Radnička fronta preko McDonald´sa pokušava ostati politički relevantna
PRIJE nekoliko dana se raspala zeleno-lijeva koalicija između Radničke fronte i Možemo!. Početak raspada još jednog lijevog trećeg puta, nakon Oraha i Laburista, ne treba začuditi jer se takve političke opcije pojavljuju redovito kada se SDP krene raspadati, a brzo se i raspadnu kada se situacija u SDP-u stabilizira.
SDP je trenutno stranka koja se održava na aparatima i koja u medijskom prostoru praktički ne postoji. To prazninu su popunili Možemo! i RF koji su donedavno bili u svojevrsnom braku iz interesa. Onima koji su malo duže pratili Radničku frontu je bilo jasno da ta stranka nije baš sklona suradnji, pa ni suradnji s ostalim strankama s oštro lijevog dijela političkog spektra.
Radnička fronta je bila problem
Na Možemo! i Tomislavu Tomaševiću je veliki teret očekivanja. Trebaju vrlo brzo popuniti prazninu koja je nastala na lijevom dijelu političkog spektra odumiranjem SDP-a te pobijediti Bandića na izborima. Ljevica, pa i šire od ljevice, to očekuje od Možemo! i Tomaševića. Ali Bandić je daleko od pada. Bitka za Zagreb će biti puno teža nego birači s lijevog spektra i šire to očekuju, a Možemo! je toga svjesno. U takvoj situaciji je agresivna i nesklona suradnji Radnička fronta ozbiljna opasnost.
Možemo! je kao široka koalicija malih stranaka ljevice do sada bila dosta stabilna za tzv. "treće opcije", odnosno dovoljno disciplinirana da unutrašnje razmirice ne izađu u javnost. Izgleda da je najveće probleme od početka stvarala Radnička fronta koja je iznutra opstruirala, a prema vani izlazila s vlastitim stavovima bez prethodnog konzultiranja s Možemo!. Još od kada je Ivo Spiegel, jedan od osnivača platforme Možemo!, ovog ljeta na Facebooku napisao da je koalicija s RF-om bila greška bilo je jasno da postoje oštra neslaganja unutar Možemo! oko koalicije s RF-om. Razlog je bio stav RF-a da država treba nacionalizirati svu štednju u bankama iznad 100.000 eura u svrhu realokacije tog novca za borbu protiv posljedica krize.
RF je za raspad koalicije okrivila navodno koketiranje Možemo! s SDP-om zbog podrške Tomaševiću na predstojećim izborima u Zagrebu, iako je pravi razlog odbijanje Možemo! da podrži Katarinu Peović, visoko etabliranu članicu RF-a na izborima za gradonačelnika Rijeke. Možemo pak tvrditi da se koalicija raspala zbog toga što je RF od početka bila nestabilan partner koji je omalovažavao razne stranke članice platforme Možemo!.
Facebook komunikacija
Ma što se dalje dogodilo treba priznati da su Možemo! i RF uveli u hrvatsku politiku jedan novitet, a to je favoriziranje Facebook komunikacije nasuprot formalnoj komunikaciji na sastancima, presicama i javnim priopćenjima. Ustvari je cijeli proces komunikacije, od prvih travica oko nacionalizacije štednje do konačnog kraja koalicije, bio jako transparentan. Ivo Spiegel je Facebookom "načeo" koaliciju, a Mate Kapović je Facebook statusom prekinuo. Puno Facebook prijatelja i pratitelja Mate Kapovića je prije saznalo za raspad koalicije nego Tomislav Tomašević i ostatak vodstva Možemo!.
No sada se Radnička fronta nalazi u problemu jer više nisu dio zeleno-crvenih križara koji se bore protiv Bandića i samim time su manje zanimljivi. Glavni razlog zašto se male stranke okupljaju je upravo veća vidljivost koja otvara i širi medijski prostor. Možemo! će još dugo biti jako relevantan u medijima, pogotovo što se približavaju izbori za gradonačelnika Zagreba. RF će se puno teže medijski probijati.
Spominjanje Macdonald´sa politikantski i nevješto
Toga su svjesni i u RF-u pa su brzo počeli tražiti teme kojima bi se nametnuli u medijski prostor. Tako je David Bilić, trenutni zastupnik RF-a u zagrebačkoj Gradskoj skupštini, na konferenciji za medije izjavio da ih je kontaktiralo više radnika iz raznih McDonalds restorana te su im se požalili na uvjete rada za vrijeme pandemije. To je apsolutno politikantski i nevješto iz nekoliko razloga.
Možemo biti sigurni da se brojni ljudi javljaju s raznim pritužbama gotovo svim strankama te bi bilo smiješno kada bi svaka stanka držala konferenciju za medije o tome na što su im se razni ljudi žalili. Svaka iole ozbiljna stranka prvo prikupi dokaze o protuzakonitim radnjama ili osmisli zakonsku izmjenu pa s tim izlazi u javnost. Doduše, u Hrvatskoj takvih stranaka gotovo da i nema pa se medijske konferencije većinom svode na proglase, prijetnje i parole ali čak i za hrvatske političke standarde medijska konferencija u stilu da dva predstavnika stranke zovu medije da im kažu što su im se neodređeni ljudi žalili zadnjih mjeseci je smiješna.
No uzmimo da su pritužbe neznanog broja neodređenih radnika/ca marginalnoj strančici preko tko zna kakvih kanala (možda Facebook, RF zadnjih dana preferira taj način komunikacije) legitiman razlog za otvaranje široke medijske rasprave.
Pa što ako netko ne isplati božićnicu?
Glavna pritužba se odnosi na božićnice kojih ove godine u McDonaldsu, tj. u franšizeru Globalna hrana d.o.o. neće biti. Iako je božićnica uobičajen vid nagrade radnicima na kraju godine u Hrvatskoj, ona nije zakonski propisana. Uvijek se radi o dobroj volji i financijskim mogućnostima poslodavca. Idealno bi bilo da svaki poslodavac svojim radnicima dade božićnicu, ne samo zbog tradicije i viših troškova u blagdansko vrijeme, nego i zbog produktivnosti radnika. Temelj svake kompanije su radnici i satisfakcija radnika je ključna za produktivnost, zadržavanje kvalitetnih kadrova, moral i radnu etiku. Tu praksu treba podržavati jer je u interesu prije svega radnika, ali i poslodavaca. Ali božićnica nije zakonska obaveza. U ovakvoj godini, u kojoj je raznim državnim dekretima bilo otežan i zabranjen rad prehrambeno-ugostiteljskim djelatnostima u koja spada i McDonalds, neisplata božićnice kao de facto bonusa radnicima na kraju godine se može shvatiti. To nije poželjno, ali je razumljivo i nije ilegalno.
Kako znaju da im se smanjila dobit?
Ali u priopćenju se navodi i da se Globalnoj hrani, franšizeru McDonaldsa u Hrvatskoj, nije znatno smanjila dobit pa bi treba isplatiti božićnice. Postavlja se pitanje kako RF uopće zna koliko se smanjila dobit kompaniji. Globalna hrana d.o.o. nema zakonsku obavezu javno iznositi svoju polugodišnju dobit niti je uobičajeno da takve podatke objavljuju kompanije koje nisu izlistane na burzi. Odakle RF-u taj podatak?
Potpore su za plaće radnika
Izjavljeno je i da je tvrtki isplaćeno više od četiri milijuna državnih poticaja. Odnose li se ta četiri milijuna na potpore za očuvanje radnih mjesta, jer bi to značilo da su radnici dobili te poticaje, a ne kompanija? Sve potpore koje je država davala zbog koronakrize su dane zbog negativnog utjecaja državnih zabrana. Država je samo djelomično kompenzirala one gospodarske subjekte koji su pretrpjeli velik gubitak prihoda zbog zabrana, ograničenja i zahtjeva koje je država sama uvela. Ucjenjivati kompanije koje su usred de facto zabrane rada primile takve poticaje je kao ucjenjivati čovjeka kojemu je zabranjen rad pa si više ne može priuštiti osnovne potrepštine.
Nije jasan ni dio u kojem se spominje zabrana radnicima da idu u samoizolaciju. Samoizolaciju određuje epidemiolog na temelju kontakata određene osobe, a ne poslodavac. Kako poslodavac može "ne javiti" radnicima da im je propisana mjera samoizolacije ako takvu obavijest javlja epidemiolog putem telefona, a obavještava se i osobni liječnik.
Prikupljanje političkih poena
U ovom medijskom istupu RF-a nema ništa sadržajno i radi se isključivo o prikupljanju političkih poena s neprovjerenim i netočnim informacijama. Pjevanje borbenih u svrhu mobilizacije birača uslijed raspada koalicije s Možemo! i straha od gubitka medijske vidljivosti.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati