NEDAVNA izjava predsjednika Putina da rat u Ukrajini ide prema završetku izazvala je niz nagađanja o skorom primirju.

Ovaj se optimizam nadovezao na trodnevno primirje povodom 9. svibnja - Dana pobjede, jednog od najvećih državnih praznika u Rusiji, kada se obilježava pobjeda Sovjetskog Saveza nad nacističkom Njemačkom u Drugom svjetskom ratu.

Govori ruskog predsjednika za Dan pobjede posljednjih godina pozorno se promatraju i tumače u svjetskoj javnosti. Također, Dan pobjede je i u Moskvi prestao biti samo komemoracija povijesnog događaja, već je postao platforma za odašiljanje strateških poruka Zapadu te za obraćanje ruskoj javnosti.

Duh sastanka Trumpa i Putina s Aljaske i dalje lebdi

Upravo je iz tog kuta potrebno protumačiti ovaj govor ruskog predsjednika. Prije svega, kroz ovaj govor Kremlj i dalje ne odustaje od svog stava.

Drugim riječima, Moskva i dalje inzistira na tome da Ukrajina povuče vojsku iz cijelog područja Donbasa. To je uvjet koji je dogovoren između američkog i ruskog predsjednika na sastanku u Anchorageu. "Duh" tog sastanka i dalje lebdi nad svakom diplomatskom aktivnošću vezanom za traženje rješenja za završetak rata u Ukrajini.

Ipak, prisiliti Ukrajinu na teritorijalne ustupke pokazalo se puno težim zadatkom nego što se možda činilo dok su pregovori na Aljasci trajali. U međuvremenu, Ukrajina je pojačanim udarima na ciljeve na teritoriju Ruske Federacije dodatno otežala Moskvi poziciju za završetak rata. Osim toga, fokus svijeta pomaknuo se s istoka Europe na Bliski istok.

Putinov ključni stup vlasti je pred pucanjem

Iako rat u Iranu i skok cijena energenata idu na ruku Rusiji, činjenica jest da Europa, ali i svijet sve manje ima interesa prema zahtjevima Moskve. To se osjeća i u Kremlju, stoga ne čudi što su iz Moskve nedavno dolazile prijeteće poruke europskim zemljama kako bi se barem donekle vratio fokus na rat u Ukrajini.

Isto tako, unutar Rusije javlja se sve veća društvena napetost nastala zbog blokade Telegrama i interneta generalno. Ideja kontrole interneta i društvenih mreža proizašla je iz toga što ih ukrajinske sigurnosne službe koriste u napadima dronovima na ruska postrojenja.

Paradoksalno je to što se uz opću geopolitičku situaciju koja se za Rusiju popravlja sve češće javlja efekt nakupljenog nezadovoljstva i umora od rata nezanemarivog broja građana.

Prije svega, potrebno je naglasiti da Kremlj vlast nije izgradio na represiji, već na lojalnosti.

Glavni stup lojalnosti nastao je dolaskom predsjednika Putina na vlast, nakon čega se Rusija zahvaljujući ogromnim resursima uspjela izvući iz ekonomske krize koja je obilježila devedesete godine prošlog stoljeća.

Tri ključne skupine podržavaju vlast u Kremlju

Država je postala ta koja je jamčila redovite mirovine, rast plaća i mogućnost novog stvaranja srednje klase. Zauzvrat, građani su se odrekli aktivnog sudjelovanja u politici te prepustili donošenje odluka Kremlju. U ovom trenutku taj "pristanak" društva koje podržava vlast u Kremlju na najozbiljnijem je ispitu otkako je predsjednik Putin na vlasti.

Grubo govoreći, tri su ključne skupine koje podržavaju vlast u Kremlju. Prva su ruski nacionalisti, vojni blogeri koji zagovaraju rat do rušenja vlasti u Kijevu, okupacije Ukrajine i svega što uz to ide. Ta skupina je prilično glasna i militantna, često kritična prema Kremlju zbog "mlakosti", nije velika, ali je potencijalno opasna za vlast. Druga skupina su stanovnici anektiranih područja, koji se nipošto ne žele vratiti pod ukrajinsku vlast te spas vide u Moskvi.

Njihova je lojalnost Kremlju egzistencijalna, stoga nisu ugroza za vlast. Treća skupina je ona najbrojnija, koja prešutno ili glasno podržava vlast pod uvjetom da im se kvaliteta života bitno ne narušava. Upravo je ova skupina najviše pogođena u zadnje vrijeme, a posljednje u nizu su spomenuta tehnološka ograničenja.

Revolucija je malo vjerojatna, ali...

Kako je spomenuto, vlast u Kremlju se nije održavala represijom, već lojalnošću. Rusija je godinama u svojim europskim gradovima podržavala digitalnu modernizaciju. Usluge u većim europskim gradovima u Rusiji često su nadmašivale one na Zapadu. Srednja klasa u, recimo, Sankt Peterburgu ili Moskvi živjela je kozmopolitski život zanemarujući državnu politiku.

Stoga reakcija građana na ovakva ograničenja nije tek anomalija u ruskom društvu. Pojednostavljeno rečeno, građani neće podržati politiku u kojoj će se Rusija pretvoriti u "Sjevernu Koreju" radi kontrole nad Donbasom. Blokada interneta, visoka inflacija i srozavanje usluga više nisu samo "tehnički problem", već direktan udar na stil života lojalne većine.

To ne mora dovesti do scenarija iz 1917. ili 1991. godine, kojeg mnogi u Ukrajini i na Zapadu zazivaju. Rusija i dalje nije u stanju ekonomskog kolapsa ili gladi, što znači da je malo vjerojatno da će doći do građanske revolucije. Međutim, gubitak autoriteta i podrške u društvu, i možda nepovoljan ishod rata, moglo bi rezultirati političkim previranjima u kojima bi među političkom elitom došlo do novog "miješanja karata", što bi posljedično moglo rezultirati promjenama u Kremlju.

Završetak rata?

Vraćajući se na govor predsjednika Putina, moguće je protumačiti njegovu izjavu o okončanju rata kao davanje "utjehe" upravo tom pogođenom dijelu društva. Dodatno, što rat traje duže, ruski nacionalisti i drugi radikali postaju sve ogorčeniji i kritičniji prema vlastima. Tako da, iako trenutno nisu ispunjeni ciljevi s početka rata, Moskva može okončati rat i proglasiti pobjedu. Pod kontrolom je veći dio Donbasa, nuklearna elektrana u Zaporožju, bogata rudna nalazišta, a postoji i kopneni koridor prema Krimu.

Ukrajini bi to bio traumatičan kompromis, ali možda jedini način da očuva identitet, naciju i državnost. Uz to, postoji mogućnost da obnovi zemlju unutar Europske unije.

Ipak, realnost završetka rata i dalje se svodi na suprotstavljene logike - iscrpljivanja suprotne strane i političkog opstanka. Puno je realniji scenarij zamrznutog konflikta.

Pozicija na frontu trenutno je stabilna i praktički su onemogućeni brzi prodori s obje strane. Nove ofenzive zahtijevaju žrtve koje bi mogle srušiti unutarnju stabilnost obje zaraćene strane. Druga realna mogućnost je dugotrajan rat niskog intenziteta. Uglavnom, vrlo je vjerojatna situacija u kojoj završetak rata neće značiti i kraj sukoba, već samo njegovo smanjivanje.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala