VOĐE u Damasku, Caracasu, a sada i u Teheranu, redom su otkrili da ruska podrška ima svoje granice. Dok su u subotu ujutro na Teheran padale američke i izraelske bombe, šef iranske diplomacije nazvao je Moskvu. S druge strane linije, kako stoji u službenom ruskom priopćenju, ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov izrazio je sućut svojem iranskom kolegi i obećao mu svoju - verbalnu - podršku.

Iran je tako, nakon Sirije i Venezuele, postao najnovija zemlja koja je na vlastitoj koži osjetila što partnerstvo s Rusijom uistinu znači, a što ne, piše Politico.

Otkako je prije četiri godine pokrenuo invaziju na Ukrajinu, Kremlj se retorički nametnuo kao predvodnik takozvanog multipolarnog svijeta. No, u ključnim trenucima, njegov stvarni odgovor u savezničkim zemljama bio je upadljivo slab dok su njihovi vođe bili pod napadom.

Prvo je sirijski predsjednik Bašar al-Asad krajem 2024. godine naučio da ruska podrška ne jamči opstanak njegova režima dok su pobunjeničke snage harale Damaskom. I venecuelanski predsjednik Nicolás Maduro, koji od početka ove godine boravi u američkoj zatvorskoj ćeliji, vjerojatno se pita gdje je bio Kremlj kad mu je pomoć bila najpotrebnija.

Jučer je pak iranski vrhovni vođa, ajatolah Ali Hamenei, ubijen tijekom napada na Teheran, što je potvrdio i američki predsjednik Donald Trump. Iran sada prijeti postati najnoviji primjer nesrazmjera između velikih riječi Kremlja o suprotstavljanju američkoj hegemoniji i stvarnosti u kojoj je ta ista hegemonija sve očitija.

Samo simbolična podrška

Za Teheran, mlak odgovor Moskve ne bi trebao biti iznenađenje. Znakovi su bili vidljivi još od prošlog ljeta, kada su tijekom dvanaestodnevnog rata s Izraelom, koji je uključivao i masivan američki napad na iranska nuklearna postrojenja, visoki ruski dužnosnici nudili slične izjave osude, ali bez konkretnih djela.

U mjesecima koji su uslijedili, Moskva je pokušala sanirati štetu. Branila je pravo islamskog režima da guši prosvjede, za što su, prema nekim izvješćima, korišteni ruska vojna oprema i tehnologija. U prosincu je Rusija pristala isporučiti napredne projektile ispaljivane s ramena u vrijednosti od 500 milijuna eura, dok se Teheran pripremao za novi američki napad, izvijestio je Financial Times.

Moskva se također javno predstavljala kao posrednik između SAD-a i Irana, predlažući skladištenje iranskih zaliha obogaćenog urana na ruskom tlu.

Simbolično, iranska i ruska mornarica ovog su mjeseca održale i zajedničku vježbu u Omanskom zaljevu, iako je Moskva poslala samo jedan ratni brod. Pomoćnik Kremlja Nikolaj Patrušev nakon toga je najavio da će uslijediti nove vježbe u Hormuškom tjesnacu, uz sudjelovanje Kine. Ali kada je u subotu došlo do odlučujućeg trenutka, o vojnoj pomoći Moskve Teheranu nije bilo ni govora.

Formalno, Rusija na to nije ni obvezna. Iako su Rusija i Iran u travnju 2025. potpisali sporazum o strateškom partnerstvu, on nije sadržavao klauzulu o uzajamnoj obrani.