Psihijatar o lešu u škrinji: Obitelj je normalno živjela s tim. Ovo se ne pamti

Psihijatar o lešu u škrinji: Obitelj je normalno živjela s tim. Ovo se ne pamti
Screenshot: Nova TV

PSIHIJATAR Špiro Janović, koji za sudske procese izrađuje psihološke profile ubojica i počinitelja najtežih kaznenih djela, za Dnevnik Nove TV je komentirao slučaj pronalaska leša u škrinji u Međimurju.

Može li se prevariti poligraf i kako?

Unatoč svojoj sofisticiranosti poligraf radi na bazi vrlo jednostavne premise - da osjeti napetost čovjeka koja može biti posljedica neugode ili grižnje savjesti. Osobe koje ne osjećaju neugodu, koje nemaju grižnju savjesti, koje ne osjete uzbuđenje prilikom neugodnih pitanja neće pokazati pozitivan rezultat na poligrafu.

Ako je osumnjičena osoba počinila ovaj zločin, kako 19 godina živjeti s lešom u kući? Je li to autosugestija?

Pravi odgovor dat će jedno opširno psihijatrijsko-forenzičko vještačenje. Ono što možemo reći da se u takvim slučajevima zna desiti da mozak čak prevari i one koji počine takav zločin. Tu se radi o mehanizmima obrane, potiskivanja i disocijacije gdje osobe mogu potpuno iznegirati da se nešto takvo desilo. To je jedino što ih može koliko-toliko održati u prividu zdravog i normalnog funkcioniranja.

Znači li to da će ona do kraja života živjeti u tom uvjerenju?

U ovom slučaju, osoba je surovo probuđena iz takvog sna u kojem se nije ništa desilo. Dakle, sada se film može odvrtjeti i možda možemo doći do spoznaja što je bio uzrok ovako jedne strašne stvari.

Ovako strašnu stvar nismo imali u Hrvatskoj, ovako hladni slučaj. Obično kad netko ubije osobu stavi je u kuću i sam je s njom, no ovdje je nekoliko ljudi koji barem sto puta dnevno prođu pokraj tog frižidera. Kako je moguće da sve te godine to nitko nije otvorio ni vidio, da nije osjetio smrad?

Bilo je slučajeva gdje su razni čudaci živjeli s mrtvim osobama čak i godinama, no obično su to bile duboko disfunkcionalne osobe koje su bile osamljenici, čudaci i često teško duševno bolesni. Slučajevi u kojima imate prividno potpuno funkcionalne obitelji i koje normalno žive u suočenju s ovakvim nečim, to nije zapamćeno na ovim prostorima. To je ono što daje ovakvim slučajevima neobičnost i zato smo svi zatečeni time.

Slažete li se da je ovo jedan složen proces, težak zločin, hoće li biti lako utvrditi sve točne činjenice i što se tamo zaista dogodilo?

To je sada na policiji i ovisi jako puno o suradljivosti osoba uključenih u to. S obzirom na protok vremena, možda postoje neki elementi koje nikada nećemo saznati.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara