Šanse za pobjedu su 50%. To je golem uspjeh ukrajinske vojske
NAKON osam mjeseci ratovanja u Ukrajini šanse za pobjedu obje strane sad su 50:50. Velik je to uspjeh za ukrajinsku vojsku jer još prije dva mjeseca izgledi za pobjedu bili su na strani Rusije. No velika harkivska ofenziva bitno je preokrenula odnose snaga. Prije svega u spoznaji da i ukrajinske snage mogu izvoditi velike ofenzivne operacije.
Od sada će se odnos snaga isključivo mijenjati spremnošću obje strane da žrtvuju sve više i više vojnika. Bivši ruski diplomat Boris Bondarev, koji je donedavno radio na pitanjima nuklearnog razoružanja u stalnoj misiji Rusije pri Ujedinjenim narodima u Ženevi, ustvrdio je da Putin „može žrtvovati 10 ili 20 milijuna Rusa samo da bi dobio ovaj rat, samo da pobije sve Ukrajince jer je to stvar principa. To je za njega pitanje političkog preživljavanja”.
Ruska logistika se raspala pri pokušaju mobilizacije
Na sreću Ukrajinaca ruska se logistika raspala već pri pokušaju mobilizacije prvih 300 tisuća rezervista, pa se brojke od 10 ili 20 milijuna čine neostvarivim. Međutim, logistika ruske vojske će se preustrojiti i proraditi najkasnije do proljeća iduće godine.
Onih milijun i pol kompleta odora koje su plaćene, ipak će biti isporučeno. I još kojih stotinjak tisuća više za dobru mjeru. Svi ruski tajkuni ovisni su o dobroj volji Putina. On im je omogućio bogatstvo, on im ga može i uzeti. Stoga ne treba sumnjati da će svi tajkuni zdušno krenuti potpomagati oporavak ruske vojne logistike. Ako treba i vlastitim sredstvima.
U skladu s time je i izjava Dmitrija Medvedeva koji je na Telegramu objavio „Proizvodnja oružja i specijalne opreme svih tipova se povećava višestruko – od tenkova, pištolja, do visokopreciznih projektila i dronova. Pripremite se!” Sigurno je da ruska vojna industrija pokušava povećati obim proizvodnje, no ipak je dvojbeno da to obuhvaća sve navedeno.
Povećanje proizvodnje pištolja, pušaka, mitraljeza i streljiva nije nikakav problem. Međutim, proizvodnja tenkova, visokopreciznih projektila i dronova već jest. Jer je pitanje otkud Rusija nabavlja elektroniku neophodnu za njihovu proizvodnju?
Ključno je pitanje elektronike
Čak su i suvremeni tenkovi prepuni elektronike. Ne samo radiouređaja već i sustavi za usmjeravanje paljbe puni su mikročipova. Isto kao i krstareći i balistički projektili. Pitanje je uspijeva li Rusija zaobilaziti zapadne sankcije te i dalje nabavljati elektronske komponente?
Stručnim se krugovima širi trač da Rusi dio potreba za elektronikom namiruju vađenjem iz perilica za rublje i mikrovalnih pećnica te da su ruski vojnici tako zdušno pljačkali ukrajinske domove i odnosili perilice jer su mogli solidno zaraditi preprodajom elektronskih komponenti. Rekli bi neki - gdje ima dima, ima i vatre.
U svakom slučaju za očekivati je da će najkasnije do proljeća ruska logistika proraditi te će Putin moći pokrenuti novi val mobilizacija. No ovog puta će politički ulog biti puno veći te će i razlog za mobilizacije morati biti snažniji. Recimo - otvorena agresija NATO-a na Rusiju. Taj se argument do sada spominjao od strane Putinovih ratnih huškača te nekih visokopozicioniranih dužnosnika. Ali još uvijek ne kao razlog za proglašavanje ratnog stanja u Rusiji. Putin ga očigledno čuva kao posljednji adut.
Lažna ruska priča o prljavoj bombi
U međuvremenu Rusi su uspjeli još jednom jednu potpuno lažnu tezu učiniti glavnom temom svjetskih medija – ukrajinsku uporabu prljave bombe. Iako je glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg rekao da su tvrdnje da se Ukrajina priprema koristiti prljave bombe apsurdne, one nikako da nestanu. Djelomično zato što je Rusi uporno potenciraju, a djelomično zato što oni koji o tome pišu zapravo ne shvaćaju što je prljava bomba.
Prljava bomba prije svega nije bomba, već eksplozivna naprava. Kao takva isključivo je terorističko oružje te nije podesno za upotrebu na bojištu. Teoretski, prljavu bombu je jako lako napraviti. Samo treba imati eksploziv i bilo koji radioaktivni materijal. Međutim, u praksi je sve puno teže.
Naime, problem je u radioaktivnom materijalu koji bi ubio onog tko bi pokušao sastaviti takvu „bombu”. Naravno, takva se eksplozivna naprava može napraviti u specijaliziranom laboratoriju u vlasništvu države ili tvrtke specijalizirane za obradu radioaktivnih materijala. I ako se napravi u državnom laboratoriju, to je i dalje terorističko oružje, sponzorirano od države, ali i dalje terorističko.
Prljave bombe nisu praktične za upotrebu u ratu
Ništa manji problem nije ni upotreba. Cilj upotrebe prljave bombe je radioaktivnim materijalom zagaditi što veće područje. Da bi se to postiglo, mora se upotrijebiti poprilična količina eksploziva jer je jedna od odlika radioaktivnih materijala da imaju visoku gustoću (uran ima 70% veću gustoću od olova), što znači da su teški.
Ako netko želi na veću površinu razbacati veću količinu radioaktivnog materijala, treba upotrijebiti popriličnu količinu eksploziva. A to zasigurno neće proći nezapaženo. Dovoljno je proći Geigerovim brojačem i on će odmah otkriti povećanu radioaktivnost. Posebne civilne i/ili vojne službe nakon toga bi izvršile dekontaminaciju terena i sav taj silan trud bio bi uzaludan. Zapravo bi pravu štetu napravila primarna eksplozija.
Stoga ne čudi nesklonost terorista za izradu prljavih bombi. Jednostavno nisu praktične ni za izradu ni za upotrebu.
Očigledno Rusima ponestaje ideja kako zaprijetiti Zapadu. Prijetnje nuklearnim ratom već su se skroz „izlizale” pa ih malo tko shvaća ozbiljno pa su se sad dosjetili prljavih bombi iako je iz ruskih izjava potpuno nejasno gdje bi ih Ukrajinci uopće mogli upotrijebiti.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati