JUČER je počeo novi krug mirovnih pregovora za okončanje rata u Ukrajini. Radi se o trilateralnom sastanku SAD-a, Ruske Federacije i Ukrajine. Riječ je o prvom izravnom okupljanju zaraćenih strana pod patronatom Washingtona, u trenutku kada SAD nastoji intenzivirati diplomatske napore kako bi doveo do završetka rata. Dodatno, ovo je prvi ispit za diplomaciju američkog predsjednika nakon loših rezultata izbora u SAD-u, u kojima je njegova stranka izgubila većinu u Kongresu. Proces vodi već uhodani dvojac, odnosno posebni izaslanici predsjednika Trumpa za Ukrajinu i Rusiju - Jared Kushner i Steve Witkoff.

Što se ukrajinske i ruske delegacije tiče, obje strane su poslale utjecajne pregovaračke timove. Ukrajinsku delegaciju vode glavni ljudi iz sigurnosno-obavještajnih krugova - Rustam Umerov i Kirilo Budanov, a kao predstavnik politike tu je David Arahamija. S druge strane, rusko izaslanstvo predvode dvojica iskusnih diplomata, Jurij Ušakov i Vladimir Medinski. Dodatno, u Abu Dhabi je poslan i zamjenik ministra vanjskih poslova, Sergej Rjabkov, i još neki dužnosnici iz sigurnosno-obavještajnih struktura.

Amerika i Rusija s jedne strane, Ukrajina i Europa s druge

Temeljni cilj Washingtona u Abu Dhabiju je pronaći rješenja i odluke koje će u konačnici morati odobriti i predsjednik Putin i predsjednik Zelenski. Trumpova administracija zagovara sklapanje širokog sporazuma koji nadilazi samo zaustavljanje sukoba i obuhvaća preispitivanje cjelokupne sigurnosne arhitekture u Europi.

Time SAD zapravo otvoreno poručuje da trenutna sigurnosna arhitektura u Europi ne funkcionira. S tom porukom slaže se i Moskva. Međutim, dosad je jaz između Kijeva i Europe s jedne strane, a Moskve s druge strane, bio nepremostiv. Stoga Witkoff i Kushner, prema onome što je javnosti poznato, stavljaju nekoliko prijedloga od kojih su neki poznati još i od ranije.

Amerikanci predlažu čudan manevar: Formalnu promjenu granica da Putin može proglasiti pobjedu

Sigurnosna jamstva za Ukrajinu po uzoru na NATO. Washington prije svega s jedne strane mora dati dovoljno čvrsta jamstva Kijevu, a opet s druge strane dovoljno prihvatljiva Moskvi. To bi još dodatno trebalo biti popraćeno poslijeratnim ulaganjima u obnovu zemlje. Nadalje, vrlo je izvjesno da će u slučaju sporazuma doći do teritorijalnih prilagodbi.

Kako piše The Economist, američki pregovarači razmatraju neobičan kartografski manevar: promjenu administrativnih granica Donjecke i Luganske oblasti. Ideja je da se granice Donbasa na papiru naprosto suze i skroje prema onome što ruska vojska trenutno drži pod okupacijom.

Time bi Putin svojoj javnosti mogao proglasiti da je "oslobodio cijeli Donbas" i ispunio ratni cilj, dok bi Ukrajina zapravo zadržala sve gradove i utvrđena područja pod kontrolom svojih snaga, poput Slovjanska i Kramatorska, bez predaje ijednog pedlja teritorija koji trenutno brani.

Nadalje, američki prijedlog uključuje i ukidanje sankcija za ruski energetski sektor, uz mehanizam novog uvođenja ukoliko se prekrši primirje. Uz to, spominje se oživljavanje Vijeća NATO-Rusija koje je suspendirano nakon ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine.

Ukrajinska perspektiva

Što se Ukrajine tiče, Kijev u pregovore ulazi s jasnim "crvenim linijama". Predsjednik Zelenski je po tko zna koji put u javnosti odbacio mogućnost predaje teritorija za nekakva sigurnosna jamstva koja nisu unaprijed definirana. Javno je izrečeno da službeni Kijev očekuje sigurnosna jamstva u obliku članstva u NATO-u, a ne nešto "slično" NATO-u.

Unutar Ukrajine, ali i Europe, postoji uvjerenje da će bez čvrstog sigurnosnog ugovora Rusija mirovni sporazum iskoristiti kao pripremu za novi napad na Ukrajinu. Što se tiče neslužbene komunikacije, određeni američki izvori tvrde da je ukrajinska strana u privatnim razgovorima pokazala spremnost na kompromise. To naravno nije potvrđeno, a slična "curenja" informacija u javnost mogu se tumačiti i kao vid pritiska na ukrajinsku delegaciju. Ukrajinska delegacija kao početak pregovora vidi mogućnost da se strane usuglase oko energetskog i pomorskog primirja, čime bi se pripremio teren za novi krug pregovora.

Što žele Rusi?

Svim tim prijedlozima dolazi se do Moskve, koja ovakve pregovore želi isključivo iskoristiti za redefiniranje sigurnosnih odnosa. Ministar Lavrov i drugi ruski dužnosnici naglašavaju da je rješenje rata u Ukrajini samo jedna od točaka šire rasprave o novoj sigurnosnoj arhitekturi, koja prema Moskvi mora uvažavati ruske interese.

Što se Ukrajine tiče, Rusija i dalje zahtijeva povlačenje ukrajinskih snaga iz Donbasa, odustajanje Ukrajine od NATO-a, što bi prema Moskvi trebalo biti potvrđeno novim ukrajinskim Ustavom. Kao i u slučaju ukrajinskih stavova iza zatvorenih vrata, u američkim medijima se s određenim oprezom ističe kako ruski službenici iskazuju određenu fleksibilnost i "stvarnu želju" da se okonča rat. Svojevrstan dokaz tome je i "pojačana" ruska delegacija u Abu Dhabiju.

Europljani su tamo, ali ne sudjeluju

U cijelom procesu i dalje je najproblematičnija uloga Europe. Europska pozicija u ovom procesu opterećena je dubokim unutarnjim podjelama, strahom od marginalizacije te zatvorenim pregovaračkim kanalima prema Moskvi. Službeni Bruxelles, predvođen predsjednicom Europske komisije von der Leyen i francuskim ministrom vanjskih poslova Barrotom, na vlastitu se inicijativu priključio sastanku u Abu Dhabiju.

Problematično je to što predstavnici Europe zbog ruskog protivljenja sudjeluju na odvojenim konzultacijama mimo glavnih sastanaka. Europske države tako strahuju da bi Washington mogao popustiti zahtjevima Moskve za slabljenjem NATO-a ili prisiliti Kijev na nepovoljne mirovne uvjete. S druge strane, neki europski čelnici, poput finskog predsjednika ili norveškog premijera, zalažu se i obnavljaju izravne kontakte s Kremljom, upozoravajući da je iluzija očekivati kraj rata bez dijaloga s Moskvom.

Što je realno očekivati?

Iako je svijet u iščekivanju rješenja rata u Ukrajini, realnost je takva da se ovih dana u Abu Dhabiju ne očekuje potpisivanje konačnog mirovnog sporazuma, niti prekid vatre. Glavni cilj je ipak razjasniti pozicije, utvrditi točke prijepora i održati diplomatsku dinamiku. Sastanak se može podijeliti u dva dijela - prvi je pitanje sigurnosnih jamstava i buduće europske sigurnosne arhitekture, a drugi su osjetljiva teritorijalna pitanja.

Tijek sastanka ovisi o tome koliko će spomenuti Witkoff i Kushner uspjeti približiti stajališta Kijeva i Moskve dovoljno da se nastavi raditi u smjeru sklapanja konačnog mirovnog sporazuma.

Također, nastavno na ovaj sastanak, od velike važnosti bit će najavljeni sastanak o nuklearnom naoružanju sljedećeg tjedna u Pekingu, na kojem bi se trebali sastati predsjednici Kine, Rusije i SAD-a. Iako se radi o summitu koji će biti puno širi od samog ukrajinskog pitanja, uključivanje Kine u cijeli taj proces moglo bi dovesti do toga da se pronađe konačno rješenje i za rat u Ukrajini.