Autorica teksta je Katerina Šimkevič, ukrajinska povjesničarka koja od ožujka 2022. živi u Zagrebu. Povijest je doktorirala na temu ratnih zločina u Jugoslaviji. Sada živi na relaciji Zagreb - Zaporižja. Na fakultetu Prava i javne administracije Zaporiškog instituta za ekonomiju i informacijske tehnologije predaje povijest i politologiju.

S početkom ruske agresije protiv Ukrajine i aneksijom Krima 2014. godine, kremaljska propaganda aktivno je plasirala u medijski prostor Ukrajine i svijeta dezinformacije da su dijelovi ukrajinskih teritorija oduvijek bili ruski.

To se odnosilo na Krim i jugoistočna područja suvremene Ukrajine. Ruski povjesničari nazivaju te ukrajinske teritorije Novorusijom, tvrdeći da ih je stvorila Rusija. Od 2022. godine mitovima o Krimu i Novorusiji pridodan je još jedan – da je Ukrajinu stvorio Vladimir Lenjin.

Putinovo širenje mitova o povijesti Ukrajine nije slučajno

Vodstvo Rusije pokušavalo je stvoriti osnovu za oblikovanje javnog mišljenja u svijetu o tome kako Moskva ima pravo prisvajati Ukrajinu, njezine teritorije, povijest i kulturu. Tu svjesnu falsifikaciju povijesnih činjenica ruske vlasti šire u različite zemlje kako bi stekle podršku SAD-a i država EU-a za teritorijalne pretenzije Putina prema privremeno okupiranim područjima Ukrajine.

Tako Rusija ponovno dovodi u pitanje teritorijalni integritet i državnost Ukrajine. Slična retorika, uz Putinove riječi, može se čuti i od mađarskog premijera Viktora Orbána te nekih zapadnih proruskih političara i propagandista.

Korijeni ukrajinske države

U Ukrajini se 15. srpnja obilježava Dan ukrajinske državnosti. Prema podacima Ukrajinskog instituta za nacionalno pamćenje, upravo je 15. srpnja 988. godine kijevski knez Volodimir Svjatoslavič primio kršćanstvo i taj je događaj postao ključan za daljnju izgradnju srednjovjekovne države Rus' sa središtem u gradu Kijevu.

Upravo za vrijeme vladavine kneza Volodimira započela je sistematizacija prvih pravnih normi (običajno pravo zamijenjeno je kodificiranim), stvarao se pravni sustav države, oblikovao se aparat vlasti i vojske, a svoj procvat su doživjeli kultura i obrazovanje uz razvoj ćirilične pismenosti. Veliko postignuće kneza Volodimira bilo je izdavanje vlastitih kovanica na kojima je prikazan trozubac – jedan od državnih simbola suvremene Ukrajine.

Za kneza Volodimira i njegovih nasljednika Rus' s njezinim glavnim gradom Kijevom postala je snažna, međunarodno priznata europska država. U 10. – 12. stoljeću Rus' su, kroz aktivne diplomatske, trgovačke, političke odnose i ženidbenu politiku, priznavale Bizant, Engleska, Francuska, Švedska, Ugarsko i Poljsko kraljevstvo.

Ta se tradicija nastavila i u 13. – sredinom 14. stoljeća, kada je političko središte države postala Haličko-Volinjska kneževina, o kojoj su srednjovjekovne kronike pisale kao o Kraljevstvu Rus'. Knez Danilo 1253. godine primio je krunu od papinskog legata Opiza te je okrunjen kao prvi kralj Rusi.

Kontinuitet kroz stoljeća

Državotvorna tradicija nije nestala kada su u sredini 14. stoljeća Rus' osvojili Veliko Vojvodstvo Litva i Poljsko Kraljevstvo. Ukrajinci su uspjeli sačuvati vlastiti identitet kroz jezik, vjeru, tradicije, povijest i kulturu.

Nova faza državnosti suvremene Ukrajine obilježena je stvaranjem Zaporiške Siči i Ukrajinske kozačke države u 16. – 17. stoljeću, protiv kojih je ratovala Poljsko-Litavska Unija (Rzeczpospolita), a zatim i Moskovska država. Kozačka Ukrajina konačno je podčinjena tek krajem 18. stoljeća.

Proglašenje Ukrajinske narodne republike 

Unatoč podijeljenosti u sastavu Ruskog i Austro-Ugarskog Carstva, Ukrajinci su već u 19. stoljeću, kao i drugi europski narodi, počeli postupno obnavljati identitet i državnost. Prvi svjetski rat, revolucionarni događaji u Ruskom Carstvu i Austro-Ugarskoj stvorili su uvjete za proglašenje Ukrajinske narodne republike (UNR) i Zapadno-ukrajinske narodne republike.

One su postale neovisne 1918. godine te su se ujedinile već 22. siječnja 1919. godine. Svoju želju da postanu dijelom UNR-a izrazili su i Ukrajinci koji su živjeli u Čehoslovačkoj (Zakarpatska Ukrajina) i Rumunjskoj (Bukovina). Ukrajinci su se zapravo do 1922. godine borili za neovisnost i teritorijalnu cjelovitost, nastojeći očuvati državu od nove podjele između Rusije i Poljske.

Sovjetska okupacija

Sovjetska okupacija Ukrajine 1922. godine promijenila je naziv države u Ukrajinska Sovjetska Socijalistička Republika. Vlada Ukrajinske narodne republike do 1992. godine djelovala je u egzilu u inozemstvu. Godine 1992. državni simboli i arhiv UNR-a predani su predsjedniku Ukrajine Leonidu Kravčuku.

Nakon Drugoga svjetskog rata okupacija Ukrajine se nastavila, ali pozitivan je trenutak bio taj što su komunističke vlade Poljske, Rumunjske i Čehoslovačke pristale na zahtjeve SSSR-a o ustupanju ukrajinskih teritorija koji su ušli u sastav sovjetske Ukrajine. Formiranje karte suvremene Ukrajine zapravo je završilo 1954. godine, kada je zbog gospodarske krize na Krimu sovjetsko vodstvo donijelo odluku o uključivanju poluotoka u sastav Ukrajine.

Duga državotvorna tradicija

Suvremena Ukrajina ima dugu državotvornu tradiciju koja nije nestajala niti se prekidala unatoč tome što je bila u sastavu drugih država. Ruska propaganda namjerno prešućuje mnoge pojedinosti, osobito o Kozačkoj Ukrajini i UNR-u koji su primjeri trajne državnosti i očuvanja ukrajinskog identiteta.

Tijekom stoljeća, kroz kulturne i vjerske, političke i religijske veze oblikovao se suvremeni ukrajinski prostor koji je Ukrajina 1991. godine učvrstila u međunarodnom pravu proglašenjem neovisnosti. Osim toga, suvremena kremaljska propaganda vješto izbjegava činjenicu da današnja Ruska Federacija nije izravna nasljednica bivšeg Ruskog Carstva predvođenog njemačkom dinastijom Romanovih, na čiju se moć tako često vole pozivati Putin i njegovo okruženje.

Sa stajališta povijesti i geografije posve je očito da su upravo ukrajinski prostori povijesna i autentična Rus', dok je Moskovija tek sporedna grana razvoja srednjovjekovne Rusi.

Ruski falsifikati povijesnih karata

Priprema Rusije za rat protiv Ukrajine temeljila se na opsežnim falsifikacijama povijesnih dokumenata i karata. Geografske i povijesne karte postale su važni instrumenti vizualizacije granica tzv. ruskog svijeta i ruskih pretenzija na teritorijalni integritet Ukrajine.

Moskovski propagandisti davno prije agresije prikazivali su na ruskoj televiziji karte Ukrajine na kojima su Krim i neki dijelovi ukrajinskih oblasti bili označeni kao ruski. Takve karte postupno su oblikovale javno mišljenje u Rusiji da Moskva navodno ima pravo "vratiti" dio teritorija Ukrajine.

Nakon okupacije Krima i početka ruske agresije na Donbasu 2014., ruska je propaganda uz pomoć krivotvorenih karata izašla na međunarodnu razinu. Posredstvom Ruskog geografskog društva koje postoji još od 1845. u stranim knjižarama, knjižnicama, medijima i na društvenim mrežama masovno su se počele pojavljivati falsificirane karte Ukrajine.

Označili Krim i Donbas kao ruske

Na njima su Krim i Donbas označeni kao ruski, a sve istočne i južne oblasti Ukrajine bile su uključene u sastav Novorusije. Takvih obrazovnih i informacijskih materijala propagandnog karaktera pojavilo se još više 2022. godine.

U svibnju 2023. ruski mediji i društvene mreže objavili su snimku na kojoj Vladimir Putin gleda kartu iz 17. stoljeća i navodno na njoj ne vidi Ukrajinu.

Na toj karti koju su izradili francuski kartografi Nicolas Sanson i Hubert Jaillot Rusije nema – postoji samo Moskovija, dok je Ukrajina označena kao Vkraine au Pays des Cosaques (Ukrajina, Zemlja Kozaka). Krimski kanat na istoj karti, jednako kao i Ukrajina, također je prikazan kao samostalna država.

U to doba kartografi su samostalnost država označavali različitim bojama. Dakle, prema stanju iz 1685., kada su Sanson i Jaillot izradili kartu, Ukrajina, Krimski kanat i Moskovija (a ne Rusija) bile su posebne države na europskom kontinentu.

Krivotvorenje kao opravdanje agresije

Koristeći razne metode Rusija maksimalno nastoji falsificirati povijest, izokretati činjenice i krivotvoriti povijesne dokumente kako bi godinama opravdavala agresiju protiv Ukrajine i pravo na dio ukrajinskih teritorija.

Kremaljska propaganda često zanemaruje činjenicu da ukrajinski povjesničari surađuju s europskim arhivima i znanstvenicima koji pomažu u borbi protiv takvih moskovskih laži o državnosti i teritorijalnom integritetu Ukrajine.