JUČERAŠNJA objava profesora talijanistike na Filozofskom fakultetu i kolumnista Nine Raspudića da će izaći na parlamentarne izbore kao neovisni kandidat na listi Mosta u jednoj od zagrebačkih izbornih jedinica definitivno je užarila društvene mreže u Hrvatskoj. Raspudić je jedna od tema dana nakon gostovanja u Nedjeljom u 2 kod Aleksandra Stankovića, čiju je popularnu emisiju vješto iskoristio za lansiranje praktično-političkog dijela svoje javne karijere u Hrvata.

>> Raspudić kod Stankovića: Ulazim u politiku

Raspudić nije prvi kolumnist koji se okušao u dnevnoj politici. Primjerice, Nenad Ivanković je svojedobno bio istaknuti član HIP-a, no s obzirom na njegovu popularnost na desnoj sceni zahvaljujući tjednoj kolumni u Večernjem listu i pojavljivanju u HTV-ovoj emisiji Peti dan, donekle se može opravdati Mostova reklama da su na svoju listu privukli “kapitalca”. 

Raspudić izazvao žestoke reakcije

To se vidi i po javnim reakcijama, među kojima su i oštri napadi Gordana Jandrokovića i Kreše Beljaka u kojima se referiraju na činjenicu da je konzervativac i promotor katoličkih vrijednosti Raspudić u drugom braku, sada s filozofkinjom Marijom Selak, s kojim ima i malu kćerku. Stvar prerasta u političku sapunicu s obzirom na to da je i Selak kandidatkinja Mosta, samo u različitoj zagrebačkoj izbornoj jedinici.

>> Jandroković komentirao Raspudića: Ja imam troje djece... s istom ženom

>> Raspudić odgovorio Jandrokoviću na prozivke o ženi i djeci

No kada se makne tabloidni element Raspudićeve kandidature i pogleda što on na temelju izrečenog u Nedjeljom u dva kao političar i saborski zastupnik namjerava konkretno učiniti, postaje jasno da Raspudić ima neke svoje fiks-ideje kojima se namjerava baviti, dok o nekim ključnim pitanjima za budućnost Hrvatske uopće nema formiran stav. 

Objava "ekskluzive" u Nedjeljom u 2

S druge strane, Raspudić je svjestan svog brenda, pažljivo ga je godinama gradio, pa svoju objavu da ulazi u politiku opisuje kao “ekskluzivu”, nakon koje slavodobitno objavljuje: “Ulazim u arenu i istrčavam na teren. Vrijeme je!” 

Nema sumnje da je riječ o političkom poletarcu koji ima visoko mišljenje o sebi i svojim sposobnostima, svoje ukoričene kolumne opisuje kao “presjek misli”. Kao netko s višedesetljetnim iskustvom rada s medijima, Raspudić će se vjerojatno znati koristiti medijima kada je riječ o samopromociji, ali to ne govori ništa o tome kako Raspudić misli u praktičnoj politici ostvarivati svoje ciljeve i obećanja. 

Kao najveći problem je izdvojio “demokratski deficit” u Hrvatskoj i Europskoj uniji, što sigurno ne bi palo običnim građanima na pamet kao ono što ih najviše tišti. Kao negativan primjer je naveo koaliciju HDZ-a Andreja Plenkovića, HNS-a i Bandićevih žetončića, a kao rješenje za to ponudio uvođenje tri preferencijalna glasa na izborima. Kako planira ostvariti promjenu zakonodavstva o izborima i referendumu, nije spomenuo. 

Raspudić nije mogao prestati govoriti o sebi

Zato nije mogao prestati govoriti o sebi. Raspudić se pohvalio npr. time da uopće nije upamtio ljude iz Mosta kada su se prvi put upoznali dok su oni rušili Stipu Gabrića Jambu s vlasti u Metkoviću, a i citirao je neke svoje dosjetke koje je prethodno izrekao u privatnim razgovorima. O Mostu je nekad pisao da su bleferi i diletanti, no sada kaže da su “politički sazreli” i “ideološki se profilirali” te ostali vjerni svojoj inicijalnoj ideji da budu otvoreni za istaknute pojedince, kakvim Raspudić sebe definitivno vidi.

Dapače, pregovori sa Škorom su pukli na tome da Raspudić želi sam sastaviti listu za saboru koju nosi kako bi, kako je rekao, svojim ugledom mogao garantirati za sve njih. Most mu je to dao. Za njih kaže da su morali proći proces učenja, no ne smatra da će njemu isto biti potrebno.

Tri goruća pitanja: demokratski deficit, Europska unija i zarobljene institucije

Na direktno Stankovićevo pitanje zašto bi prosječan birač u Zagrebu glasao za Raspudića i koja je njegova agenda, Raspudić je opet naveo demokratski deficit kao “goruće pitanje”.

“Druga stvar, Europska unija je prestala postojati. Što s tim i kako s time? Treća stvar, hrvatske institucije su zarobljene. Gospodarstvo je onemogućeno”, krenuo je nabrajati Raspudić, koji je nakon toga nastavio s nekom apokrifnom anegdotom o vlasniku pizzerije iz Zagreba, ali nije ništa konkretno rekao što bi on kao saborski zastupnik učinio u vezi spomenutih tema. 

Stanković se trudio izvući što konkretnije odgovore od Raspudića i na kraju je od njega dobio jedno čvrsto obećanje - ono o osnivanju saborskog povjerenstva.

Raspudić obećao da će pokrenuti osnivanje istražnog povjerenstva u saboru

Smatra da pravosuđe “treba pročepiti, da je ono “rak-rana”, a to pročepljavanje Raspudić misli započeti tako što će kao saborski zastupnik pokrenuti osnivanje istražnog povjerenstva o depeši američkog veleposlanstva u Zagrebu, objavljenoj prije više od 10 godina na Wikileaksu, o tome kako su o svojim istragama američke diplomate brifirali tadašnji glavni državni odvjetnik Mladen Bajić i šef USKOK-a Dinko Cvitan. “U bilo kojoj ozbiljnoj državi to bi značilo dugogodišnju robiju”, smatra Raspudić.

“Mislite li da ta tema zanima birače?” pitao je skeptično Stanković. “Da, da, da. To je ključno”, odlučan je bio Raspudić. No dodao je odmah kako povjerenstvo ovisi o tome “hoće li imati potporu” u saboru, što je daleko od garantiranog. Također, nije da drugi nisu preko saborskih povjerenstava o prodaji Ine i Agrokoru pokušali "pročepiti" pa nisu uspijevali. Zašto Raspudić misli da će on tu biti uspješniji?

Smanjiti broj općina? "Treba napraviti dubinsku analizu"

Na pitanje o tome treba li u Hrvatskoj smanjiti broj općina, što je zapravo šire pitanje reforme javne uprave, Raspudić navodi primjer Austrije koja ima isto veliki broj općina, ali kod njih to funkcionira. “Treba napraviti ozbiljnu, dubinsku analizu”, zaključuje Raspudić. Kako treba birati državnog odvjetnika, ako ne kao do sada, pitao je Stanković. “Treba povesti stručnu raspravu”, poručio je Raspudić.

Bizarniji dio Raspudićevog nastupa u Nedjeljom u 2 je bilo razjašnjavanje njegovog odnosa s Feralom, za koji je izjavio da on kod njih nikad nije objavio tekst, da bi onda priznao kako su u Feralu objavljena njegova dva teksta, ali da on s time nema veze niti zna je li za njih dobio honorar. Još smješnije je bilo kada se Raspudić počeo žaliti na njegove fotografije objavljene u Jutarnjem listu, koje je smatrao nedovoljno reprezentativnima, na što je potrošio desetak minuta.

Razotkrivajuća priča o pisanju ljubića za Story

Za Raspudića je najviše razotkrivajuća bila priča o tome kako je počeo pisati ljubiće za časopis Story, na čemu je sam inzistirao, navevši to kao primjer “zašto vrijedi studirati na Filozofskom i kako se ne mora biti društveni autsajder”. 

Ukratko, Raspudić je svoje književno-teorijsko znanje iskoristio da bi naštancao par ljubića i tako zaradio novac, “pristojan honorar”. Znakovito je da se Raspudić grozi toga da bude “društveni autsajder” pa sada tvrdi da artikulira politiku “tihe hrvatske većine”. Ključno u svemu je zaraditi novac, objasnio je Raspudić, kojega je kao mladog znanstvenog novaka razočarala činjenica da je za svoj članak za jednu enciklopediju dobio mizeran honorar. Story mu je dobro platio i da građu koju je napisao Marko Grubnić pretvori u autobiografiju Modnog mačka.

Opsesije iz kolumni kao glavne političke smjernice?

Svoje prvo predstavljanje hrvatskoj javnosti u svojstvu političara Raspudić je iskoristio da, najviše od svega, priča o sebi, dok je oko nekih ključnih političkih tema bio nejasan, dok je u prvi plan gurao neke opskurne opsesije iz svojih kolumni. Jedini konkretan potez koji je obećao svojim glasačima jest da će pokušati pokrenuti istražno povjerenstvo u saboru na temelju dokumenta s Wikileaksa starog desetak godina. 

U kontekstu operativne politike to je rizična ideja, s obzirom na to da nijedno saborsko povjerenstvo nije urodilo nekim značajnim plodom, a ne treba smetnuti s uma da bi povjerenstvo osnovano zbog diplomatskog izvještaja američkog veleposlanstva nadređenima u Washingtonu moglo zategnuti odnose Hrvatske sa SAD-om. Je li Raspudić uopće o tome razmišljao? Je li razmišljao o tajmingu - hoće li pokretati pivjerenstvo usred ekonomskog kolapsa, kada građane zanima hoće li im itko pomoći da prežive?

Nije spominjao aktualnu situaciju u BiH

Zanimljivo je da o aktualnoj situaciji u BiH uopće nije govorio ni spominjao BiH kao nešto čime će se baviti kao saborski zastupnik. Uostalom, Raspudić se kandidira u Zagrebu, a ne na listi za dijasporu pa je to onda logično. Nije spomenuo ni potres i njegove posljedice, a kandidira se u Zagrebu.

Tri ključne teme koje je Raspudić izdvojio kao predmet svog političkog rada - demokratski deficit, Europska unija i zarobljene institucije - ostale su nedovoljno obrađene, a posve su izostale najave konkretnih poteza koje Raspudić misli vući kao saborski zastupnik u vezi tih izazova. I on je sam priznao da je o kandidaturi odlučio nedavno, pa zapravo i ne čudi da tu nema nekog jasnog plana i programa, ni vizije, nego se igra na kartu osobne karizme i autoriteta u dijelu javnosti.

Političar bez ideja i bez konkretnih planova

Čovjek bi od jednog intelektualca, pa i konzervativne provenijencije, očekivao da će u politiku donijeti ideje, ali baš toga je kod Raspudića najmanje. Primjerice, ako ga brine demokratski deficit, što misli o idejama belgijskog povjesničara Davida Van Reybroucka o reformi demokracije i ukidanju izbora?

Unatoč višegodišnjem pisanju o hrvatskoj politici, Raspudićev nastup u Nedjeljom u 2 je pokazao da on nije imao mnogo originalnih ideja ili konkretnih prijedloga kako nešto poboljšati, nego da je prvenstveno analizirao postojeće odnose na sceni iz sebi svojstvene perspektive. Raspudić kao kolumnist nije ponudio nikakvu novu viziju Hrvatske, a ni konkretne političke planove, već se pozicionirao kao kolumnist opće prakse. Sada pak želi biti celebrity političar opće prakse koji će se baviti depešama s Wikileaksa, a ne zna treba li smanjiti broj općina.

Glasači imaju priliku odlučiti što je od to dvoje gorući problem Hrvatske danas.