Rat hrvatskog pravosuđa protiv istine

Rat hrvatskog pravosuđa protiv istine
Foto: Index, Pixsell

HRVATSKO pravosuđe, koje se kolokvijalno posve opravdano naziva krivosuđem, potrudilo se ispratiti 2018. godinu na svojstven način, tj. presudama koje su toliko sulude da kod normalnih ljudi izazivaju kognitivnu disonancu. Koliko god čovjek ciničan bio - a novinari su po prirodni posla često cinični ljudi, odnosno takvima postanu - hrvatsko pravosuđe uspije nadmašiti i taj stav da te u civilizacijskom ponoru u kakav se pretvorila Hrvatska ništa više ne može šokirati.

Jer presude koje su hrvatski sudovi donijeli u korist Velimira Bujaneca i Milijana Brkića Vase su definitivno šokantne.

Bujanecu je dosuđena odšteta od 12 tisuća kuna zbog povrede ugled i časti koja je navodno uslijedila zbog satiričnog teksta na portalu News Bar. Već sama ideja da osoba poput Bujaneca ima ugled i čast izgleda nevjerojatno, ali je za hrvatsko društvo još gora interpretacija da možeš prostitutke plaćati kokainom, nositi nacističku uniformu, izjavljivati najgore šovinističke gadosti i promovirati ustašluk i doista biti građanin RH koji ima ugled i čast koji mogu biti povrijeđeni. Što o Hrvatskoj i hrvatskom pravosuđu govore takvi kriteriji?

Obrazloženje suda smisla jedino imao ako se čita kao satira

Sutkinja Snježana Šagud je u svojoj presudi u korist Bujaneca docirala i u vezi novinara i novinarstva, što vrijedi citirati: “O novinaru treba imati svijest kao osobno i profesionalno odgovornoj osobi. Ta odgovornost se ogleda u savjesnom, objektivnom, točnom, istinitom i potpunom informiraju javnosti o temama, događajima, pojavama i sličnome. Osoba novinara pretpostavlja i poštenje, ugled i čast, te se novinar prilikom obavljanja novinarske djelatnosti mora rukovoditi najvišim moralnim i etičkim načelnima”.

Ne, nije to bilo objašnjenje zašto odbacuje Bujanecovu tužbu protiv News Bara jer teško da bi tužitelj mogao ispuniti kriterije o novinarima koje je iznijela sutkinja, nego je to dio argumentacije zašto je po mišljenju suda Bujanec u pravu. Citirani dio presude jedino može imati smisla ako se čita kao satirični tekst, drugačije nikako.

Tjednik Lider osuđen jer je za prepisivača diplomskog napisao da je prepisivač diplomskog

Vaso Brkić je pak zahvaljujući hrvatskom pravosuđu utržio 15 tisuća kuna - tražio je 50 tisuća - zbog duševnih boli koje je u njemu navodno izazvao tekst u tjedniku Lider iz 2014., u kojemu ga je novinar nazvao prepisivačem diplomskog. U međuvremenu je nedvojbeno utvrđeno da je Brkićev diplomski sadržavao prepisane dijelove, pa je morao pisati novi.

Sutkinji Sabini Dugonjić to nije bilo relevantno i u svojoj presudi napisala je i ovo: ““Ne može se radi ostvarivanja jednog prava – prava na informiranje – ugrožavati drugo, tuđe pravo u ovom slučaju pravo na dostojanstvo, ugled i čast. Prema tome, analizirajući naslov i sadržaj članka sud zaključuje da sadrže uvredljive informacije o Milijanu Brkiću iz kojih se kod čitatelja može stvoriti logičan zaključak o njegovoj moralnoj kvaliteti. Svakom prosječnom čitatelju dovoljno je pročitati naslov da bi i on stekao svoj sud, a daljnjim čitanjem teksta bi naslov trebao biti obrazložen istinitim i potpunim informacijama. Dakle, u spornom članku Milijan Brkić je prikazan kao osoba negativnih osobina, jer se u istaknutom dijelu teksta izražava stav prema njemu kao osobi od afera”.

Vaso Brkić osoba od afera? Ma tko bi to uopće pomislio! Nije da se dotični upravo nalazi usred još jedne afere, nazvane afera SMS.

Ovim presudama hrvatsko pravosuđe je objavilo rat istini, poručujući građanima da satira nije satira, da ima ugleda i časti gdje ih očito nema, da dokazani prepisivač to nije itd. Ili: “Rat je mir. Sloboda je ropstvo”.

A sada me tužite. Milost ne tražim niti bih vam je dao.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara