Besmislene razdjelnike će morati ugraditi i platiti još 200.000 građana

Besmislene razdjelnike će morati ugraditi i platiti još 200.000 građana

Foto: FAH

DO kraja ove godine zakonsku obavezu ugradnje razdjelnika mora ispuniti ukupno oko 200.000 potrošača.

"Jednostavno, štedjeti se mora", odgovorio je ministar gospodarstva Tomislav Panenić u razgovoru za Novu TV, upitan hoće li njegovo ministarstvo išta učiniti oko obavezne ugradnje razdjelnika u stanove koji koriste centralno grijanje iz toplana i gradskih kotlovnica.

"Moraju se nastaviti aktivnosti koje se provode", kazao je.

Na novinarsku opasku kako je priča o razdjelnicima bila svojevrsna prevara, i imaju li građani pravo na povrat novca uloženog u njihovu ugradnju, Panenić je odgovorio kako misli da povrata ne bi trebalo biti, i da treba biti poznato tko koliko grijanja troši.

Veći računi

Krajem prošle godine sve zgrade koje imaju 70 i više stanova i koje se griju putem sustava toplane morale su ugraditi razdjelnike ili kalorimetre, kako bi se u stanovima pojedinačno kontrolirala potrošnja toplinske energije.

Iako su građani nakon ugradnje razdjelnika očekivali manje račune, u mnogim slučajevima dogodilo se upravo suprotno - računi za grijanje su bili znatno veći, a ni ugradnja razdjelnika nije jeftina. Za dvosobni stan koji ima četiri radijatora cijena je oko četiri tisuće kuna. Zakon o tržištu toplinske energije završio je i na Ustavnom sudu.

"Toplinarima uvijek treba ista količina novca"

Željko Tomašić, iz Regionalne organizacije za zaštitu potrošača kaže da radi o velikoj prijevari jer potrošač teško može sam izračunati koliko je potrošio, a i toplinarima uvijek treba ista količina novca.

"Razdjelnici ne štede toplinsku energiju, da im je svrha štednja, vjerojatno bi se zvali 'uštednici'. Razdjelnici kako i Zakon o tržištu toplinske energije (ZTTE) čl. 33. kaže služe za lokalnu razdiobu isporučene toplinske energije. Znači oni pod određenim uvjetima raspoređuju koliko tko mora platiti od potrošene toplinske energije što je izmjereno kalorimetrom u podstanici, na mjestu preuzimanja toplinske energije u zgradi. No, praksa pokazuje, da primjena razdjelnika na hrvatski način, gdje su izmišljene komplicirane formule za izračun potrošnje umjesto da izmjereni impuls ima svoju cijenu i da 'prosječni potrošač' može sam izračunati potrošnju, predstavlja veliku prijevaru potrošača, jer toplinarima treba uvijek ista količina novaca, pa svaka priča o mjerenju i štednji pada u vodu.

Direktiva Eu kojom je dozvoljeno (ne obvezujuće) da se ugrade razdjelnici umjesto mjernog instrumenta (kalorimetra) zbog jeftinije ugradnje istječe ove godine. Hoće li se produžiti, veliko je pitanje, jer njemački Bundestag je još prije više od tri godine donio preporuku (nije zbog ove Deklaracije mogao donije uredbu) da se ne ugrađuju razdjelnici jer su nepouzdani mjerni instrumenti. A Siemens koji proizvodi razdjelnike je njemačka firma. Sapienti sat! Istovremeno Hrvatska donosi ZTTE i Pravilnike o razdjelnicima.

Razdjelnici ne štede, štedi čovjek, ali da bi se uz pomoć razdjelnika ostvarila racionalizacija, ili kako to zovu ušteda (ne mogu štedjiti nešto što nemam) potrebno je još puno inputa, kao što su termostatski ventili, nove pumpe za vodu, plastična stolarija, termo fasade itd, što dovodi u pitanje opravdanost investicije. Ako se to sve uradi i ostvari manji račun za cca 10% (više je nemoguće) vrijeme povrata investicije je oko 70 godina. Pitam se kakvi će biti računi za grijanje za 70 godina?", kaže Tomašić.

Ustavna tužba zbog nemogućnosti izdvajanja iz monopolističkog sustava grijanja

Da je ugradnja razdjelnika veliki biznis, pokazuju i procjene da je ukupni trošak ugradnje razdjelnika u Hrvatskoj oko milijardu kuna. Tomašić kaže da je trošak za Karlovac, čija toplana ima oko osam tisuća korisnika, četiri milijuna eura.

"Ne bi se upuštao u procjene koštanja ugradnje razdjelnika, ali mogu reći na recimo primjeru Karlovca, gdje Gradska toplana ima cca 8000 korisnika. Recimo da je prosjek 2 sobni stan sa 4 radijatora, to je po stanu cca 500 eura (i razdjelnik i termostatski ventil i pumpe), pa ako pomnožimo s brojem korisnika dobijemo cifru od 4.000.000,00 eura", kaže Tomašić.

 Regionalna organizacija za zaštitu potrošača podnijela je i tužbu Ustavnom sudu jer smatraju da se svatko ima pravo izdvojiti iz monopolističkog sustava grijanja.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara