MARKO RAKAR iz Udruženja ovlaštenih istražitelja prijevara proveo je s udruženjem istraživanje koje otkriva kako u Hrvatskoj krademo. U RTL Direktu je komentirao kako to da u Hrvatskoj ima puno prevara, ali jako malo istražitelja prevara, njih 19.

"Istraživanje je provelo Udruženje ovlaštenih istražitelja prijevara Hrvatska, to je dio svjetske organizacije ovlaštenih istražitelja prijevara i ima nas svega 19. Jako smo učinkoviti. Za razliku od državnih istražitelja fokusirani smo na privatni sektor. Pozvali smo 1000 raznih ljudi da sudjeluju u istraživanju. 75 posto svih odgovora se odnosi na privatni sektor, a 25 posto na državni", kazao je.

Rakar je komentirao tko najviše krade.

"Ako gledamo upravljački kadar on je u svim kategorijama, dakle izvršni direktor, menadžer, član Uprave, zbrojeno gledano oni su najdominantniji oblik. Vlasnici se relativno rijetko pojavljuju sa svega 11 posto situacija. Nakon upravljačkog kadra su zaposlenici. Svatko krade na svojoj razini autoriteta. Svatko tko ima priliku gurnuti ruku u teglicu s pekmezom gurne", kazao je.

Kazao je da je jedan od temeljnih problema prijevara to što menadžment sam postavlja loš etički ton upravljanja. "Ako ljudi vide onoga na vrhu da krade, onda si misle zašto ne bih i ja malo uzeo", kazao je.

Gdje se najviše vara?

Najčešće se vara u kafićima, restoranima i trgovinama. Rakar je komentirao zbog čega je to tako.

"Najzastupljeniji oblik prevare je protupravno oduzimanje imovine, s tim da je i novac imovina. To znači ne predavanje dnevnog utroška ili predavanje dijela dnevnog utroška, vrlo česti oblik prevare je i plaćanje privatnih troškova kreditnom karticom ili pokušaj pravdanja neopravdanih troškova, fiktivnih troškova.

Druga najveća grupacija prevara je mito i korupcija koja je nominalno manje zastupljena kod nas nego na svjetskoj razini. Vjerujem da je razlika u tome jer je u našem slučaju puno manji ispitanika bio iz javnog sektora. Ako gledate samo javni sektor, mito i korupcija je najzastupljeniji oblik prevare, a u privatnom je drugačije", kazao je.

Komentirao je i ima li žena koje kradu u firmama. "Možemo donijeti dva zaključka - ili su žene puno poštenije, ili su mudrije pa ih još nismo ulovili", kazao je.

Gospodarski kriminal

Rakar se složio s tvrdnjom da je gospodarski kriminal svojevrsni hrvatski "brend". "Jedan od bitnih razloga zašto je toliko učestao je što nemamo razvijene sustave kontrole niti u privatnim firmama, niti u javnom sektoru. Rizik otkrivanja je razmjerno mali", kazao je.

Kazao je i da je većina slučajeva otkrivena slučajno.

"To je najčudnije od svega. Velika većina svih otkrivenih slučajeva su otkriveni slučajno, što znači da je netko slučajno naletio na podatak ili je došla eksterna dojava pa se otkrilo. Organizacije same nisu imale kontrolne mehanizme da detektiraju da nešto ne štima", kazao je.

"SOS telefon ili neki drugi oblik prijave prevare u Hrvatskoj ima 7 posto organizacija dok je u svijetu to 80 posto", kazao je.

Komentirao je i podatak iz istraživanja da se puno duže može krasti u državnoj upravi.

"Tako su ispali rezultati. Mene je isto iznenadila ta velika disproporcija između privatnog i javnog sektora, s time da u privatni sektor spadaju banke i financijske organizacije svih vrsta i oni su inače učestala meta razno raznih prevara, ujedno imaju i najrazvijenije kontrolne mehanizme koji služe da se detektiraju prevare. Banke i financijske institucije popravljaju malo prosjek privatnom sektoru ali načelno i bez obzira na to javni sektor kasni 5 godina za ostalima. Ako ste u državnoj upravi možete krasti 5 godina prije nego što će vas pronaći", kazao je Rakar.