Psihologinja otišla u Irsku, radi u baru: "Uspjela sam, a tek 7 mjeseci sam tu"

Psihologinja otišla u Irsku, radi u baru: "Uspjela sam, a tek 7 mjeseci sam tu"
Ilustracija: Pixabay

RUTI-HEDVIGA Karlović je 47-godišnja školska psihologinja iz Varaždina koja se preselila u Irsku. Najprije je otišao njezin sin Izidor, a poslije i ona. 

Radi kao asistent menadžera bara u Killarneyju, gradiću s oko 15.000 ljudi. Za Slobodnu Dalmaciju je ispričala da joj ni u Hrvatskoj što se tiče ekonomske situacije nije bilo toliko loše, ali ju je atmosfera u zemlji, prije svega beznađe i korupcija, nagnala da i u svojim ozbiljnijim godinama pokupi stvari i napusti državu.

Kaže da se treba naviknuti samo na vrijeme, no sve ostalo hvali. 

"Ovdje sam u sedam mjeseci postigla više nego doma u pet godina"

''Nisam loše živjela niti u Hrvatskoj, ali ovdje sam u sedam mjeseci postigla više nego doma za pet godina'', istaknula je Karlović i upozorila kako je najveća predrasuda da u Irskoj posao mogu naći samo mladi: ''Možete li zamisliti zemlju u kojoj se cijeni rad i čovjek bez obzira na dob, spol, rasu i vjeru? E to je Irska! Možete li zamisliti da običan radnik na minimalcu, kad poplati sve, može svaki mjesec barem 500 eura staviti na stranu ako se ne hrani po restoranima? Ako je štedljiviji, onda čak i više, što ispadne minimalno 6000 eura godišnje'', nastavlja Ruti-Hedviga Karlović.

Navela je još neke prednosti života u Irskoj. 

Nema računa za vodu, većina stvari se obavlja s laptopa

''Nema računa za vodu! Većina stvari za koje se u RH čeka u beskonačnim redovima se obavlja doma s laptopa! Radiš do 10 navečer? Nema problema, onda dođi na tehnički autom u 11. Žensko si? Ok, osiguranje za auto - radi statistike da su žene u prometu vozači s manje prekršaja - automatski 30 posto jeftinije! Za sina kompletan vozački ispit - 470 eura! Njegova tjedna plaća! Ponavljam, tjedna, ne mjesečna!'', izdvaja Karlović.

Ona je u početku radila kao koordinatorica za turiste germanskog govornog područja u nacionalnom parku, što joj nije bilo teško s obzirom na prijašnje iskustvo vođenja obiteljskog pansiona, piše Slobodna Dalmacija.

"Ako vide da si dobar radnik, ponude ti odmah veću plaću i još bolje uvjete"

Kaže kako je početak bio težak, ali da su brza aklimatizacija i adaptacija učinili su svoje. Od prve minimalne plaće koja mi je bila 9,8 eura na sat, za manje od pet mjeseci su joj dali mjesto bar asistent menadžera i stavili su me na plaću od 13,5 eura na sat.

''Ako vide da si dobar radnik, ponude ti odmah veću plaću i još bolje uvjete, samo kako bi im ostao. Napreduje se uz rad brzo i lako. A menadžeri i šefovi? Oni ne hodaju okolo uzdignute njuške, nego rade više od običnih radnika i to sve; ako treba odvesti smeće, odvest će ga bez problema. Ako treba nešto očistiti, to isto rade, a prema podređenima se odnose s poštovanjem. Svojim primjerom pokazuju kako se radi, a onda ni podređenima nije teško ispuniti svoje zadatke", ispričala je.

Cijene hrane, kućnih potrepština i goriva, kazala je, iste su kao i u Hrvatskoj, a objasnila je i situaciju s podstanarstvom. 

Dva automobila

"'Kuća s dvije spavaće sobe s režijama ispadne oko 900 eura mjesečno što je otprilike plaća jedne osobe na minimalcu za dva tjedna. No sve što se radi više od 36 sati tjedno je naravno više i plaćeno. Radna nedjelja je plus 30-40 posto na osnovicu. Ako radiš na blagdan, plaćeno ti je kao i nedjeljom, a kao bonus ti daju i slobodan dan. Kupili smo i platili osiguranje i sva davanja za dva automobila mlađa od 10 godina, što si u Hrvatskoj ne bi mogli priuštiti. Bili smo dva puta u posjetu Hrvatskoj, živimo dobro i uštedimo. Ničega nam ne nedostaje. Samo treba raditi", rekla je za Slobodnu.

Što se mana tiče, kaže da kutija najjeftinijih cigareta košta 12 eura te da ona radije za devet eura kupi jedan kilogram prave, domaće janjetine. Ispričala je i kako je u Irsku već dovela deset obitelji iz Hrvatske. Minimalac u turizmu i ugostiteljstvu iznosi 550 eura, ali napominje da se može zaraditi puno više, a kamata za stambene kredite je 0,89 posto uz učešće od 19 posto.

Ne misli se vraćati u Hrvatsku

U Hrvatsku se ne misli vraćati. 

"Moj će sin sad napuniti 20 godina, tu je godinu dana i prijavio se na proljeće na irsku vojnu akademiju jer će na taj način ubrzano dobiti državljanstvo. Drugim osobama je potrebno pet godina. Odlučila sam ostati ovdje, zatim isto aplicirati za državljanstvo. Inače, sin mi je po struci geološki tehničar, radi u hotelu od pet zvjezdica kao koktel-majstor i s napunjenih 20 godina, dakle za mjesec dana, postaje supervizor'', zaključila je Karlović u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju

 

 

 

 

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara