U PROTEKLE tri godine ruske kompanije su najmanje 6600 puta primijenile mjere štednje za svoje zaposlenike: slale ih na neplaćeni dopust, smanjivale plaće ili provodile otpuštanja. Ove podatke donosi Novaja Gazeta Europe u opsežnoj analizi koja se temelji na praćenju medijskih izvješća, Telegram kanala i javno dostupnih informacija.

Skrivena nezaposlenost

Broj slučajeva tzv. skrivene nezaposlenosti - neplaćeni dopusti, skraćeni radni tjedan ili smanjenje plaće - porastao je za čak 73 % u 2025. godini u usporedbi s prethodnim razdobljima. U 2025. godini tvrtke su uvodile takve mjere 40 % češće nego ranije, a ukupno je pogođeno najmanje 2500 poduzeća. Ovi podaci nisu službeni izvještaji, već rezultat praćenja stvarnih slučajeva koji su dospjeli u javnost.

Galerija

Posebno su pogođeni sektori koji su ključni za ekonomiju: industrija ugljena, automobilska industrija te naftna industrija. U industriji ugljena prema dostupnim informacijama zaostaci prilikom isplata plaća rudarima premašili su 5 milijuna eura, a procjene govore o mogućim otpuštanjima između 10 i 20 tisuća radnika samo u tom sektoru.

Automobilska industrija koja je prvih godina rata profitirala zbog sankcija, nakon što su iz Rusije otišli strani brendovi, sada se suočava s padom potražnje i visokim troškovima. Naftni sektor također je pojačano pogođen zbog sankcija, nižih cijena nafte i smanjenja novih investicija. Ovi sektori nakon uvođenja "ratne ekonomije" imali su rast, međutim dodatnim oporezivanjem, ukidanjem olakšica i visokim kamatnim stopama Centralne banke Rusije, drastično su pali.

Rekordno niska nezaposlenost

Paradoksalno, Rusija se suočava s rekordno niskom nezaposlenošću, koja je u prosincu prošle godine iznosila 2,2 %. Upravo taj podatak ruske vlasti koriste kao dokaz da je gospodarstvo Ruske Federacije stabilno. Međutim, prešućuje se podatak da su tisuće radnika tek formalno zaposlene, odnosno ne izvršavaju nikakve radne zadatke. Kao rezultat, službene statistike pokazuju "deficit kadrova", dok realni prihodi stanovništva padaju.

Ono što je problematično jest to što ovaj paradoks nije nov. Sindikati već godinama upozoravaju da je udio radnika koji ne rade puno radno vrijeme ili su na neplaćenom dopustu povećan. Sam predsjednik Putin je u kolovozu prošle godine priznao da je broj takvih radnika gotovo udvostručen u odnosu na početak godine. Nove medijske analize pokazuju da se taj trend ubrzava i to ne samo u malim, već i u velikim državnim kompanijama.

Sve više građana "steže remen"

Posljedično, pad realnih prihoda prisiljava građane na "stezanje remena". Potrošačka potražnja pada, što dovodi do zatvaranja mnogih trgovina, kafića, restorana itd. Postoji podatak da je u Moskvi zatvoreno više restorana u 2025. godini nego za vrijeme pandemije covida. Takav pad potražnje dodatno pogoršava situaciju u malim i srednjim poduzećima koja su već pogođena povećanjem poreza i nemogućnošću pristupa jeftinim kreditima.

Rusija će se u idućem razdoblju suočavati s ozbiljnim društveno-ekonomskim problemima potaknutima vođenjem rata u Ukrajini. S jedne strane, sve više će se osjećati demografska kriza, velik broj kvalificirane radne snage otišao je izvan zemlje ili je na frontu. S druge strane, preusmjeravanje resursa prema vojnoj industriji i tehnološka izolacija zbog sankcija nepovratno uništavaju pojedine grane ruskog gospodarstva koje će trebati ispočetka graditi kada stane rat.

Okidač društvenih tenzija

Isto tako, povećanje poreznog opterećenja sve više pogađa građane i otvara novi niz problema za Kremlj. Rast cijena hrane i osnovnih usluga velik je udarac za široki sloj stanovništva Rusije. Također, to je plodno tlo za sve veći broj rada na "crno".

Primjera radi, velik broj, prema nekim procjenama čak 45 %, stomatoloških ordinacija radi bez licence, koristeći lijekove koji nisu odobreni i osoblje koje nije kvalificirano. Dodatno, povećava se broj otkrivenih slučajeva korupcije, ovisno o izvoru, od 53 % do 94 % od 2022. godine, a prosječna svota podmićivanja dosegnula je milijun rubalja, što je oko 11 tisuća eura.

Propaganda ne može dugo sakriti stvarnost

U tom kontekstu analitičari sve češće upozoravaju da propaganda može održavati sliku prosperiteta, ali da realni pad životnog standarda - gubitak prihoda, zdravstveni rizici, odlazak u siromaštvo - akumulira nezadovoljstvo. Ako bi se emocionalni signal poklopio sa signalom slabosti vlasti, eksplozija bi bila snažna, odnosno kako navode neki analitičari, "hladnjak bi pobijedio televizor".

Iako ekonomski pokazatelji pokazuju da je ekonomija Rusije stabilna i u 2026. godini, suštinski se radi o velikoj asimetriji - vojna industrija i državna potrošnja drže BDP, ali civilni sektor tone. Ako se trend ne preokrene, a trenutno vlada i Središnja banka nastavljaju s istom politikom, posljedice bi za rusko društvo mogle biti katastrofalne.