MARKO RAKAR i Vuk Vuković prije otprilike dva mjeseca uzdrmali su financijsku scenu kada je njihova tek osnovana tvrtka Druga fundacija SPV poslala poziv na stotine adresa u kojem se građanima nudi otkup potencijalne tražbine na temelju preplaćene kamate po kreditima u švicarskim francima. Pojednostavljeno rečeno, bio je to poziv građanima da tuže banke.

>> Vuk Vuković o kolektivnim tužbama: Točno smo izračunali koliko ljudi mogu dobiti

>> Večernji pokušava spriječiti Rakara i Vukovića da ponude ljudima tužbu banaka

Taj čin izazvao je bijes banaka jer se Fundacija pojavila oko dva mjeseca prije 14. lipnja ove godine, kada je nastupila zastara na temelju kolektivne presude u slučaju Franak. U tom trenutku bilo je oko 60 tisuća građana s nekonvertiranim kreditima koji imaju pravo na tužbu pa je bila jasna i nervoza banaka. 

"Na kraju smo morali odbijati ljude, bilo ih je previše 

Ponuda Druge fundacije bila je jednostavna. Rakar i Vuković nudili su da kompanija preuzme sve troškove vođenja sudskog postupka protiv banaka, a po uspješnoj naplati obeštećenja zadrži 25 posto iznosa, dok bi osoba koja je prodala tražbinu dobila 75 posto. Prošli tjedan istekao je rok za tužbe protiv banaka, a pitali smo Rakara i Vukovića jesu li uspjeli.

"Mislimo da jesmo. Uspjeli smo pomoći par tisuća ljudi da ostvare svoje pravo na obeštećenje, a vjerojatno smo našom aktivnošću potakli još koju tisuću da utuži samostalno. Promatrajući danas te predmete, riječ je o manjim iznosima, vidljivo je da su to bili krediti za manje stanove, za adaptacije, za automobile srednje klase i slično", ističe Rakar dodajući da su reakcije građana bile iznad svih očekivanja. 

"U posljednjim danima prije zastare morali smo odbijati puno ljudi jer naprosto ih ne bismo stigli sve obraditi i pripremiti za utuženje u roku. Žao nam je zbog toga, ali nadamo se da je što više ljudi podnijelo tužbu da ostvari svoja prava, pogotovo kod nekonvertiranih kredita", nastavlja Vuković u razgovoru za Index. 

Burna reakcija banaka 

No zanimalo nas je kakva je bila reakcija banaka. Ono što se moglo vidjeti prije 14. lipnja bilo je negodovanje banaka zbog načina na koji je Druga fundacija došla do podataka o građanima koji su oštećeni. Isto tako, svjedočili smo i određenoj medijskoj ofenzivi, o čemu smo već pisali. 

"Reakcija banaka? Da, na početku je bila prilično burna, no prestali su s napadima kada su shvatili da je to samo povećalo broj ljudi koji su nam se počeli javljati", objašnjava Rakar. Naime, Rakar smatra da su banke same primijetile da njihove reakcije uzrokuju naglo povećanje zahtjeva za dokumentacijom. Strategija se, kaže Rakar, mijenjala.

"Neke banke su primjerice krenule odugovlačiti ili otvoreno odbijati dostaviti građanima traženu dokumentaciju. Sve to zajedno dokazuje i našu početnu tezu kako uvjerljiva većina potrošača, a osobito oni koji su konvertirali svoje kredite, uopće nisu znali da imaju pravo na obeštećenje", zaključuje Rakar. 

"Samo Vrhovni sud može natjerati banke"

Podsjetimo kako je službeni stav kako banaka, a tako i vlade Andreja Plenkovića koja je tajnom nagodbom s bankama stala na njihovu stranu, da su potrošači već obeštećeni konverzijom kredita. Zanimalo nas je jesu li banke, po njima, i dalje rezolutne po tom pitanju i mogu li se eventualno pomiriti sa suprotnim sudskim pravorijekom u slučaju obeštećenja građana koje su oštetili. 

"Ne, još nisu i neće sve dok god ih na to ne natjera Vrhovni sud. Međutim, velika je zabluda da su konverzijom potrošači obeštećeni. Šteta koju su potrošači pretrpjeli veća je od iznosa koje su im banke vraćale prilikom konverzije, i to se matematički vrlo lako da dokazati", objašnjava Vuković argumentirajući kako se konverzija radila isključivo kako bi se banke zaštitilo od ogluhe plaćanja velikog broja ljudi.

"Tako je 2014. godine čak 62 posto ljudi s kreditima u švicarcima prestalo plaćati jer više naprosto nisu mogli podnijeti taj teret. To je tada postao problem sistemskog rizika za svaku banku i konverzija je bila najbrži način da se banke rastereti upravo tih ogluha i ogromnih otpisa, odnosno gubitaka", obrazlaže Vuković dodajući da su banke tada imale štetu, ali nekoliko puta manju nego da je gotovo dvije trećine korisnika tog proizvoda postalo nenaplativo. 

"Svugdje u europskim zemljama nema dvojbe oko uloge banaka"

"U svemu ovom vrijedi naglasiti kako u drugim europskim zemljama nema dvojbe kako su krediti u švicarcima načinili štetu potrošačima te kako su takvi ugovori redom proglašeni ništetnima", rekao je Rakar. 

U razgovoru za Index, Rakar i Vuković kažu da im se obratilo na tisuće građana, a svaki od njih imao je posebnu priču o kreditima u švicarcima. Nas je zanimalo postoji li priča koja ih je posebno dojmila.

"Priče koje smo slušali posljednja dva mjeseca su izuzetno potresne i u potpunosti razumijemo ljutnju koja je proizašla kod svih tih ljudi kojima su životi uništeni", ističe Vuković dodajući da su imali nebrojene slučajeve kada su se upravo zbog kredita u švicarcima raspadali brakovi, ljudima oduzimane kuće i stanovi, računi im blokirani preko 10 godina. 

Samoubojstva zbog švicarca

"Imali smo jedan slučaj gdje je čovjek završio u bolnici u drugoj državi dok je spašavao drugu osobu na planinarenju i u tom periodu mu je banka oduzela stan. Nažalost, bilo je i par slučaja samoubojstava, gdje smo razgovarali s udovicama", ističe Rakar dodajući da je u svemu najgore to da su sve te ljude upravo bankarski službenici nagovarali da uzimaju kredite u švicarcima, uz pojašnjenje da su jeftiniji jer je niža kamata. 

"Štoviše, ogroman broj ljudi nam je rekao da su oni tražili eurski ili kunski kredit, ali su bili prisiljeni ili su nagovarani da uzmu kredit u švicarcima, uz dodatno obrazloženje da nisu bili kreditno sposobni za eurski ili kunski", ističe Rakar. 

Kredit u švicarcima, kao proizvod banke, agresivno se gurao građanima uz opravdanje da će bolje proći s tim kreditom nego nekim drugim, zaključak je Rakara i Vukovića uz dodatak da su i službenici banke na to bili poticani. 

"Imamo i par bivših bankarskih službenika koji su nam to izrijekom potvrdili, da se dijelilo bonuse za broj građana koje su uspjeli nagovoriti na CHF kredit. Tih par službenika su također sada naši klijenti i tuže banku. I njima su davani CHF krediti", napominje Rakar. Vuković kaže kako je osnovno pitanje tko, zapravo, ovdje nije dobro razumio rizik varijabilne kamate u volatilnoj valuti. Banke ili potrošači? 

"Nema govora o špekulantima"

"Naš argument je da je postojao sistemski problem upravo kod banaka koje su gurale proizvod čijeg rizika uopće nisu bile svjesne i za koji nisu imale adekvatnu zaštitu u slučaju aprecijacije, pa se sav taj trošak prebacio na krajnje korisnike, svoje klijente. Koji su potom uništeni u tom procesu", odgovara odmah Vuković. 

Zanimalo nas je na kraju kako izgleda profil korisnika švicarca? Jesu li to zaista, kako su to do sada prezentirali banke i njihovi lobisti, bili - špekulanti?  

"Naš uzorak je sasvim dovoljan da iz njega izvlačimo zaključke o populaciji. Naprosto nema govora o špekulantima, ili nam se takvi nisu niti javljali. Trebalo bi pitati u upravama banaka i na direktorskim pozicijama koji od njih su imali kredite u švicarcima. To je eventualno kategorija špekulanata", uvjeren je Rakar. 

Vuković ističe da ljudi koji su im se obraćali i kojima pomažu da dobiju obeštećenje na koje imaju apsolutno pravo su u velikoj većini slučajeva ljudi koji ne mogu priuštiti da podignu tužbu zbog potencijalnog troška gubitka spora. 

"Tu smo da vratimo ljudima oteti dignitet"

"Davati još par tisuća eura banci u slučaju gubitka tužbe je nešto što vjerujem da emocionalno ne bi preživjeli. Zato smo mi tu da prenesemo taj eventualni trošak na sebe i za njih dobijemo barem minimum digniteta koji im je otet", ističe na kraju Vuković, uz zajednički zaključak kako su ti ljudi to zaslužili.