NA DANAŠNJI dan prije 39 godina umro je Josip Broz Tito, doživotni predsjednik SFRJ i Saveza komunista Jugoslavije. Stoga smo prošetali Zagrebom i pitali građane kako se sjećaju tog dana.

"Umro je drug Tito"

"Radničkoj klasi, radnim ljudima i građanima, narodima i narodnostima Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije: umro je drug Tito", riječi su kojima se drhtavim glasom voditelj Televizije Zagreb Miroslav Lilić obratio gledateljima kako bi im priopćio da je doživotni predsjednik umro u bolnici u Ljubljani u 88. godini. Na ulice diljem zemlje izašli su uplakani građani, a u kolektivnoj memoriji posebno je ostao upamćen prekid nogometne utakmice između Hajduka i Crvene zvezde kad je cijeli stadion pjevao: "Druže Tito, mi ti se kunemo."

Nakon smrti milijuni odali počast diljem Jugoslavije, imao jedan od najvećih državničkih sprovoda

Nakon Titove smrti iz Ljubljane je krenuo Plavi vlak s njegovim mrtvačkim kovčegom koji je zastajao u glavnim gradovima Jugoslavije kako bi građani mogli odati počast preminulom predsjedniku. Četiri dana nakon smrti pokopan je u Kući cvijeća na beogradskom Dedinju. Posljednjem ispraćaju prisustvovalo je 209 delegacija iz 127 zemalja, četiri kralja, pet prinčeva, šest predsjednika parlamenata, 31 predsjednik države, 22 premijera i 47 ministara i danas se smatra jednim od najvećih državničkih sprovoda u povijesti. 

Gotovo svi građani tadašnje Jugoslavije koji su živjeli u to doba sjećaju se kako sprovoda tako i dana njegove smrti koji će označiti prekretnicu u povijesti ovih prostora. Stoga smo prošetali Zagrebom i pitali građane kako se sjećaju tog dana.

"Tita smo imali svi u srcu i cijeli je razred plakao"

Odgovorili su nam kako su se nalazili na različitim mjestima - od škole, toplica, na novom radnom mjestu.

"Tita smo imali svi u srcu i cijeli je razred plakao", rekla nam je jedna prolaznica.

"Dobro se sjećam. Bila je nogometna utakmica Hajduk - Crvena zvezda, čini mi se, u Splitu. Budući da sam navijač Hajduka, naravno, pratio sam taj događaj. I sjećam se prekida utakmice. Naravno, svi su nogometaši plakali. I onda je bilo pitanje - jao, što će biti dalje?" prisjetio se jedan nogometni fan.

"Osjećao sam se sretnim što jedan diktator odlazi"

Ispričali su nam i kako su se osjećali.

"Mogu reći da je jedan dobar čovjek umro", rekla je jedna gospođa.

"Osjećao sam se sretnim što jedan diktator odlazi", rekao je jedan stariji čovjek.

"Nisam plakala, ali mi je bilo žao"

Na pitanje jesu li plakali, bilo je onih koji su priznali da jesu.

Jedna gospođa tako je odgovorila: "Jesam, jesam. Mi smo ga voljeli jako."

"Jesam jer uz sve negativno, bilo je tako lijepih stvari, puno ljepših, pravednijih nego danas", rekla je druga.

"Nisam plakala, ali mi je bilo žao", odgovorila nam je treća gospođa.

Četvrta  je pak rezolutno odgovorila: "Ja? Bože, sačuvaj."

"Plakalo se sve u 16"

Jedan gospodin nam je pak objasnio:

"Plakali su neki koji i danas plaču. Oni danas plaču što njega nema, a u stvari vladaju s nama."

A jedna gospođa na pitanje da komentira da su se neki veselili kad je umro, rekla je i sljedeće:
"To je čista laž, neće priznati. Jer kad je bila Titova sahrana, ako se vi sjećate, kakav je bio kolodvor glavni? Dupkom pun, skroz do ovih zgrada. Nije se moglo stati. I plakalo se sve u 16."

Sve komentare pogledajte u gore priloženom videu.