ISHLAPJELI ruski diktator danas slavi 74. rođendan na način koji može razveseliti samo psihopata - slanjem desetaka projektila i stotina dronova na višemilijunski europski grad. Sinoć je, naime, izveden još jedan siloviti udar na Kijev, u kojem je ubijeno 11 ljudi.

To je jedino slavlje za koje je Vladimir Putin danas sposoban. Čovjek s međunarodne tjeralice slavi svoj dan u državi u kojoj prosječni muškarac ne doživi ni sedamdesetu. Putin u komforu Kremlja i luksuznih viletina troši svoju šestu posuđenu godinu, dok milijune Rusa pretvara u topovsko meso i šalje u smrt prije nego što uopće dočekaju pravo na mirovinu. Zašto bi trošio javni novac na mirovine kad istim resursom, potrošnom robom zvanom ruski vojnik, može osvojiti pedalj blata u Donjecku?

Ukrajinu pretvara u pustopoljinu, Rusiju u fašističko društvo organizirano samo za jedno - rat

Sinoćnji teror iz zraka služi kao brutalni podsjetnik da je rat u Ukrajini pokrenut bez apsolutno ikakvog povoda, isključivo zbog diktatorove imperijalističke deluzije. Gotovo pet godina on bezumno pretvara ukrajinske gradove i mjesta u pustopoljine bez života i radosti. Istovremeno, Rusiju je transformirao u ekonomsku rupu bez dna i zatvoreno, fašističko društvo organizirano isključivo za vođenje rata i golo preživljavanje njegova režima.

Čovjek koji svoj rođendan obilježava razaranjem nije nikakav geostrateški genijalac, nego traženi bjegunac. Tjeralica za njim raspisana je zbog zločina koji civilizirani um teško može procesuirati – naredio je otmicu desetaka tisuća ukrajinske djece. Ta ista djeca danas se nalaze u ruskim bespućima gdje prolaze proces nasilnog preodgajanja i indoktrinacije za rat protiv vlastite domovine, naroda i obitelji. Riječ je o sustavnoj državnoj politici etničkog čišćenja i brisanja čitavog identiteta.

Mit o "nevinoj civilizaciji pod opsadom"

Stvarni motivi ove agresije nemaju nikakve veze s navodnim širenjem NATO-a. Povjesničar Timothy Snyder precizno detektira obrazac Putinovog ludila kroz "politiku vječnosti", koncept u kojem diktator svjesno ignorira domaću politiku i unutarnje probleme, zamjenjujući ih mitom o Rusiji kao nevinoj civilizaciji pod vječnom opsadom.

Napajan idejama ruskog fašističkog filozofa Ivana Iljina, Putin je stvorio sustav u kojem ne postoji vizija budućnosti ni napretka, već samo beskrajni ciklus borbe protiv izmišljenih neprijatelja sa Zapada.

Agresiju je intelektualno pokušao opravdati "Velikom laži", bolesnom povijesnom krivotvorinom kojom negira samo postojanje Ukrajine, tvrdeći da su Rusi i Ukrajinci jedan narod. Kad negirate postojanje nečije nacije, opravdali ste njezino brisanje s lica Zemlje. To je genocidna retorika koju slijedi genocidna praksa.

Strateški poraz Rusije

Usprkos imperijalnoj bahatosti, realnost ga svakodnevno demantira. Povijest nakon 1945. godine tvrdo dokazuje da manje, antiimperijalne države u pravilu pobjeđuju velike kolonijalne agresore.

Rusija strateški gubi ovaj rat u svakom smislu koji nadilazi puko osvajanje spaljene zemlje. Nakon gotovo pet godina iscrpljivanja, Putinova tobožnja velesila srozana je na jeftinog energetskog vazala Pekinga, ovisnog o kineskoj milosti, indijskom diskontu na naftu i krijumčarenim sjevernokorejskim granatama.

Dok Kremlj melje stotine tisuća radno sposobnih muškaraca za pomake koji se mjere u stotinama metara, ukrajinski dalekometni dronovi pretvaraju ruske strateške rafinerije u plamteće buktinje te izazivaju nestašice goriva u samoj Rusiji, zemlji koja se donedavno opisivala kao "benzinska pumpa s nuklearnim oružjem". Jedina Putinova "strategija" počiva na nadi da će se Zapad umoriti prije nego što se ruska ratna ekonomija nepovratno uruši pod vlastitim teretom.

Gubitnik čiji je jedini spas kukavičluk i umor Zapada

Upravo zbog te vojne jalovosti, Vladimir Putin je postao tek očajni gubitnik. Njegova ratna mašinerija opstaje isključivo na kupovanju vremena i masovnom žrtvovanju Rusa, dok istodobno parazitira na nadi da će se Zapad umoriti od pomaganja žrtvi.

U tom kontekstu treba promatrati i sve one zapadne te domaće političke kalkulante koji, glumeći mudre geostratege, dociraju o "nužnosti kompromisa". Zazivanje pregovora uz ukrajinsko odricanje od teritorija nije nikakva visoka diplomacija. To je bijedni kukavičluk i kapitulacija pred terorizmom. Takvi servilni ljigavci otvoreno poručuju agresoru da se ratni zločini, ubijanje civila i otmice djece itekako isplate, pod uvjetom da ste dovoljno brutalni i vitlate nuklearnim arsenalom.

Kompromis s fašističkim režimom je izjednačavanje agresora i žrtve, a sve što se time postiže je rješavanje osjećaja vlastite nelagode i straha od ekonomskih posljedica. Svako popuštanje Kremlju doslovna je legalizacija masovnih smaknuća i pristanak na novi, još razorniji rat koji diktator planira čim ponovno izgradi svoju vojsku.

Neka gnoji suncokrete

Bilanca Putinove "specijalne operacije" je kristalno jasna i trajno dokumentirana. Ona je ispisana u masovnim grobnicama Mariupolja, na izrešetanim civilima koji su danima ležali po ulicama Buče te u ruševinama kijevske dječje bolnice za tumore. Njegov potpis stoji na spaljenim tijelima ukrajinskih ratnih zarobljenika u logoru Olenivka, na ostacima civila masakriranih na željezničkoj postaji u Kramatorsku i u dosjeima djece koju u Rusiji uče mrziti vlastiti identitet.

U ime svih tih žrtava, ne smije postojati milost ni razumijevanje za monstruma čiji se opstanak temelji na ljudskoj krvi. I zato mu za 74. rođendan ne treba poželjeti ništa, osim da onaj idući provede kao gnojivo za ukrajinske suncokrete.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala