VIŠE znakova upozorenja u novije doba ukazuje na ozbiljnu potencijalnu opasnost od urušavanja elektroenergetske mreže u Hrvatskoj, piše Deutsche Welle.

Točnije, u RH i neposrednom okruženju, jer su posrijedi problemi čiji uzrok leži u širem infrastrukturnom kontekstu. Među vodećim indikatorima je tzv. blackout, odnosno pad sustava koji se dogodilo lani, sa žarištem u Crnoj Gori i vezanim efektom na Hrvatsku. S obzirom na pretpostavke toga kolapsa, veoma je osnovana bojazan da bi se to moglo dogoditi ponovno, možda već ove godine. Nešto slično, ali svakako većeg obima, dogodilo se s elektroenergetskom mrežom Portugala i Španjolske.

Povremeno su se u javnom prostoru zatim mogli čuti opominjući stručni glasovi u Hrvatskoj, ali bez puno odjeka. Oni u pravilu tematiziraju neadekvatno stanje mreže u odnosu na suvremenu raznolikost izvora električne energije, tj. dugotrajno neulaganje u taj sustav.

Neke pak informacije navode svojevrsnu kolebljivost obnovljivih vrsta energije, pa se stoga kao mogućnost navodi da nagle izmjene u intenzitetu rada, kod npr. vjetrenih ili solarnih elektrana, stavljaju sustav na kušnju. Tome se može dodati da sad predstoji i vrhunac potrošnje struje, ako u vidu imamo klima-uređaje i turističku sezonu.

Kobno ukidanje mrežarina kao razvojne osnove

"Zaista postoji realna opasnost ponavljanja lanjskog scenarija, s obzirom na to da je uzrok bio preopterećenje mreže u uvjetima maksimalnog opterećenja", rekao nam je Zdeslav Matić, konzultant za elektroenergetiku, nekadašnji pomoćnik ministra za energetiku u Ministarstvu gospodarstva RH. Opisao nam je kako se prošle godine, iz smjera Crne Gore, sustav u Hrvatskoj rušio kaskadno sve do razine gdje lokalna mreža može podnijeti opterećenje.

"Imajući u vidu opterećenost dalekovoda Konjsko-Melina", dodao je na to, "pretpostavio bih da će se urušavanje zaustaviti oko Rijeke, a ne Zadra."

"Uglavnom, ako se opet dogodi, raspad će ići sve do tamo dokle nije izgrađena dovoljno dobra mreža. Naime, zadnjih oko 40 godina je razvoj mreže zapostavljen, dok je opterećenje raslo.

Obnovljivi izvori, koji se često spominju u tom kontekstu, zapravo nemaju puno veze s ovim kolapsom. Također, scenarij kakav smo vidjeli u Portugalu i Španjolskoj, kod nas je malo vjerojatan, zato što naš sustav, za razliku od onog na Iberskom poluotoku, spada u regionalno najpovezanije u Europi. Imamo baš debele veze sa susjedima, uz veliku inerciju sustava", zaključuje Matić.

Prema njegovu mišljenju, Hrvatska je stabilna u odnosu na portugalsko-španjolski scenarij, ali i dalje izuzetno izložena u odnosu na onakav kakav se zbio u RH i susjedstvu. "Ni susjedi nisu razvili adekvatnu infrastrukturu, mislim pritom na Crnu Goru, Bosnu i Hercegovinu te Srbiju. Uzrok našeg problema je višestruk. Još za ministra gospodarstva Tomislava Ćorića na zahtjev Hrvatske udruge poslodavaca značajno su smanjenje mrežarine, čime su HOPS i HEP-ODS uskraćeni za sredstva za ozbiljnije ulaganje u razvoj mreže", podsjeća on.

Nove elektrane pred vratima

Pritom se, kao što smo imali priliku čuti, izbjegavalo koristiti novac iz nekoliko raspoloživih i izdašnih europskih fondova – gotovo milijardu eura upravo za tu namjenu. "I to zato što taj novac zbog OLAF-a nije bilo moguće krasti, dok se za krađu domaćeg novca uglavnom ne ide u zatvor. Iznimaka je malo, npr. zamjena 50 godina starog podmorskog kabla prema Braču i Hvaru, da kabel slučajno ne bi konačno pregorio u trenu dok je gazda na ljetnom odmoru u Jelsi", rekao je za DW Zdeslav Matić, očito ciljajući na hrvatskog premijera Andreja Plenkovića i razne afere u nacionalnoj elektroprivredi.

Pored rečenog, međutim, može se u stručnim krugovima čuti i za nepovoljan efekt tržišnog poslovanja na stabilnost sustava. Sektor obnovljivih izvora naglašeno raste uslijed poticaja i zainteresiranosti privatnih poduzetnika za taj biznis sa sigurnim ulaganjem i brzim povratom. Uz to, raste i promet strujom između država, dok javni elektrosustavi zaostaju sve dok se cjelokupan teret ne sruši za vrat korisnicima, građanima. "Investitori vide priliku u obnovljivoj energiji, a pred vratima je još puno novih elektrana", svjedoči nam o aktualnom stanju Robert Pašičko, docent na varaždinskom Geotehničkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

"Država kaska, i kao da ljudi koji trebaju gledati unaprijed – gledaju unazad i plaču za starim dobrim vremenima kad je sve bilo jako predvidivo. HERA godinama kasni s definiranjem cijene priključenja novih elektrana. No treba pojačati postojeće dalekovode i uvesti nove spojeve sa susjednim državama", nastavlja on, ističući za primjer da je većina hrvatske nove instalirane energije u Dalmaciji, a dodatni spoj s Italijom bi pomogao da se taj sustav stabilizira.

Zemlje u okruženju RH koje nisu dio EU, inače, tek su nedavno potpisale usklađenost s europskim standardima, što će također pomoći stabilnosti.

"Prepuštanje tržištu nije opcija"

"Nekad su reverzibilne hidroelektrane pumpale vodu u gornju rezervu preko noći", prisjetio se Pašičko, "da bi je koristile preko dana. Danas spremaju energiju tijekom dana, dakle onda kad je njena cijena gotovo nula, i prodaju to iza devet sati navečer, kad cijena raste na 200 do 300 eura po megawatsatu. Nedostaje nam više investicija u velike baterijske sustave i reverzibilne hidroelektrane. Trebamo više gurati proizvodnju energije na mjestu gdje je i trošimo, kao što su krovovi, i razvijati energetske zajednice koje energiju raspodjeljuju članovima bez opterećenja prijenosne mreže."

No tek se uspostavlja tržište sekundarnom regulacijom, kao što smo saznali od ovog sugovornika, a to znači da, ako sustav dođe u probleme, unutar nekoliko sekundi se unosi nova energija, te ojačava inercija sustava na promjene. "Zatim, bitno je i korištenje novih alata koji omogućavaju precizno predviđanje proizvodnje ili potrošnje. Ukratko, sustav postaje sve kompleksniji, i bez novih stručnjaka koji se usavršavaju u tom području, novih alata i novih načina razmišljanja bit će sve teže obraniti njegovu stabilnost", drži Robert Pašičko. I za kraj napominje da "zabijanje glave u pijesak" i prepuštanje tržištu da riješi stvar - nije opcija.