I NAKON molbi i strogih uputa od strane Nacionalnog stožera civilne zaštite svima koji ne moraju raditi u poslovnicama ili ustanovama koje su još otvorene, internet su preplavile snimke i fotografije ljudi koji šeću gradom, druže se i nastavljaju svojim životom kao da se ništa nije desilo. Kasnije je policija morala izlaziti na ulice i ljude tjerati doma, a čini se uskoro slijede i strože zabrane.

Ljudima treba izravno reći da smo u ratu

Ono što treba danas ljudima izravno i nedvosmisleno saopćiti jest da smo u ratu. Ugledni epidemiolozi koriste upravo tu terminologiju, i to s razlogom. Kao i u ratu, imamo pobjedničku strategiju no trebamo disciplinu i doprinos svakog pojedinca da porazimo ovog neprijatelja. Odmah treba reći kako će ovo biti dug rat, kako je neprijatelj podmukao i kako će nas napadati i zdravstveno i ekonomski dugi period vremena i upravo zato moramo već danas preuzeti naš dio odgovornosti.

No kako je moguće da su ljudi toliko slijepi na opasnost koja juriša prema nama i zbog čega se ponašaju ovako neodgovorno?

Epidemiolozi i filantropi godinama upozoravali da najgora pandemija tek dolazi

Iako su nas epidemiolozi poput Larry Brillianta i filantropi poput osnivača Microsofta Billa Gatesa bezuspješno upozoravali godinama da najgora pandemija tek dolazi, kolektivno smo kao države i vlade to ignorirali i nismo ulagali dovoljno resursa kako bi spriječili ovaj scenarij, iako su apokaliptične posljedice jedne teške pandemije svima bile znane. Kad se ova bolest i pojavila u studenom u Kini, i prije nego što su je identificirali kao ozbiljnu globalnu prijetnju, ponovo su je ignorirali. Liječnici u Wuhanu koji su prijavljivali atipične upale pluća i upozoravali na opasnost bili su privođeni i kažnjavani.

Kad je buknulo, bilo je prekasno. Sada, kad znamo kad znamo koliko je taj neprijatelj opasan, što zbog respiratornih problema koji se javljaju kod relativno velikog broja zaraženih i time prekapacitiraju bolnice, što zbog lakoće transmisije, a što zbog podmukle karakteristike bolesti gdje osobe i bez simptoma mogu širiti ovu bolesti čini se da ponovo sve to ignoriramo. Iako nije kasno da spasimo većinu života i održimo društvo koliko toliko funkcionalnim, veliki broj ljudi ignorira opasnost i sve upute koje su im dane kako se s ovom pandemijom boriti. 

Razlog neodgovornosti nije u bolesti ili medijima, nego u triku našeg uma

Mislite li da je ovo posljedica loše informiranosti ili možda specifičnost ovih naših novih generacija? Pomislite ponovo. Rad iz 1919. iz jednog iz najprestižnijih znanstvenih časopisa Science objavljen u jeku Španjolske gripe govori o istoj stvari. Jedna od glavnih stvari koja sprječava prevenciju bolesti je - indiferentnost. Kako rad navodi, ljudi ne percipiraju rizik koji bolest predstavlja, a kompleksnost i širok raspon simptoma i ozbiljnosti oboljenja skrivaju opasnost ove bolesti.

Razlog indiferentnosti i neodgovornosti stoga ne trebamo tražiti u ovoj bolesti ili u medijima. On se krije u triku našeg uma koji nazivamo pristranost ka normalnosti.

Gripa je nedvosmisleno opasna, ali u našim umovima ona je kao prehlada

Kad god smo suočeni sa nadolazećom katastrofom čini se da ljudi reagiraju na predvidljiv način. Dio ljudi reagira na vrijeme i preuzme odgovornost, dio ljudi obuzme panika no velika većina ljudi ostane paralizirana. Čak i kad postoji izlaz i mogu se spasiti, većina ljudi će u potpunosti ignorirati prijetnju koja dolazi. Usprkos tome da im se iz svih glasila govori kako dolazi primjerice uragan, većina ljudi jednostavno nastavlja dalje svojim životom kao da prijetnje nema. Ova pristranost ka normalnosti čini ljude selektivno slijepima na sve što odudara od njihove rutine i načina shvaćanja svijeta do sad. Čak i kad se svijet iz temelja mijenja, oni znakovi prijetnje se jednostavno ignoriraju ili se pak traže informacije koje potvrđuju njihove stavove. U situaciji u kojoj smo danas moguće je da su rane usporedbe ove bolesti s gripom mogle djelomično to olakšati. Epidemiolozi znaju kako je gripa nedvosmisleno opasna stvar, no u većini naših umova ona je kao i prehlada.

Nešto što je gotovo bezopasno i prolazi samo od sebe. Ako nam netko blizak nije umro od gripe, brojke smrtnosti nam neće ništa značiti. Pa tako i danas, kad gledamo zastrašujuće scene iz susjedne Italije, na komentarima na internetu se i dalje nalaze ljudi koji ovu bolest uspoređuju "samo s gripom" i pretpostavljam nastavljaju sa svojim životom kao da se ništa ne događa. Ako i jeste do sad bili slijepi na ovu opasnost, niste sami. Čak do 70% ljudi u svakoj takvoj situaciji ignoriraju informacije koje bi ih mogle spasiti. Što je još perfidnije kod ove pristranosti jest to što ti isti ljudi agresivno reagiraju na osobe koje vide opasnost na vrijeme. Pucaju prijateljstva i obiteljske veze kad ih pokušavaju na tu opasnost upozoriti. 

Pristranost ka optimizmu

Danas, čini se da su se svi u medicinskoj struci "izliječili" od ove pristranosti, no sad vidimo pristranost ka normalnosti u političara i ekonomista. Do prije dva tjedna predikcija analitičara su bile blago usporavanje ekonomije i smanjivanje rasta. Goldman Sachs je tek prije par dana izašao s novim brojevima i sad već predviđaju pad BDP-a od 16,3% u SAD-u, no i tu smo možda optimistični.

Uz to, naš nas je mozak "nagradio" još jednom pristranosti, a to je pristranost ka optimizmu. Mi smo u prosjeku uvijek pretjerano optimistični kod predviđanja budućnosti i precjenjujemo vjerojatnost da će se sve odviti pozitivno za nas. To je u normalnim situacijama čak i korisna i pozitivna stvar, no odmaže nam kad se trebam pripremiti na prijetnje. Iako znamo statistike prometnih nesreća, obolijevanja od neke bolesti ili primjerice razvoda, kad razmišljamo kolika je vjerojatnost da će se to dogoditi baš nama nekako sve to zaboravimo. Školske primjere ove pristranosti ponovo smo mogli vidjeti ovog vikenda kod svih koji su ignorirali upute o držanju socijalne distance ili osoba koje su prekršile samoizolaciju.

"Neće na mene ja sam mlad i zdrav"; "Ja mogu u šetnju s prijateljicama, pa neće nam ništa biti", "Organizirati ću malo druženje s prijateljima u stanu jer neće se baš netko od nas razboliti". Nije istina. Ne ignorirajte opasnost jer time riskirate ne samo postati dio crne statistike već i ugrožavate osobe oko vas koje nisu zaslužile ovu sudbinu. Ponavljam, ovaj crni scenarij nije neizbježan ako se pridržavamo mjera koje su nam dane i osvijestimo kako se bolest može dogoditi i nama. Preuzmite odgovornost za vas i vaše sugrađane. Ostanak u kućama, odlazak po namirnice jednom u tjedan dana, 2 metra distance od ljudi u javnosti, pranje ruku, dezinfekcija stvari u kojima smo došli u kontakt s potencijalno zaraženim površinama. Najsigurniji smo kad ostajemo doma i stoga budimo doma. Nažalost nakon tragičnog potresa jučer veliki dio naših sugrađana nema tu privilegiju.

Nema mjesta pretjeranom optimizmu

Pretjeranom optimizmu dakle nema mjesta jer nas čini nespremnima da se sučimo s realnosti koja će nas prije ili kasnije dostići. Važno je sad ne biti paralizirajuće prestrašen, već realan kako bi se postepeno počeli pripremati i kako bi bili spremniji uhvatiti se u koštac s vremenima koja dolaze. Ključno je da znate da niste bespomoćni. Puno ishoda ove borbe je u vašim rukama. Ipak, nitko nije rođen spreman i nećete sve moći kontrolirati i to je u redu. Kod ovakvih izazova i najjači među nama će pokleknuti. Za sve koji osjećate kako ova situacija prerasta vaše kapacitete da se s njom nosite - što je situacija u kojoj će se velika većina naći - proaktivni psiholozi diljem zemlje su angažirali su se da vam pruže potporu i preporučam svima da im se obratite. U nastavku su samo neke od adresa na koje se možete obratiti. 

I glavu gore nacijo, ovo je rat, a znamo da u ratu možemo pobijediti. Kao i ranije, moramo biti zajedno, preuzeti odgovornost i štiti sve nas. Svaki dan je važan i bez sumnje ćemo, ako svako od nas preuzme tu odgovornost, izaći iz ovoga kao pobjednici. Uvijek do sada jesmo. 

Korisni resursi:

Zagrebačko psihološko društvo

Živjeti zdravo kod kuće: Što možemo učiniti kako bismo očuvali zdravlje cijele obitelji? (HZJZ)

Preživjeti izolaciju – nošenje sa simptomima koje nam donosi karantena (NZJZ Dr. Andrija Štampar)

Poliklinika za zaštitu djece i mladih grada Zagreba 

Udruga roditelja Korak po korak

Kontakti:

Telefonski brojevi za pružanje psihološke pomoći osobama u karanteni ili samoizolaciji - Hrvatska Psihološka komora

Telefonske linije za pružanje psihološke pomoći osobama koje se nalaze u samoizolaciji ili karanteni - Nastavni zavod za javno zdravstvo Dr. Andrija Štampar

Plavi telefon (svih 7 dana u tjednu od 9-20 h, tel. 014833888)

Psihološki centar Tesa

Društvo za psihološku pomoć

Društvo psihologa Varaždin

Društvo psihologa Sisačko-Moslavačke županije

Inicijativa Niste Sami

Pruži ruku - grupna podrška

Stres protekt

113 - Novi pozivni centar za sva pitanja vezana uz koronavirus (7 - 22 sata)

Hrvatski Zavod za Javno Zdravstvo (svaki radni dan i vikendom 8 do 20 sati na brojeve telefona: 099 / 52 70 126 i 099/52 70 127)

Hrvatski Zavod za Javno Zdravstvo (svaki radni dan i vikendom 8 do 20 sati na brojeve telefona: 099 / 52 70 126 i 099/52 70 127)

Tim za psihološku podršku Katoličkog Sveučilišta - psiholoskapodrska@unicath.hr 

Ovo je naravno nepotpuna lista i nove inicijative javljati će se iz dana u dan. Molim vas isto tako da imate obzira i strpljenja kad zovete ove brojeve. Puno kvalitetnih, vrijednih, stručnih i suosjećajnih psihologa se angažiralo da nam svima pomogne prevazići ovu krizu i trenutačno puno ljudi traži pomoć. Vjerujte da daju sve od sebe i imajte razumijevanja ako se odmah neće moći javiti.

Želite li momentalno primiti obavijest o svakom objavljenom članku vezanom uz koronavirus instalirajte Index.me aplikaciju i pretplatite se besplatno na tag: koronavirus

Index.me aplikaciju za android besplatno možete preuzeti na ovom linku, dok iPhone aplikaciju možete preuzeti ovdje.