Pustimo više "crvene vragove", ovo je pravi komunizam

Foto: Bernard Čović / Cropix

KAD PROPADA privatni sektor u Hrvatskoj, smanjuju se plaće i dijele otkazi. Kad propada država, tada se ni pod koju cijenu ne dira u plaće i u broj zaposlenih, ne dira se u mirovine, pa čak ni povlaštene, ne ukidaju se poticaji, nego se čak i povećavaju, ne smanjuju se rashodi, već bujaju. Umjesto da se radi na smanjenju nezaposlenosti, radi se na povećanju naknada za nezaposlene.

I zaista, kad se sve to stavi na hrpu, nemoguće je oteti se dojmu da je na to zaprvo mislio (ili je trebao mislliti) Ivan Miklenić kad je u Glasu koncila nedavno pisao o komunistima u vladajućoj stranci. Ne diraj državu, ne diraj one koji ovise o državi, ni one koji ovise o vlasti. Država kontrolira sve, upravlja svime i sve je podređeno interesima države. Sve može otići kvragu, samo država ne. Zajedno sa svojim parazitima.

Stvaranje lažnog raja

To je komunizam. Kao što je komunizam partijska podobnost, a ne sposobnost, politička šapa nad policijom, pravosuđem i sudovima, odluke koje se donose u vrhu partije i vladajuće koalicije. Komunizam je i preživljavanje na inozemnim kreditima. Komunizam je ubijanje privatnog sektora i bilo kakve privatne inicijative. Komunizam je umjetno održavanje na životu neodrživih grana gospodarstva. Komunizam je poticanje nerada i usađivanje navike preživljavanja od danas do sutra. Komunizam je uravnilovka. Stvaranje lažnog raja. Privida blagostanja.

A to je upravo ono što već godinama radi HDZ. I to je ono što je HDZ pokazao ovim rebalansom proračuna. Ne treba onda čuditi što će više građana pozdraviti ovakvo prelijevanje iz šupljeg u prazno, nego što će ga kritizirati. Novca za državu mora biti, nije bitno odakle će se stvoriti. I pod koju cijenu.

Država živi na kreditima

Koga uopće briga što će biti sutra? Tko u ovakvom nakaradnom, samozadovoljnom i autodestruktivnom sustavu uopće razmišlja dugoročno? Koga briga odakle novac za plaće i mirovine, poticaje i subvencije, za regrese i božićnice, koga briga tko će za pet, deset ili dvadeset godina vraćati uvijek nove dugove? Dugove koji ne služe ničemu osim zadovoljavanju neutaživih apetita države? U ovoj zemlji nije dugo bio na vlasti onaj tko je tako razmišljao. I pitanje je kad će opet biti.

Takvo komunističko razmišljanje - u kojem sve kreće od države i sve je podređeno državi - usađeno je čak i dublje nego u doba kad su komunisti vladali Hrvatskom. Radi se o mentalitetu puno pogubnijem nego što je to famozni "lov na crvene vještice" kojim Crkva već godinama osigurava HDZ-u opstanak na vlasti. To nema veze s ateizmom, vjeronaukom u školama, križevima na zidovima, predziđem kršćanstva i sličnim bedastoćama. Sve to služi samo za mazanje očiju.

Tvrdokorni boljševizam

Pravi komunizam, onaj tvrdokorni boljševizam, živimo već dva desetljeća. A o njemu se Crkva još nije oglasila. O kontroli medija, sudova i policije, o partijašenju, o etatizmu, o kultu ličnosti... O podređivanju svih interesa onom najvišem - interesu države.

Država je utočište, jedini jamac sigurne plaće i sigurnog radnog mjesta (i regresa, i božićnice, i godišnjeg odmora, i neradnih vikenda...), država je postala sama sebi svrhom. I to je komunizam. Koji su stvorili isti oni koji godinama osvajaju vlast plašeći narod - zajedno sa Crkvom - povratkom komunista. Pa kako se, pobogu, komunisti mogu vratiti, kad nikad nisu ni otišli? I kako sada mogu otići kad su nas uvjerili da bez njih ne možemo živjeti?

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
;
Učitavanje komentara