TRI DANA nakon što se pojavila vijest o smrti Alekseja Navalnog, njegova supruga Julija najavila je da će nastaviti njegovu misiju. "Moramo formirati jednu snažnu šaku i upotrijebiti je za udar na ovaj luđački režim", pozvala je Julija na YouTubeu.

Nakon što je godinama predstavljana kao domaćica bez interesa za političku karijeru, Navalnina transformacija bila je senzacionalna, iako ne izoliran događaj.

Vladimir Putin će sasvim sigurno biti ponovno izabran za predsjednika sljedeći tjedan. No baš kao i propali plan zauzimanja Ukrajine, pokušaj Kremlja da slomi kritiku u vlastitom dvorištu pokazao se manje munjevitom operacijom nego se očekivalo.

Ono što je trebala biti spaljena zemlja postalo je plodno tlo za nove protivnike režima. Što je najvažnije, u militariziranoj kulturi izgrađenoj na patrijarhatu novu opoziciju sve više čine žene.

Vakuum moći

Nakon Navalnijeve iznenadne smrti u veljači u kaznenoj koloniji sjeverno od Arktičkog kruga, preostali ruski oporbeni veterani gotovo su svi u egzilu, zatvoru ili su suočeni s optužbama.

Shvativši to, samohrana majka troje djece i bivša novinarka Jekaterina Duncova u studenom prošle godine kandidirala se protiv Putina na antiratnoj platformi. "Netko je to morao učiniti", rekla je za Politico u telefonskom razgovoru iz Moskve. Preko noći je postala politička zvijezda.

Gotovo jednakom brzinom izborna tijela su je diskvalificirala. Borisu Nadeždinu, još jednom antiratnom kandidatu - ali onom s bliskim vezama s Putinovim okruženjem - dopušteno je da produži u sljedeću fazu izbora.

"Vjerojatno su pomislili - ne treba nam nekakva Svetlana Cihanuskaja, treba je držati na distanci", rekla je Duncova. Mislila je na bjelorusku oporbenu lidericu koja je postala predvodnica narodnog prosvjeda protiv namještenih izbora predsjednika Aleksandra Lukašenka 2020. godine.

I Nadeždin je na kraju diskvalificiran. Međutim, prije toga su Rusi, uz blagoslov Duncove, masovno pohodili njegove predizborne urede diljem zemlje i inozemstva u znak podrške.

Bilo je to prvo javno iskazivanje antikremaljskog raspoloženja odmah nakon ruske invazije na Ukrajinu i preteča ogromnog odaziva na Navalnijevu sprovodu.

"Ljudi praktički mole - dajte nam nešto da radimo", rekla je Duncova koja je dodala da će nastaviti svoj politički rad.

Domoljubno neslaganje

Da nije bilo ukrajinskog rata, Marija Andrejeva vjerojatno bi još uvijek bila sretno udana pedijatrica i mlada majka koju politika ne zanima.

Danas je ona predvodnica malog, ali snažnog prosvjednog pokreta supruga i rođaka ruskih vojnika. "Okolnosti su takve da nisam imala izbora", rekla je Andrejeva za Politico.

Isprva jednostavno zahtijevajući povratak vlastitih muževa, koje je Putin mobilizirao 2022. godine, žene su postale sve eksplicitnije u svojim kritikama Kremlja kako je rat odmicao. U ritualu punom simbolike, svake subote polažu crvene karanfile na grob Neznanog vojnika na zidinama Kremlja, s licima u bijelim maramama.

"Nismo spremni prihvatiti poniženje naših ljudi!", napisala je Andrejeva u jednoj od niza poruka prošaranih uskličnicima.

Kao majke i odane supruge, žene se ne uklapaju u karikaturu državnih medija o izdajicama, utjelovljujući mnoge konzervativne vrijednosti koje sam Kremlj proklamira. Također ih je teško prikazati kao liberale i zapadne agente, iako su neki propagandisti pokušali.

Njihovi prosvjedi ruše Putinov narativ o jednoglasnoj podršci ratu i nagovještavaju šire nezadovoljstvo nego što bi ruska državna televizija željela da njeni gledatelji povjeruju. Uglavnom, državni mediji pokušavaju zataškati njihovu priču nudeći svjedočanstva drugih žena koje iskazuju istu lojalnost Kremlju kao i vlastitim muževima.

"Rat je počeo kod kuće"

Za ruske feministice, koje su godinama osjećale kao da su u zapećku, politizacija ruskih žena izaziva i nadu i frustraciju.

"Ono što se događa u Ukrajini nije došlo iz vedra neba, to je dio sistemskog problema", rekla je aktivistica Viktorija Privalova za Politico. Rekla je da su desetljeća nekažnjenog rodnog nasilja u Rusiji dovela do toga da je nasilje postalo norma: "Rat je počeo kod kuće."

Privalova je aktivna članica kanala na Telegramu Feminists Anti-War Resistance. Grupa je pokrenuta dan nakon što je Putin najavio invaziju i postala je vodeći izvor informacija za antiratno raspoložene Ruse, potičući aktivizam kroz proteste.

To nije bez rizika, kao što pokazuje slučaj feminističke aktivistice i umjetnice Aleksandre Skočilenko. Osuđena je na sedam godina zatvora jer je naljepnice s cijenama u supermarketima zamijenila antiratnim porukama.

Skupina feminističkog antiratnog otpora također je označena kao "strani agent", što je stigmatizirajuća etiketa iz sovjetske ere koja uključuje pojačani nadzor vlade. Pritisak će se vjerojatno povećati, jer vlasti pokušavaju pokazati da im spol nije bitan kada je u pitanju neslaganje.

Ruskinje već desetljećima pružaju otpor liderima željnima rata

U travnju prošle godine ruski parlamentarni zastupnik Oleg Matvejčev čak je predložio zabranu feminizma kao "ekstremističke ideologije", etikete koja je nedavno primijenjena na ono što su vlasti opisale kao "LGBT pokret".
"Jasno je da vlasti vide žene kao prijetnju i osjećaju njihovu moć, ali nitko ne razumije kako ih obuzdati", rekla je Privalova.

Kako se broj poginulih povećava, a ruski vojnici vraćaju s bojišnice, sa sobom kući donose strahote rata. Već postoje brojni izvještaji u lokalnim medijima o postrojbama koje su sudjelovale u paljevinama, pljačkama, silovanjima i ubojstvima.

Ruskinje već desetljećima pružaju otpor liderima željnima rata. U sovjetskim vremenima žene su bile ključne u lobiranju za prava novaka u Afganistanu i razotkrivanju zlostavljanja u vojsci. A tijekom prvog čečenskog rata 1994. godine, javni prosvjedi čečenskih žena i majki ruskih vojnika bili su ključni faktor u pritisku na Kremlj da prekine borbe.
To je danas teško zamislivo.

Nakon godina represije i cenzure, sukobi su ograničeni na određene skupine i nemaju masovnu podršku, kaže Jelena Koneva, osnivačica neovisne istraživačke agencije ExtremeScan, koja analizira javno mnijenje u Rusiji.

"Ono što vidimo u Rusiji je potpuno atomizirano društvo i potpuni nedostatak solidarnosti", rekla je Koneva za Politico.
U njezinim anketama većina žena koje osobno poznaju nekoga na prvoj crti bojišnice podržava rat: "Ne mogu podnijeti ideju da bi sve moglo biti uzalud."

Mizoginija, seksizam...

Slično tome, samo 13 posto anketiranih žena podržalo je zahtjev supruga vojnika za rotacijom snaga, vjerojatno zato što se boje da bi to povećalo njihove šanse da izgube muževe. Ne pomaže ni to što same prosvjedničke skupine nemaju jedinstvenu platformu ili program.

"Slažemo se da rat treba završiti, ali ne postoji zajednička vizija kako bi trebao izgledati život u miru", rekla je Privalova.

A tu je i otpor s kojim se žene suočavaju čak i unutar vlastitih redova. Duncova je rekla da se suočila s pritiskom da se povuče i prepusti muškarcu da preuzme vodstvo. "To je obična stara mizoginija", rekla je Duncova.

U takvim uvjetima najbolje oružje Kremlja je iskorištavanje postojećeg izvora seksizma. Posebno je Navalna bila izložena nečuvenoj kampanji klevete, s lažiranim fotografijama koje sugeriraju ljubavne veze s raznim muškarcima.

Istodobno, ulazeći u treću godinu rata i suočavajući se s demografskom krizom, Kremlj se oslanja na žene kako bi ratnu Rusiju učinio uspješnom. Moskva je prozvala 2024. "Godinom obitelji". Čestitajući Dan žena u četvrtak, Putin je pozdravio majčinstvo kao "veličanstvenu misiju za žene".

Mnogima, međutim, stare metafore više nisu dovoljne. "Svi su umorni od ovih staraca koji vole pričati o majčinstvu, ali ga ne cijene. Mi ne rađamo djecu i ne odgajamo ih samo da bi kasnije bila iskorištavana u ratu!", zaključila je Andrejeva.