PRIJE 40 godina, 31. kolovoza 1980., štrajkaši u poljskom brodogradilištu u Gdanjsku i komunistički režim potpisali su povijesni sporazum koji je omogućio uspostavu Solidarnosti, prvog neovisnog sindikata u sovjetskom bloku.

Osnutku Solidarnosti prethodili su prosvjedi zbog poskupljenja mesa

Nezamisliv samo nekoliko tjedana ranije, sporazum iz Gdanjska postignut je nakon dva mjeseca društvenih nemira širom Poljske koje je potaknulo poskupljenje mesa. Prosvjedi su se intenzivirali 14. kolovoza kada je 17.000 radnika brodogradilišta Lenjin u Gdanjsku krenulo u štrajk zahtijevajući, među ostalim, vraćanje otpuštenih radnika, slobodu osnivanja sindikata, ograničavanje cenzure te oslobađanje političkih zatvorenika.

Lech Walesa, 35-godišnji električar u brodogradilištu koji je dobio otkaz četiri godine ranije zbog aktivizma, preskočio je visoki vanjski zid, pridružio se štrajkašima i uskoro postao njihov vođa, nametnuvši se kao karizmatični govornik.

Uprava je brzo popustila u nekoliko pitanja, ali su štrajkaši željeli više, a posebice osnivanje slobodnih sindikata.

"Nisam dopustio da me komunisti prevare", reći će Walesa godinama kasnije. 

Štrajku su se pridružili i politički disidenti

Štrajk je poprimio političku dimenziju kad su mu se pridružili intelektualci disidenti koji su preuzeli savjetodavnu ulogu.

Radnici su znali da postoji mogućnost krvavog gušenja štrajka, jer se to događalo prije. Rečenicu "Ne bojte se" godinu dana ranije izrekao im je poljski papa Ivan Pavao II. tijekom posjeta Varšavi, prijestolnici te katoličke zemlje.

Dan i noć obitelji i pristalice dolazili bi do zatvorenih vrata brodogradilišta s hranom, pićem i cvijećem pružajući štrajkašima moralnu potporu. Diljem zemlje održavane su mise kao potpora štrajku.

Potpredsjednik vlade Mieczyslaw Jagielski 22. kolovoza vodio je vladino izaslanstvo na pregovore u Gdanjsk. Razgovori u brodogradilištu emitirani su preko zvučnika.

Vlasti i štrajkaški odbor postigli su sporazum 31. kolovoza u Gdanjsku

Vlasti i štrajkaški odbor postigli su sporazum 31. kolovoza u Gdanjsku.

Walesa je tada na televiziji proglasio okončanje štrajka. Zapjevao je nacionalnu himnu, a potpredsjednik vlade mu se pridružio.

"Nismo dobili sve što smo željeli. Ali smo dobili ono što je bilo moguće u toj situaciji. Ostatak ćemo dobiti kasnije", kazao je Walesa. Tim je sporazumom odobren neovisni sindikat - prvi u cijelom sovjetskom bloku - i predviđeno je pravo na štrajk, ograničenje cenzure, povećanje plaća, prenošenje nedjeljne mise na radio-televiziji i oslobađanje političkih zatvorenika.

Potpisivanje sporazuma održalo se u velikoj konferencijskoj dvorani sa zanimljivom dekoracijom - križem i bistom Lenjina.  

Walesa je potpisao dokument olovkom s papinom slikom.

Sindikat je nakon godinu dana imao 10 milijuna članova

Ali nije dugo potrajalo. Godinu i pol kasnije general Wojciech Jaruzelski proglasio je izvanredno stanje kako bi zabranio sindikat, koji je do tada okupio nevjerojatnih 10 milijuna članova.

Deseci tisuća sindikalnih aktivista uhićeni su, uključujući Walesu koji je proveo u zatvoru 11 mjeseci.

Sindikat je nastavio u tajnosti sa svojim aktivnostima sve dok nije legaliziran 1989. nakon raspada komunističkog bloka.

Godine 1983. Walesa je dobio Nobelovu nagradu za mir

Godine 1983. Walesa je dobio Nobelovu nagradu za mir, prije nego što je izabran za predsjednika Poljske 1990. na prvim demokratskim izborima u zemlji.

"Kolovoz 1980. bio je kamen temeljac poljske demokracije. Solidarnost je bio izniman po svojoj veličini, strategiji nenasilja i igrao je primarnu ulogu u destrukciji starog sistema", kazao je povjesničar Aleksander Hall.