AMERIČKI nosač aviona USS George H.W. Bush (CVN-77) jučer je nakon vojne vježbe usidren pred Splitom gdje će biti još pet dana. Ovaj je brod prvi put u Jadranskom moru, a nosač zrakoplova Harry S. Truman, koji je bio usidren u veljači ove godine, istog je tipa Nimitz kao i ovaj, koji nosi ime po starijem Bushu, 41. predsjedniku Sjedinjenih Američkih Država. Bush je povijest obilježio okončanjem Hladnog rata i oslobođenjem Kuvajta od Saddama Husseina.

Tim povodom prenosimo tekst koji je profesor Jurica Gašpar za portal Morski.hr napisao u veljači ove godine nakon drugog posjeta američkog nosača zrakoplova USS Harry S. Truman Splitu.

"Laž je da je naša suradnja s Amerikancima i NATO savezom počela osamostaljivanjem Hrvatske"

Drugi posjet američkog nosača zrakoplova USS Harry S. Truman Splitu u sjeni američko-ruskih tenzija na teritoriju Ukrajine, postavio je pitanje interesnih sfera istoka i zapada, što nas vodi na same početke hladnoratovskog razdoblja i naše uloge u globalnoj političkoj slici danas i – tada.

U sjeni trenutnog posjeta golemog nuklearnog plovila Hrvatskoj, prisjetit ćemo se prvog uplovljavanja američkog nosača zrakoplova kod Splita, koji se zbio u rujnu 1952. godine. I ne samo da su stigli u komunističku Jugoslaviju, već su tadašnjem predsjedniku Josipu Brozu Titu  priredili specijalan doček, ispisavši svojim zrakoplovima u počasnom letu iznad splitskog akvatorija ime “TITO”.

Potpuna je laž da je naša suradnja s Amerikancima i NATO savezom počela osamostaljivanjem Republike Hrvatske. Počelo je to, iako u nešto drugačijem obimu, daleko ranije, ali naravno, i tada isključivo radi obostranih interesa.

Iako u načelu komunistička, ideologijom i pragmatičnošću, Titova socijalistička Jugoslavija je već u samom startu bila daleko od sovjetskog modela komunizma. To se nikako nije sviđalo Sovjetskom Savezu, zbog čega je postojala latentna opasnost od sukoba u kojem mala balkanska zajednica naroda, još dobro uništena prethodnim ratom, nije imala velike šanse.

Jasna poruka Sovjetskom Savezu

Uvriježeno je razmišljanje u znanstvenoj javnosti da su se Josip Broz Tito i Josif Staljin sukobili zato što je sovjetska vlada htjela kontrolirati jugoslavensku unutrašnju i vanjsku politiku, dok je jugoslavenska vlada, nakon teško izborene slobode u Drugom svjetskom ratu, željela ostati neovisna i samostalna, a ne postati poslušna sovjetska satelitska država.

Prema novijim istraživanjima, pozadinski razlog sukoba je bilo i Staljinovo suprotstavljanje Titovom pokušaju da stavi pod svoju kontrolu Albaniju i Grčku u suradnji s Bugarskom, odnosno da uspostavi Balkansku federaciju ili moćni istočnoeuropski blok van kontrole Moskve. Strah od sukoba s Rusima bio je velik i Tito se okrenuo zapadnim saveznicima iz prethodnog rata.

U doba zaoštrenih odnosa sa susjednim komunističkim zemljama pod kontrolom SSSR-a, Coral Sea u rujnu 1952. posjećuje  Split i na jednodnevnom krstarenju ugošćuje predsjednika Tita, šaljući poruku Staljinu da su u slučaju napada, SAD spremne pomoći.

Tri godine nakon početka sukoba s Informbiroom, na čijem je čelu stajao Sovjetski Savez, i intenzivnih političkih pregovora Jugoslavija je ušla u američki program vojne pomoći („Mutual Defence Aid Programme“) 14. studenoga 1951. godine.

Spektakularni zrakoplovni i pomorski posjeti

Kako piše časopis Vojna povijest, nakon gotovo godinu dana od uključivanja u program vojne pomoći i stalnog jugoslavenskog inzistiranja na isporuci mlaznih zrakoplova Amerikanci su sredinom 1952. godine donijeli odluku o isporuci mlažnjaka Jugoslaviji. Razdoblje vojne pomoći bilo je i doba velike otvorenosti Titove Jugoslavenske narodne armije. Najspektakularniji su bili zrakoplovni i pomorski posjeti.

Jedan od svakako najspektakularnijih nakon 1945. godine bio je posjet brodova 6. američke flote 11. rujna 1952. godine. Nosač zrakoplova „Coral Sea“ („jedan od tri danas najveća nosača aviona“, kako je istaknuo časopis „Jugoslavenski mornar“), teška krstarica „Salem“ i četiri razarača uplovili su u splitsku luku.

Na brodu su bili zapovjednik 6. flote viceadmiral Cassady i zapovjednik 6. divizije nosača zrakoplova kontraadmiral Brown. Tito je 12. rujna sa svojim admiralima i pratnjom, dočekan počasnim plotunima, došao na nosač zrakoplova „Coral Sea“, a američki zrakoplovi su preletom iznad splitskog akvatorija u formaciji, ispisivali njegovo ime.

Nosač je isplovio do Hvarskog kanala gdje je admiral Cassady upoznao goste s taktikom uporabe nosača zrakoplova i svojim pogledima na mogućnosti nosača zrakoplova u obrani Sredozemlja.

“Naši narodi bezgranično cijene prijatelje, a neodoljivo mrze one koji mu žele oduzeti nezavisnost i slobodu”

Josip Broz Tito je tada pragmatično izrazio simpatije prema Amerikancima:

"Naše savezništvo iz nedavnog velikog rata, zajednički napori u tom ratu, onda razumijevanje i pomoć američke vlade i naroda u našim naporima da zaliječimo rane koje su nam okupatori zadali, sve je to razlog da narodi nove Jugoslavije s povjerenjem i simpatijama gledaju na suradnju između naše dvije zemlje u cilju očuvanja mira i mirne suradnje među narodima svijeta", kazao je tada u svom govoru Tito koji je u nastavku itekako dao do znanja kako strah na ovim prostorima ne spava.

"Situacija u svijetu je danas zamršena i nejasna. Avet nove ratne opasnosti lebdi nad nama. Ugroženi su napose mali narodi, među koje spadaju, u prvom redu narodi naše, mnogo puta od okupatora razrušene i izmučene zemlje. Ali vi se možete uvjeriti da oni ne padaju duhom, da ne stoje skrštenih ruku, da ne gledaju fatalistički na svoju sudbinu, već gledaju s povjerenjem u svoju budućnost i čine nadčovječanske napore i žrtve da bi očuvali svoju slobodu i nezavisnost", naglasio je i zaigrao tada na kartu američkih simpatija na Narodnooslobodilački rat i savezničko povjerenje:

"Savezništvo i prijateljstvo takvog naroda kao što je naš, dragocjeno je i sigurno. U svojoj povijesti nikad nisu naši narodi izdali prijatelje i saveznike, ali su bili protiv onih koji su mu željeli propast. Naši narodi s narodom Amerike imaju naročito jedan krupan zajednički interes – osiguranje protiv agresora i čuvanje mira, a to je dovoljan razlog da budemo u ovoj težnji kao saveznici čvrsto povezani", poručio je Tito, kako Amerikancima, a sigurno ovim zadnjim riječima i Sovjetima.

“Najbolja prepreka Trećem svjetskom ratu je bliska suradnja svih naroda”

Možda najbolju presliku hladnoratovskih odnosa koji se u jednom dijelu nas dotiču i u današnjoj situaciji, govori ova rečenica iz naslova, koju je prilikom Titova posjeta nosaču, izgovorio tadašnji zapovjednik Šeste američke flote, viceadmiral J.H. Cassady. On je tom prilikom na konferenciji za novinare, izjavio:

"Cijeli svijet je svjestan vaše borbe koju vodite za očuvanje nacionalne nezavisnosti. Ono što je vaša zemlja pridonijela i pridonosi, mnogo služi za očuvanje svjetskog mira. Isto tako, vaša zemlja može poslužiti kao primjer drugim zemljama koje vole slobodu, a nemaju je. Nema sumnje da je najbolja moguća prepreka Trećem svjetskom ratu, bliska suradnja svih naroda u svijetu koje vole slobodu i kad se taj savez usavrši, nema tog agresora koji bi se usudio napasti", prenosi tadašnje izdanje Slobodne Dalmacije.

Ovo je svakako bila jasna poruka Staljinu, ali i susjednim komunističkim zemljama, poput Mađarske, Bugarske i Rumunjske, odakle se očekivao ruski prodor (nekako slično, kao što se danas očekuje iz Rusije i Bjelorusije u Ukrajinu).

“Štakorska rupa koju treba držati na oku”

No, da suradnja s Amerikancima nikad nije bez obostranog interesa i da nisu tek tako odlučili doći s moćnom Šestom flotom komunističkom vođi, govore i istraživanja novijeg datuma. Povjesničar Coleman Armstrong Mehta u svojoj knjizi “Štakorska rupa koju treba držati na oku” opisuje suradnju jugoslavenskih službi s CIA-om koja je promijenila tijek povijesti.

Metha prati odnos Jugoslavije i SAD-a i njihovih obavještajnih službi od 1948. do 1951. godine. Upravo je prateći dokumente s kojih je prije nešto više od 12 godina skinuta oznaka tajnosti, došao do uzbudljivih detalja o izdaji Sovjetskog saveza i Titove odluke da se okrene Americi.

Autor navodi da je krajem studenog 1950. godine Frank Wisner, šef  CIA-inog ogranka za tajne operacije, počeo pregovore s Vladimirom Velebitom, zamjenikom jugoslavenskog ministra za vanjsku trgovinu o mogućnostima sklapanja obavještajnog sporazuma između dviju zemalja.

Wisner je smatrao da bi takva suradnja pomogla jugoslavenskoj Upravi državne bezbednosti (UDBA) u domeni psihološkog ratovanja. CIA bi također pomogla Jugoslaviji uspostaviti sistem brze komunikacije u slučaju sovjetske invazije.

Jugoslavija SAD-u dala sovjetski MiG-15

Manje od tjedan dana nakon sklapanja sporazuma Jugoslavija je ponudila Amerikancima sovjetski jurišni avion MiG-15, za kojeg su Amerikanci bili vrlo zainteresirani.

Jugoslavija je priopćila SSSR-u da se MiG srušio na teritoriju Jugoslavije i odbila dozvoliti sovjetskim obavještajcima prelazak njene granice, ističući da je zrakoplov potpuno oštećen. Ponuđen je potom SAD-u pod uvjetom da šef operacija CIA-e u Beogradu organizira transport letjelice.

"Pozvali su me usred noći i ponudili nam potpuno očuvan MiG-15. Petorica naših operativaca su hitno doputovala u Beograd i organizirala transport letjelice. Avion je rasklopljen na dijelove i tako prebačen u SAD. Imao je samo par manjih oštećenja. Bili smo u šoku jer smo dobili jedan od prvih aviona ovog tipa koji je mogao letjeti", tvrdi bivši agent CIA u razgovoru s autorom knjige.

Jugoslavija postala pridruženi član NATO-a

Sukob Staljina i jugoslavenskog rukovodstva 1948. godine nije odmah izazvao promjene u strateškim planovima zapadnih sila. U angloameričkim planovima krajem te godine Jugoslavija je imala tretman kao dio sovjetskog bloka. Tek u lipnju 1949. godine, SAD i njeni saveznici ozbiljno shvaćaju razlaz na relaciji Moskva – Beograd, i počinju računati na maršala Tita u hipotetičkom vojnom sukobu sa SSSR-om.

Poslije intenzivnih pregovora i dolaska senatora Johna F. Kennedyja, budućeg predsjednika SAD-a u Beograd i tajne posjete Pentagonu načelnika Generalštaba JNA Koče Popovića, dolazi do Sporazuma o vojnoj pomoći između vlada Federativne Narodne Republike Jugoslavije (FNRJ) i SAD-a, pišu Novosti.

Taj tajni akt je zaključen u Beogradu 14. studenog 1951. godine, a potpisali su ga Josip Broz ispred Jugoslavije i ambasador SAD u Beogradu George Venable Allen. Prema ovom sporazumu, Jugoslavija je uključena u Program pomoći, odnosno u američki Zakon o uzajamnoj pomoći (MDAP), prema kojem su SAD, Velika Britanija i Francuska počele slati oružje.

Sporazum o vojnoj pomoći ratificiran je odlukom Narodne skupštine FNRJ 9. veljače 1952. godine.

Nosač zrakoplova povučen iz službe i prodan kao staro željezo

Parafom na ovaj dogovor, FNR Jugoslavija je pristupila NATO savezu, a ne formiranjem Balkanskog pakta, s Grčkom i Turskom, koje se dogodilo dvije godine kasnije. Jugoslavija je uključenjem u sistem MDAP-a postala pridruženi član NATO-a, primala vojnu pomoć i bila uključena u planiranje NATO-a za obranu Europe od eventualne sovjetske agresije.

Ovim bi, na neki način, mogli ukratko zaokružiti dio odnosa NATO-a, s državom, čiji je sastavni dio bila današnja Republika Hrvatska. Posjeti američkih nosača aviona Splitu nikad nisu bili slučajnost, kako 1952. godine, tako i danas.

I na kraju, okosnica ove priče, nosač zrakoplova USS Coral Sea povučen je iz službe 1990. godine, 1993. prodan kao staro željezo i konačno rastavljen 2000. godine.