"ŠEST vekova kasnije, danas, opet smo pred bitkama i u bitkama. One nisu oružane, mada ni takve još nisu isključene", prije točno 30 godina izgovorio je Slobodan Milošević na Gazimestanu, nekoliko kilometara od Prištine. Te njegove dvije rečenice već su tada ozbiljniji shvatili kao najavu rata u kojem će se raspasti Jugoslavija. Na Vidovdan, 28. lipnja 1989., Milošević je slavio 600. obljetnicu Kosovske bitke, mitskog mjesta u srpskoj nacionalnoj povijesti.

Od 300 tisuća do dva milijuna ljudi

Na Gazimestanu se toga dana okupio ogroman broj ljudi, procjene variraju od 300 tisuća do prenapuhanih dva milijuna. Srbija je upregla sve svoje snage da organizira najveći miting ikada, a iskustva s mitinzima je imala već podosta jer se proteklih nekoliko mjeseci učestalo "događao narod". Milošević je već tada bio najmoćniji čovjek Srbije, a i u jugoslavenskoj federaciji njegov je utjecaj bio jači nego što bi mu po poziciji pripadao.

Povezao se s vojskom i tajnim službama. U "antibirokratskoj revoluciji" skršio je autonomije Vojvodine i Kosova. Pohapšeni su neposlušni albanski vođe na Kosovu, a mitinge je Milošević pokušao i donekle uspijevao izvoziti i po drugim republikama Jugoslavije. Tiskali su se posteri s njegovim portretom, ukrašavali su se autobusi kojima su mitingaši širili njegove ideje. 

Šuvar bojkotirao

Slobodan Milošević, kao i većina važnih gostiju, na Gazimestan su se spustili vojnim helikopterom. Srbija je bila domaćin, nije to bilo jugoslavensko okupljanje iako su prisustvovali skoro svi šefovi republika, vojske, skoro cijeli diplomatski zbor akreditiran u Beogradu. Od članova predsjedništva Jugoslavije nije došao samo Stipe Šuvar, kao ni ambasadori SAD-a i Turske. 

Srbija kao država

Osim najave oružanih sukoba, Miloševićev govor imao je još jedan jako važan detalj. On je, naime, govorio o Srbiji kao državi. Ne samo kao još jednoj jugoslavenskoj republici, iako je na nekoliko mjesta spomenuo Jugoslaviju, nego baš o državi.

"Srpski narod je ove godine postao svestan nužnosti svoje međusobne sloge kao neophodnog uslova za svoj sadašnji život i dalji razvoj. Uveren sam da će ta svest o slozi i jedinstvu omogućiti Srbiji ne samo da funkcioniše kao država, već da funkcioniše kao uspešna država", rekao je Milošević i svakome je moglo biti jasno da Jugoslavije više nema bez obzira na to što je na kraju govora cinično uzviknuo: "Neka živi Jugoslavija!"

Na isti dan izručen u Haag

Miloševiću Jugoslavija već odavno nije bila na pameti, gradio je projekt Velike Srbije i za to je pozivao sve Srbe na slogu i zajedništvo. Govorio je da je Srbija u Jugoslaviji u neravnopravnom položaju i da će on to promijeniti. Optužio je svoje prethodnike da su ustupcima pokazali vazalski mentalitet.

"Tako je bilo decenijama, godinama. Evo nas danas na polju Kosovu da kažemo – da više nije tako. Nesloga srpskih političara unazađivala je Srbiju, a njihova inferiornost ponižavala je Srbiju", rekao je Milošević i dao novi zamah ideji da su Srbi u Jugoslaviji poniženi, neravnopravni, ugroženi.

Svemu onome što će se vrlo brzo iskoristiti za prolijevanje krvi. Na oružane bitke tada se već ozbiljno računalo i one su se i dogodile. Jugoslavija se raspala, Srbija je ostala bez Kosova, a Milošević je točno 12 godina nakon svog trijumfalnog govora na Gazimestanu izručen sudu u Haagu gdje je i umro.