Foto: Pixsell/Matija Habljak

DANAS je u Zagrebu održana premijera filma autora Darija Juričana Gazda: Početak, koji govori o tajkunu Miroslavu Kutli.

>> Stiže film "Gazda: Početak", a mi vam donosimo jednu od najjačih priča iz njega

>> FOTO Ivić Pašalić u intervjuu iz 1979: "Mislio sam da je bitno imati dobre ocjene, a ne utjecajnog tatu"

Premijera filma Gazda: Početak održana je u zagrebačkom Kinu Europa, a na premijerno prikazivanje filma o Miroslavu Kutli, jednom od simbola privatizacijske pljačke u Hrvatskoj, došao je cijeli niz osoba iz politike i javnog života.

Tako su se večeras u Kinu Europa pojavili politički tajnik Mosta Nikola Grmoja, profesor na zagrebačkom Pravnom fakultetu Josip Kregar, gradski zastupnik liste Zagreb je naš Tomislav Tomašević, predsjednik SDSS-a Milorad Pupovac i predsjednik Živog zida Ivan Vilibor Sinčić.

O čemu govori film Gazda: Početak?

Gazda: Početak je film o Miroslavu Kutli, čovjeku koji je privatizirao 174 tvrtke i iza sebe ostavio spaljenu zemlju, tisuće radnika bez posla, a kapital iz tvrtki koje su mu prepuštene je netragom nestao.

Mirno živi u bijegu

Miroslav Kutle danas mirno živi u bijegu u Bosni i Hercegovini kamo je pobjegao od jedne jedine presude, one za protuzakonitu privatizaciju Gradskog podruma.

Juričanova ekipa došla je i do njega, ali intervju im nije želio dati. Sretno se smijao u kameru.

''Tuđman je na početku najviše nade polagao u Kutlu, mladog i obrazovanog. Smatrao ga je sposobnim poduzetnikom'', svjedoči Ćiro Grubišić koji je dugo surađivao s Kutlom, dok Slavko Degoricija tvrdi da su Kutlu gurali Gojko Šušak i Ivić Pašalić. Kao da je između njih trojice bilo neke posebne razlike.



Od kafića i roštilja do 174 tvrtke

I dok se svjedoci pred istražnim povjerenstvom za Agrokor kunu da Tuđman i HDZ nisu imali nikakvog utjecaja na privatizaciju, sugovornici u Juričanovu filmu, i sami sudionici privatizacije, jasno ukazuju na to da se bez HDZ-ova političkog kišobrana nije moglo sudjelovati u toj velikoj otimačini. Ništa drugačije nije bilo ni s Kutlom.

On je od vlasnika kafića Moby Dick i roštilja na Velesajmu postao privatizacijska ikona i vrag. Pri samom osnivanju HDZ-a Kutle je postao šef njihova Odbora za samoupravnu kontrolu, tijela koje su prema tada važećim zakonima morali imati. A zapravo je bio jedan od glavnih financijera, plaćao je putne troškove, dnevnice, tiskanje biltena koji su skrivani u mesnici... I sve je to sljedećih godina debelo naplatio.



Privatizacija je bila projekt za odabrane

''Privatizacija nije bila pogreška, to je bio projekt za odabrane'', svjedoči u filmu Tomislav Dragun.

S njime se sigurno ne bi složili deseci tisuća radnika Jadrantekstila, Dalme, Dione, Slobodne Dalmacije, Tiska i mnogih drugih tvrtki čije egzistencije je uništio izvlačenjem novca.

Miroslav Kutle osuđen je u samo jednom procesu, onom za Gradski podrum, kada mu je dokazano da je fiktivno dokapitalizirao tvrtku i fiktivnim ugovorima oteo dionice radnicima.

Istragu protiv Kutle još sredinom devedesetih pokrenuli su Vladimir Faber i Tomislav Karamarko. Faber svjedoči da je za Karamarka sastavio rezime slučaja da ga odnese Tuđmanu. Karamarko, pak, tvrdi drugačije.

Karamarko priznao da je Tuđman utjecao na istrage

''U Tuđmanovoj dnevnoj sobi s pokojnim predsjednikom pričao sam o jednom drugom slučaju i od njega dobio podršku za rad policije'', ustvrdio je Karamarko i time priznao da se u Kutlu, ali ni u koga drugog od HDZ-ovih tajkuna, nije moglo dirati bez Tuđmanova odobrenja.

No to je zaista samo kap u moru onoga što se može vidjeti u filmu Gazda: Početak.

U njemu se sasvim jasno pokazuju Kutline veze s Ivićem Pašalićem, famoznim petim ortakom iz Dubrovačke banke i ortakom u aferi Grupo, kada je s Ninoslavom Pavićem skovao plan za gospodarenje hrvatskim medijima. Baš kao što je zagospodario Slobodnom Dalmacijom nakon što je prijetnjama slomio štrajk u tim novinama.

Crkva ga štitila od prisluškivanja

''Slobodna Dalmacija više nikada neće biti antihrvatska'', rekao je tada Kutle. U filmu ga se naziva svojevrsnim HDZ-ovim guvernerom Dalmacije. I to je zaista i bio sve dok je mogao cijediti tamošnje tvrtke.

U filmu se spominju privatizacija Večernjeg lista, nestali transkripti iz Tuđmanova ureda, utjecaj Crkve na privatizaciju – Kutle je od Crkve dobio na korištenje prostore na Kaptolu, u kojima je bila i takozvana gluha soba potpuno zaštićena od prisluškivanja.