotičnom tranzicijskom razdoblju nakon pada Slobodana Miloševića. A upravo je Zemunski klan tih godina bio najmoćniji mafijaški klan u Srbiji i jedna od najmoćnijih kriminalnih organizacija u jugoistočnoj Europi.

Đinđić je ustrijeljen u trenutku kad su on i njegova pratnja došli do zgrade vlade u koloni automobila. Upravo je izlazio iz automobila. Jedan ga je metak pogodio ravno u srce, a drugi je pogodio njegovog tjelohranitelja. Unatoč kirurškoj intervenciji, Đinđić je preminuo u 13.30 u Urgentnom centru u Beogradu.

Nakon atentata je u Srbiji proglašeno izvanredno stanje, a uskoro je izvedena i golema policijska akcija po imenu "Sablja", u sklopu koje je uhićeno više od 10.000 ljudi. U njoj su su uhićeni članovi Zemunskog klana, ali i svi oni za koje se sumnjalo da su imali bilo kakve veze s klanom ili atentatom. Predsjednik Srbije Vojislav Koštunica osuđivao je ovu akciju, proglašavajući je nasiljem i kršenjem građanskih i ustavnih prava.

Zanimljivo je, međutim, da se Legija uspješno skrivao od policije punih 14 mjeseci, a predao se tek kad je Koštunica postao premijer. Legija je pri predaji rekao da "ima povjerenja u novu vlast". I on i Jovanović na kraju su ipak osuđeni na po 40 godina zatvora, ali pravi nalogodavci nikad nisu uhvaćeni. Osim njih, zbog sudjelovanja u atentatu osuđeni, među ostalim, Miloš Simović i Sretko Kalinić na po 30 godina zatvora. Simović je tvrdio da zna tko je naručio atentat, ali kako ne smije otkriti njegovo ime jer zna da ne bi bio kažnjen. Pri pokušaju uhićenja u obračunu s policijom ubijeni su i vođe Zemunskog klana, Dušan Spasojević Šiptar i Mile Luković Kum.

Članovi obitelji, predstavnici DS-a i vlade koju je vodio i članovi aktualne vlade obilježili su godišnjicu smrti jutros u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju, nakon čega su ostavili cvijeće na spomen-ploču u dvorištu vlade, na mjestu gdje je izvršen atentat. Vijenac je u počast na svog prethodnika položila i aktualna premijerka Ana Brnabić. U centru Beograda će u 18 sati također biti održana "Šetnja za Zorana" čije okupljanje počinje u 18 sati ispred Platoa na Filozofskom fakultetu, piše Telegraf.

Đinđić je rođen u Bosanskom Šamcu (današnjem Šamcu) 1. kolovoza 1952. godine. Nakon završene osnovne škole došao je u Beograd, gdje je završio Devetu gimnaziju. Nakon toga je diplomirao filozofiju na Sveučilištu u Beogradu, a potom i doktorirao na Sveučilištu u Konstanzu 1979. Mentor mu je bio jedan od najuglednijih živućih filozofa, Nijemac Jürgen Habermas.

Politička pozadina ubojstva nikad nije otkrivena

Politika, za koju je Đinđić govorio da se oko nje ne treba nervirati, zaokupirala ga je za vrijeme studija, kada se uključio u oporbene aktivnosti u bivšoj Jugoslaviji. Zbog pokušaja organiziranja autonomne studentske organizacije (zajedno sa zagrebačkim i ljubljanskim studentskim vođama) osuđen je na godinu dana zatvora.

Tijekom 1980-ih je bio profesor na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. 1989. je, dolaskom višestranačja, bio jedan od osnivača Demokratske stranke (DS), a iduće je godine izabran za zastupnika u Skupštini Srbije. 1994. je postao predsjednik DS-a, a od studenog 1996. do veljače 1997. godine bio je jedan od vođa oporbene koalicije "Zajedno" koja je na lokalnim izborima u Srbiji odnijela pobjedu, ali to Miloševićev režim nije priznao. Poslije 88 dana građanskih i studentskih prosvjeda Milošević je konačno priznao pobjedu oporbi. Đinđić je 21. veljače 1997. izabran za gradonačelnika Beograda, no smijenjen je s dužnosti još u rujnu iste godine. 

Zoran Đinđić bio je jedan od osnivača DS-a, a od siječnja 1994. do ubojstva i njezin predsjednik. Bio je i prvi nekomunistički gradonačelnik Beograda poslije 1945. godine te prvi premijer Srbije nakon pada režima Slobodana Miloševića u listopadu 2000. godine i dolaska na vlast Demokratske opozicije Srbije (DOS), široke oporbene koalicije od čak 17 stranaka. U vrijeme Đinđićeva mandata pokrenut je proces demokratizacije društva, brojne ekonomske i socijalne reforme, a njegova vlada snažno se zalagala za suradnju s Haškim tribunalom za ratne zločine (ICTY). Za Đinđićeva mandata uhićeno je i u Haag izručeno nekoliko optuženika, među kojima je bio i sam Milošević.

Politička pozadina atentata na Zorana Đinđića, unatoč pritiscima javnosti i dijela političkih stranaka, nikada nije otkrivena. 

"Želim da ljudi uvažavaju moj rad, ne da me vole"

Đinđić je, osim kao političar koji je pokušao demokratizirati i modernizirati Srbiju, ostao upamćen i kao čuveni govornik. Srpski Kurir objavio je nekoliko njegovih najznamenitijih citata, a mi prenosimo u nastavku.

"Da bi promjene uspjele, većina članova društva koje je ušlo u promjene mora se svakoga jutra buditi s osjećanjem izuzetnog povijesnog trenutka, s osjećajem nečeg velikog i izvanrednog."

"Velikih promjena nema bez velikih napora. Velikih promjena nema bez novih pravila, kreativnosti i odlučnosti. Velike promjene se ne događaju same po sebi, evolutivno, prerastanjem jednog sistema u drugi. One se događaju diskontinuitetom, lomljenjem okova i uspostavljanjem novih odnosa."

"Kirurg koji vas operira nije vam baš simpatičan. Simpatičniji vam je onaj liječnik koji vas uvjerava da ste u odličnom stanju, da operacija nije potrebna, da ćete ozdraviti pijući čajeve. Želim da ljudi uvažavaju moj rad, ne da me vole. Cilj mi je da se vlast u Srbiji mjeri po tome što je od postojećih realnih šansi svojim trudom i vještinom iskoristila za zemlju, a ne po tome kako lijepo priča, udvara se narodu i kakve dobre namjere ima".

Prije 13 godina umro je Slobodan Milošević

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
;
Učitavanje komentara