CRKVA se priprema za proslavu svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije, u hrvatskom narodu poznatije kao svetkovina Velike Gospe koja će se 15. kolovoza proslaviti svečanim misama u svim hrvatskim marijanskim svetištima.

Godine 1950. papa Pijo XII. proglasio je dogmu, kršćansku istinu o Marijinu Uznesenju na nebo, što je potvrdio Drugi vatikanski koncil. A ove se godine navršava i 150. obljetnica druge velike kršćanske istine, istine o bezgrješnu začeću Blažene Djevice Marije koja se se u Crkvi slavi 8. prosinca.

Taj veliki događaj za Crkvu potvrdit će i poglavar Katoličke crkve papa Ivan Pavao II. koji će na svetkovinu Velike Gospe predvoditi svečanu euharistiju u marijanskom svetištu u Lourdesu.

Objašnjavajući kršćansku vjersku istinu da je Marija dušom i tijelom uznesena na nebo, hrvatski bibličar i mariolog Adalbert Rebić je istaknuo da taj događaj ispovijedaju jednako istočne i zapadna Crkva. Važnost je svetkovine da vjernici prihvaćaju i u nju vjeruju, dodao je Rebić.

Osvrnuvši se na povijest obilježavanja te svetkovine, Rebić je podsjetio da su se glede te vjerske istine teolozi mimoilazili jer u Bibliji o tome nema nikakvih podataka. Po Rebićevim riječima Marijino Uznesenje na nebo prvi put se spominje u apokrifnim spisima između 5. i 7. stoljeća, koji se spominju kao legende o Marijinu prelasku iz zemaljskog u nebeski život.

Poticaj za vjerovanje o Marijinu Uznesenju dao je nepoznati pisac iz 11. stoljeća, rekao je Rebić, dodavši kako je to utjecalo i na kasnije skolastičke rasprave o spomenutoj vjerskoj istini.

Ishod te rasprave, podsjetio je, teološko je shvaćanje - čini li čovjeka jedinstvenom osobom, odnosno bićem, samo duša ili duša i tijelo zajedno. Sv. Toma Akvinski i sv. Bonavenutra u 13. st. držali su da čovjeka kao osobu i kao cjelovito biće čine duša i tijelo, podsjetio je. To mišljenje, dodao je, trajalo je sve do reformacijskog pokreta u zapadnoj Crkvi u 16. st. kad su Luther i drugi protestanti odbacivali pretjerano štovanje Blažene Djevice Marije (BDM).

Na upit koja je poruka te svetkovine, Rebić je odgovorio da je njezin smisao u tome da je Blažena Djevica Marija potpuno i savršeno otkupljena, tj. da je u nebu (Božjem svijetu) svojim proslavljenim tijelom i dušom. Pod tijelom, dodao je Rebić, telologija podrazumijeva onu čovjekovu stvarnost koja ga povezuje s izvanjskim svijetom jer s pomoću tijela čovjek komunicira s ostalim dijelom svijeta.

Za razliku od materijalnoga, fizičkog svijeta, Božji svijet, odnosno proslavljeno tijelo, po vjeri, nadilazi stvarno, odnosno fizičko. Proslavljeno tijelo pripada eshatološkoj stvarnosti koja, po Božjem obećanju, glasi: "Stvaram sve novo, novo nebo i novu zemlju (prorok Izaija)", rekao je Rebić.

Uznesenje Blažene Djevice teološka je posljedica Marijina bezgrješna začeća, dogme iz 1854., rekao je Rebić, napomenuvši da je dogma o Marijinu Uznesenju velika vjerska istina koja ima golemu važnost za čovjeka kao temeljni zalog njegove budućnosti.