PROŠLA su dva dana od završetka parade za Dan pobjede u Moskvi, no međunarodni promatrači i vojni analitičari i dalje se pitaju - što je to zapravo bilo? Jaz između retorike Kremlja o snažnoj vojsci i namjere da vodi rat u Ukrajini pod vlastitim uvjetima do pobjede te stvarne slike koju su svi vidjeli na Crvenom trgu pokazao se prevelikim, unatoč svim ograničenjima pristupa zapadnim medijima.

Ono što je nekoć bilo glavno propagandno izlog Kremlja, ovoga se puta pretvorilo u demonstraciju nedostatka resursa te političke ranjivosti Rusije i samog Putina, koji je bio prisiljen doslovno moliti za primirje radi održavanja parade, obraćajući se Ukrajini uz posredovanje Trumpa. No parada je završila, a pitanje može li ova "parodija primirja" prerasti u stvarne mirovne dogovore ostaje otvoreno. Trenutačne činjenice govore suprotno.

Galerija

Anatomija "sažete" parade

Ovogodišnja proslava na Crvenom trgu bila je jedna od najkraćih u povijesti Ruske Federacije, trajući tek 45 minuta. Vojni stručnjak Hamish de Bretton-Gordon u kolumni za The Telegraph primijetio je da režim, koji godinama gradi svoj identitet na mitu o nepobjedivoj moći, za glavni show nije uspio izložiti ni suvremenu oklopnu tehniku ni raketne sustave u odgovarajućem broju. Novinari su nabrojali tek 12 pješačkih postrojbi, za usporedbu, 2024. godine bilo ih je 30.

Umjesto stvarnih primjeraka naoružanja, u televizijskom prijenosu prikazivane su arhivske snimke. U samom stroju, osim kadeta, koračali su vojnici iz Sjeverne Koreje te oko tisuću sudionika rata protiv Ukrajine. Posebnu pozornost privukle su sigurnosne mjere: u Moskvi je potpuno isključen mobilni internet i blokiran SMS promet kako bi se spriječilo upravljanje dronovima. To svjedoči o tome da se "težište" rata, o kojem je Valerij Zalužni pisao još 2022. godine, pomaknulo. Ranije su se Rusi osjećali sigurno zahvaljujući fizičkoj udaljenosti borbenih djelovanja, no sada ih paritet u dalekometnim sredstvima prisiljava da žive u iščekivanju udara po vlastitim "centrima donošenja odluka".

Putinov govor i opravdanja

Nastup Vladimira Putina tijekom događaja bio je mješavina opravdanja i prikrivenih prijetnji. Njegova retorika nije doživjela značajne promjene, no pojavili su se novi naglasci koji svjedoče o tome da Kremlj sve više osjeća pritisak. Mediji su odmah prenijeli glavnu tezu, onu da "stvari idu prema završetku sukoba s Ukrajinom". Međutim, pažljivim čitanjem svega što je Putin izgovorio postaje jasno: čelnik Kremlja još uvijek nije shvatio da su se pravila igre na bojišnici promijenila.

Putin je tvrdio da je odsutnost tenkova na trgu uzrokovana potrebom da se "usredotoči na konačni poraz neprijatelja", zapravo priznajući da je bojišnica progutala sve resurse.

Spominjao je sam početak rata, Borisa Johnsona i Emmanuela Macrona, tvrdeći da je povlačenje postrojbi od Kijeva 2022. godine bilo "molba Zapada", a ne rezultat vojnog poraza. Putin je ponovno ustrajao na tome da su pregovori mogući samo pod uvjetima kapitulacije Ukrajine i priznavanja njezinih "zapadnih granica" kao međe ruskih interesa, istodobno prijeteći Armeniji zbog nedavnog posjeta Zelenskog toj zemlji. Usporedio je njezinu težnju prema EU s putem Ukrajine, aludirajući na analogne razorne posljedice, što izgleda kao izravno zastrašivanje regionalnih elita.

"Dozvola" Zelenskog i reakcija elita

Važan element situacije postao je ukaz predsjednika Ukrajine o "dozvoli" za održavanje parade, uz navođenje točnih koordinata. U ruskom informacijskom prostoru to je izazvalo učinak eksplozije. Predstavnici ruskog Ministarstva vanjskih poslova nazvali su to "terorističkom ucjenom", dok su propagandni kanali poput Ribara priznali da je riječ o demonstrativnom poniženju.

Za rusku vertikalu vlasti takva je gesta opasna jer ruši sliku snage. Kada Ukrajina službeno definira sigurnosni perimetar na Crvenom trgu, ona zrcali dugogodišnju naviku Moskve da susjedima govori što im je činiti. Ruske elite počele su postavljati pitanja o sposobnosti protuzračne obrane da zaštiti prijestolnicu, a histerija s isključivanjem veza samo je potvrdila te strahove.

Situacija na bojišnici i "humanitarna stanka"

Unatoč javnim izjavama o "danu tišine", na bojišnici nije bilo ni naznake prekida vatre. Tijekom posljednjih 24 sata zabilježeno je više od 150 jurišnih djelovanja neprijatelja i oko deset tisuća udara dronovima kamikazama. Ruska vojska nalazi se u fazi intenzivnog "izgaranja" resursa, pokušavajući iskoristiti povoljne vremenske uvjete za pješačke juriše.

Međutim, jedini stvarni rezultat kuloarskih dogovora bila je razmjena zarobljenika po formuli "tisuću za tisuću". Ukrajina je dostavila popis sastavljen prema načelu duljine boravka u zarobljeništvu od početka invazije. Iako je Putin pokušao prikazati ovu razmjenu kao vlastitu inicijativu, očito je da je to bio iznuđen korak u sklopu šireg dijaloga s novom administracijom SAD-a.

Strateška slijepa ulica Rusije

Prema podacima Bloomberga i analitičke skupine Black Bird Group, Rusija se trenutačno nalazi u stanju u kojem njezin ofenzivni potencijal postupno doseže "plato". Ovim tempom zauzimanje Donbasa moglo bi se rastegnuti na tri desetljeća. Glavne prepreke za agresora su:

Tehnološka nadmoć ukrajinskih dronova, koji su gotovo potpuno istisnuli masovne tenkovske napade. Problemi u komunikaciji zbog blokiranja Telegrama i prekida u radu Starlinka. Iscrpljenost financijskih rezervi - ekonomisti ističu da je Rusija počela rasprodavati zlatne zalihe jer su likvidna sredstva u suverenim fondovima gotovo iscrpljena.

Ukrajinska strategija asimetričnog ratovanja, udari na naftnu i plinsku infrastrukturu, zračne luke i centre zračne plovidbe, poput onoga u Rostovu, čini vođenje rata za Kremlj sve skupljim. Pogađanje objekata na udaljenosti do 1800 km pokazalo je da se "prozori mogućnosti" za ukrajinske snage samo šire, osobito dok je ruska protuzračna obrana povučena radi zaštite Putinovih rezidencija.

Je li mir moguć?

U proljeće 2026. godine jasno se ocrtao novi raspored snaga. Rusko odbijanje daljnjih pregovora nakon završetka "blagdanskog razdoblja" gesta je očaja. Moskva je tradicionalno koristila pregovore kao dimnu zavjesu za pripremu nove eskalacije, no sada su njezini resursi ograničeni.

Ukrajina nije pristala na jednostrane ustupke kakvi su se očekivali u Kremlju, a možda i u Washingtonu. Strategija udara duboko u Rusiju pokazala se uspješnom, ne samo vojno, nego i psihološki. Prvi put od 2014. godine Rusija je bila prisiljena sama tražiti "dan tišine", iako ga se na bojišnici nije namjeravala pridržavati.

Za Putina je završetak rata, u njegovu poimanju, izlazak na zapadne granice Ukrajine. Za Ukrajinu je to fizičko iscrpljivanje agresora do stanja u kojem više neće moći nastaviti borbu. Zasad je "parodija primirja" samo naglasila: Rusija nema stratešku prednost. Rat je prešao u novu fazu u kojoj sigurne zone u Rusiji više ne postoje, a ukrajinska postojanost postaje glavni argument u globalnoj političkoj igri. Mir neće doći sutra, ali temelji za njegovu pravednu varijantu postavljaju se sada, kroz iscrpljivanje neprijatelja i sustavne udare po njegovoj pozadini.

Nakon povratka iz Moskve, slovački premijer Robert Fico dao je Zelenskom neželjen savjet rekavši: "Ako je Zelenski zainteresiran za mir, neka nazove Putina." Čini se da Fico ipak nije shvatio da se sve već promijenilo i da se događaji u ratu razvijaju tako da će vrlo brzo Putin biti taj koji će biti prisiljen nazvati Zelenskog.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala