HRVATSKA je javnost zgrožena slučajem bivšeg HDZ-ovog načelnika općine Lasinja Željka Prigorca, kojemu je Visoki kazneni sud smanjio kaznu za silovanje jer je odlikovani branitelj.

Prigorcu je ionako mala kazna od dvije godine zatvora za silovanje mještanke na lokalnoj zabavi smanjena za pola godine. Pored toga, na slobodu može izaći nakon dvije trećine odslužene kazne. 

>> Bivšem HDZ-ovom načelniku kazna za silovanje smanjena jer je "odlikovani branitelj"

Smanjili mu kaznu za silovanje jer je "odlikovani branitelj", a on žrtvu nazivao "prostitutkom"

Na prvostupanjsku presudu od dvije godine zatvora žalili su se i državni odvjetnik i optuženi Prigorac. Državni odvjetnik je tražio da se Prigorca kazni većom zatvorskom kaznom, no sudsko vijeće Visokog kaznenog suda, koje čine predsjednik vijeća Željko Horvatović te suci Marijan Bitanga i Marija Balenović, odlučio je bivšem HDZ-ovu načelniku smanjiti kaznu i to zato što je bio branitelj. 

Inače, Prigorac je i u nevjerojatnom razgovoru za Index prije dvije godine tvrdio da nije silovao sumještanku, nego da se radi o prostitutki "koja ga je provocirala". Na pitanje zašto se nije odmaknuo od nje izjavio je da je on ratnik te da nije "ratovao u Domovinskom ratu da bih se jedne prostitutke bojao". 

>> Bivši HDZ-ovac optužen za silovanje na zabavi: To je prostitutka, a ja sam ratnik

U međuvremenu se o ovom slučaju oglasio i ministar pravosuđa Ivan Malenica.

On je izjavio da ni sami branitelji ne vide smisao u primjeni olakotnih okolnosti, poput sudjelovanja u Domovinskom ratu, u presudama za teška kaznena djela kao što je silovanje, a svoje mišljenje o tome može dati i Vrhovni sud.

>> Malenica: Branitelji ne podržavaju olakotne okolnosti za teška kaznena djela

Maršavelski: Članak 47 Kaznenog zakona propisuje odmjeravanje kazne

Index se za komentar ove kontroverzne presude Visokog kaznenog suda, na čijem je čelu sudac Ivan Turudić, obratio Aleksandru Maršavelskom, profesoru kaznenog prava sa zagrebačkog Pravnog fakulteta.

"Kazneni zakon u članku 47 propisuje dužnost suda da kod odmjeravanja kazne ocijeni sve olakotne i otegotne okolnosti, a to su "sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža". Pritom je sud dužan cijeniti te okolnosti "polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja". Stupanj krivnje temelji se na odnosu počinitelja prema počinjenom kaznenom djelu, na temelju kojeg mu se može uputiti prijekor. Svrha kažnjavanja je izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo", objašnjava Maršavelski.

Što se tiče braniteljskog statusa, Maršavelski ističe da "sudjelovanje u Domovinskom ratu može utjecati jedino na stupanj krivnje u mjeri u kojoj bi rat ostavio psihičke posljedice na počinitelja koje smanjuju njegovu krivnju". 

"To bi, međutim, trebalo utvrđivati, a ne automatski primjenjivati na sve predmete, kao što to čine sudovi koji inercijom slijede staru sudsku praksu koja se formirala još u vrijeme Domovinskog rata", dodaje.

Sve je počelo 1990-ih

"Sudjelovanje u Domovinskom ratu počelo se koristiti 1990-ih kao olakotna okolnost dok nije postojala zakonska obveza da sud sve okolnosti mora cijeniti polazeći od stupnja krivnje. Tako su sudovi sudjelovanje u Domovinskom ratu cijenili kao pozitivno obilježje prijašnjeg počiniteljevog života koje je automatski utjecalo na smanjenje kazne bez obzira na to koje je kazneno djelo počinio", navodi Maršavelski.

"Posve je neprihvatljiva bila praksa da se sudjelovanje u Domovinskom ratu uzimalo kao olakotna okolnost i pojedincima koji su u tom istom ratu počinili ratne zločine. Međutim, praksa se već formirala i ova olakotna okolnost je postala neupitna i nakon što je uvedena obveza da se sve okolnosti trebaju cijeniti polazeći od stupnja krivnje", kaže.

Vrhovni sud može promijeniti takvu praksu

On smatra da bi se ta praksa trebala promijeniti.

"Sada ju jedino može mijenjati Vrhovni sud. Po mom mišljenju bi se sudjelovanje u Domovinskom ratu moglo uzimati u obzir kao olakotna okolnost samo ako se utvrdi da je sudjelovanje u ratu imalo utjecaja na stupanj krivnje počinitelja, a to bi se moralo utvrđivati konkretno. Silovanje svakako ne bi trebalo biti kazneno djelo za koje bi trebalo uzimati sudjelovanje u Domovinskom ratu kao olakotnu okolnost, iako ne isključujem posve mogućnost da se u nekim iznimnim situacijama i kod silovanja uzme kao olakotno - primjerice, ako se utvrdi da je silovanje posljedica traume branitelja koji je svjedočio seksualnom nasilju u Domovinskom ratu. Međutim, te situacije bi trebale biti doista iznimne", navodi Maršavelski.

On nije nužno za mijenjanje Kaznenog zakona po tom pitanju.

"Mislim da nije vrijeme za zakonodavne intervencije zbog ovakvih pojedinačnih slučajeva, a pitanje je što bi se točno mijenjalo kad sudjelovanje u Domovinskom ratu nije posebna zakonska kategorija za odmjeravanje kazne, nego je to "prijašnji počiniteljev život" u okviru kojeg se vrednuje i sudjelovanje u Domovinskom ratu. Puno je važnije da se ulaže u edukacije sudaca u području odmjeravanja kaznenopravnih sankcija", kaže.

Hrvatska kao izuzetak u Europskoj uniji

U ostalim članicama Europske unije nema takve prakse.

"Nije mi poznato da bi takva praksa postojala u Europskoj uniji, iako je Hrvatska jedina država članica koja je u posljednjih 50 godina imala rat na svom teritoriju - naravno, ako izuzmemo desetodnevni rat u Sloveniji 1991.", kaže.

Zanimalo nas je i što ovakvim presudama kao društvo poručujemo žrtvama silovanja.

"Poruka je svakako pogrešna u društvu koje još uvijek nije dovoljno senzibilizirano za seksualno i rodno uvjetovano nasilje. Javnost je opravdano negativno reagirala. Mislim da ni braniteljima nije u interesu da se pojedinci među njima izvlače na olakotne okolnosti kod ovakvih kaznenih djela jer to kolektivno nosi negativni publicitet sudionicima Domovinskog rata. Da nije bilo ove "olakotne okolnosti", nitko ne bi ni znao da je počinitelj bio branitelj", odgovara Maršavelski.

Sudski postupci kakve imamo u Hrvatskoj su vrlo traumatični za žrtve silovanja

Problem je što su žrtve kaznenih djela općenito, pa tako i silovanja, uvelike zapostavljene u smislu da je njihov glas bitan jedino za osudu počinitelja, a njihove stvarne potrebe su zanemarene u kaznenom postupku, smatra ovaj profesor kaznenog prava.

"Mislim da žrtvama silovanja nije toliko važno hoće li se uzeti Domovinski rat kao olakotna okolnost ili ne ako počinitelj bude u najkraćem roku osuđen i dobije odgovarajuću kaznu za kazneno djelo koje je počinio. Istraživanja pokazuju da je za njih vrlo traumatičan dugotrajni postupak do osuđujuće presude te smatram da je puno važnije da se akteri postupka što više fokusiraju na žrtvu i njezine potrebe u tom postupku, a to je upravo ono što je zanemareno i što treba mijenjati prvenstveno kroz edukacije praktičara u pravosuđu", naglašava Maršavelski.

Ključno je educirati kadrove u pravosuđu.

"Pravosuđe je dinamično područje koje se konstantno mijenja i bez obveze praktičara da pohađaju takve edukacije, nova zakonska rješenja i novi pravni standardi naprosto ne mogu zaživjeti u praksi. Upravo u tim edukacijama se ovakvi slučajevi mogu uzeti kao negativan primjer loše prakse koju treba mijenjati", predlaže.

Presuda Željku Đekiću kao primjer dobre prakse

Maršavelski navodi i jedan pozitivan primjer u ovom kontekstu.

"Primjer dobre prakse mogla bi biti jučer objavljena presuda u kojoj je Željko Đekić nepravomoćno osuđen za teško ubojstvo svoje bivše partnerice, gdje sud nije uzeo kao olakotno sudjelovanje u Domovinskom ratu. Pritom je sudac Dinko Mešin po mom mišljenju dobro obrazložio u usmenom izricanju presude zašto smatra da se u konkretnom slučaju to ne može uzeti kao olakotna okolnost, a obitelj je u izjavi za medije iskazala zadovoljstvo presudom i obrazloženjem. Rekli su i da se nadaju da je ovime sada ovaj postupak gotov", kaže.

>> Brutalno ubio bivšu ženu u dućanu: "Gospodine sudija, nisam namjerno"

"Međutim, Đekić će se vjerojatno žaliti na visoku kaznu od 38 godina zatvora od maksimalnih 40. To je prilika za Vrhovni sud da podrži promjenu prakse u ovom pogledu", sugerira Aleksandar Maršavelski.