NEPOSREDNO prije nego što je 16. rujna prošle godine krenula u školu, devetogodišnja Zin Nwe Phyo bila je oduševljena što joj je ujak darovao nove sandale.

Pripremila mu je šalicu kave, obula cipele i krenula u školu, udaljenu 10 minuta hoda u selu Let Yet Kone u središnjem Mjanmaru. Nedugo nakon toga, prisjeća se njezin ujak, vidio je dva helikoptera kako kruže iznad sela. Odjednom su počeli pucati.

Zin Nwe Phyo i njezini kolege iz razreda upravo su stigli u školu kada je netko viknuo da zrakoplov dolazi. Počeli su trčati u zaklon, tražeći pomoć i spas, dok su rakete i meci pogađali školu, piše BBC.

"Nismo znali što učiniti", rekao je jedan učitelj, koji je bio u učionici kada su počeli zračni napadi: "Nisam čuo zvuk helikoptera, čuo sam metke i bombe kako pogađaju školsko dvorište." "Djeca unutar glavne školske zgrade počela su trčati van, pokušavajući se sakriti", rekla je druga učiteljica. Sa svojim razredom uspjela se sakriti iza velikog stabla tamarinda.

"Pucali su kroz zidove škole, pogodili su djecu", rekao je jedan očevidac: "Krhotine koje su letjele iz glavne zgrade ozlijedile su djecu u susjednoj zgradi. U prizemlju su bile velike rupe."

Leteći tenkovi

Napadači su koristili dva borbena helikoptera ruske proizvodnje Mi-35, prozvana "leteći tenkovi" ili "krokodili" zbog svog zlokobnog izgleda i zaštitnog oklopa. Nose zastrašujuću paletu oružja, uključujući snažne brzometne topove i lansere koji mogu ispaliti više raketa, razornih za ljude, vozila i sve osim najčvršćih zgrada.

U dvije godine otkako je mjanmarska vojska smijenila izabranu vladu Aung San Suu Kyi zračni napadi poput ovog postali su smrtonosna taktika u građanskom ratu koji se vodi u većem dijelu zemlje. Provode ga zračne snage koje su posljednjih godina narasle na oko 70 zrakoplova, uglavnom ruske i kineske proizvodnje.

Teško je procijeniti koliko je poginulih u takvim zračnim napadima jer je pristup većem dijelu Mjanmara sada nemoguć, zbog čega stvarni danak sukoba uglavnom nije vidljiv vanjskom svijetu. BBC je u nizu telefonskih poziva razgovarao s očevicima, mještanima i obiteljima kako bi doznao kako se odvijao napad na školu.

Pucnjava je trajala oko 30 minuta, rekli su očevici, uništavajući zidove i krovove.

Djevojčica s početka priče je ubijena u školi, pokolj u selu

Tada su vojnici, koji su se iskrcali u blizini iz druga dva helikoptera, umarširali u selo. Neki su pucali i naredili preživjelima da izađu i čučnu na zemlju. Upozoreni su da ne podižu pogled, inače će biti ubijeni. Vojnici su ih počeli ispitivati o prisutnosti bilo kakvih oporbenih snaga u selu.

U glavnoj školskoj zgradi troje djece ležalo je mrtvo. Jedno je bila Zin Nwe Phyo. Druga je bila sedmogodišnja Su Yati Hlaing - nju i stariju sestru odgajala je baka. Njihovi roditelji, poput mnogih u ovoj regiji, preselili su se u Tajland u potrazi za poslom. Drugi su bili teško ozlijeđeni, nekima su nedostajali udovi. Među njima je bio i Phone Tay Za, također sedmogodišnjak, koji je plakao od boli.

Vojnici su koristili plastične kante za sakupljanje dijelova tijela. Najmanje 12 ranjene djece i učitelja ukrcano je u dva kamiona kojima je zapovijedala vojska i odvezeno u najbližu bolnicu u gradu Ye-U. Dvoje djece je kasnije umrlo. U poljima koja okružuju selo vojnici su ubili tinejdžera i šest odraslih osoba.

Zemlja koja ratuje sama sa sobom

Ovo je zemlja koja već dugo ratuje sama sa sobom. Burmanske oružane snage borile su se protiv raznih pobunjeničkih skupina od stjecanja neovisnosti 1948. No ti su sukobi bili niskotehnološki, uglavnom su uključivali kopnene trupe u beskonačnoj borbi za teritorij u spornim pograničnim regijama. Često su se malo razlikovali od rovovskog rata od prije jednog stoljeća.

Godine 2012. u saveznoj državi Kachin - neposredno nakon što su zračne snage dobile svoju prvu helikoptersku topovnjaču Mi-35 - vojska je prvi put intenzivno upotrijebila zračno oružje protiv pobunjenika. Zračni udari također su korišteni u nekim drugim unutarnjim sukobima tijekom 10-godišnje suspenzije demokracije u Mjanmaru, u saveznim državama Shan i Rakhine.

Međutim, od državnog udara u veljači 2021. vojska je pretrpjela teške gubitke u zasjedama na cestama koje su izvele takozvane Snage narodne obrane - dobrovoljačke milicije osnovane nakon što je hunta slomila mirne prosvjede protiv državnog udara.

Stoga je vojska bila prisiljena osloniti se na potporu iz zraka - bombardiranje iz zrakoplova pogodnih za kopneni napad ili zračne mobilne operacije poput one u Let Yet Koneu, gdje helikopteri gađaju ciljeve prije nego što vojnici stignu i ubiju ili zarobe sve protivničke snage koje pronađu.

600 zračnih napada u manje od dvije godine

Mjanmarska vojska izvela je najmanje 600 zračnih napada između veljače 2021. i siječnja 2023., prema analizi BBC-jeve podružnice za praćenje sukoba ACLED.

Teško je procijeniti broj žrtava u tim udarima. Prema Vladi nacionalnog jedinstva, koja predvodi opoziciju vojnom režimu, u zračnim napadima oružanih snaga ubijeno je između listopada 2021. i rujna 2022. najmanje 155 civila.

Grupe otpora su slabo naoružane, bez mogućnosti da se suprotstave zračnim napadima. Prilagodili su jeftine dronove za pokretanje vlastitih zračnih napada, bacajući male količine eksploziva na vojna vozila i stražarska mjesta, ali s ograničenim učinkom.

Nije jasno zašto je Let Yet Kone bio na udaru vojske. To je siromašno selo s oko 3000 stanovnika, većinom uzgajivača riže ili kikirikija, smješteno u sušnom području središnjeg Mjanmara, gdje je voda rijetkost izvan sezone monsuna.

Nalazi se u okrugu Depayin gdje je otpor vojnom udaru bio snažan. Depayin je bio poprištem mnogih oružanih sukoba između vojske i Snaga narodne obrane, iako je prema riječima stanovnika u Let Yet Koneu bilo mirno. Najmanje 112 od 268 napada koje je zabilježila Vlada nacionalnog jedinstva dogodilo se u južnom Sagaingu, gdje se nalazi Depayin.

Vojska kaže da se na njih pucalo iz škole

Glasnogovornik vojne vlade rekao je nakon napada na školu da su vojnici otišli u selo provjeriti prijavu prisutnosti boraca iz Snaga narodne obrane i Armije neovisnog Kachina te da su se našli pod vatrom iz škole. Ovaj iskaz je u suprotnosti sa svim svjedočenjima do kojih je došao BBC. Vojska nije pružila nikakve dokaze o pobunjeničkim aktivnostima u školi.

Škola je bila pokrenuta samo tri mjeseca ranije u budističkom samostanu na sjevernom rubu sela. Poučavala je oko 240 učenika. Stanovnici su za BBC rekli da je to jedna od više od 100 škola u Depayinu kojima sada upravljaju zajednice koje se protive vojnoj vlasti.

Učitelji i zdravstveni radnici bili su među prvim pristašama pokreta građanskog neposluha. U jednom od prvih i najpopularnijih iskaza prkosa protiv vojnog udara državni zaposlenici odbili su suradnju s novom vojnom vladom. Kao rezultat toga, mnoge škole i domove zdravlja sada vode lokalne zajednice, a ne vlada.

Phone Tay Zaova majka kaže da je čula pucnjavu i eksplozije oko 30 minuta nakon što je ispratila sina u školu. Ali, poput ujaka Zin Nwe Phyoa, pretpostavila je da škola ne može biti meta borbenih helikoptera.

"Nakon što je zvuk pucnjave utihnuo, krenula sam prema školi. Vidjela sam djecu i odrasle kako čuče na zemlji pognutih glava. Vojnici su udarali nogama one koji bi podignuli glavu", rekla je mjanmarska majka.

Molila je vojnike da joj dopuste potražiti sina. Odbili su. "Vama je stalo do toga što se događa kad vaši budu upucani, ali ne i kad se to dogodi nama", rekao joj je jedan vojnik.

Dječak krvario u učionici

Zatim je čula Phone Tay Zaa kako je doziva, pa su je pustili da ode do njega u uništenu učionicu: "Našla sam ga u lokvi krvi. Rekla sam mu da će biti dobro i da neće umrijeti. Plakala sam i vikala: 'Kako se usuđujete učiniti ovo mom sinu?' Cijelo samostansko imanje je bilo u apsolutnoj tišini.

Jedan vojnik rekao mi je da ne vrištim i da ostanem tu gdje jesam. Tako sam sjedila u učionici oko 45 minuta sa svojim djetetom u naručju. Vidjela sam tamo tri mrtva dječja tijela. Nisam znala čija su djeca. Nisam im mogla vidjeti lica."

Phone Tay Za je umro ubrzo nakon toga. Vojnici su odbili dopustiti njegovoj majci da zadrži njegovo tijelo i odnijeli su ga. Tijela Zin Nwe Phyo i Su Yati Hlaing također je uzela vojska, prije nego što su ih njihove obitelji mogle vidjeti, a kasnije su tajno kremirana.

Tisuću kilometara dalje roditelji Su Yati Hlaing radili su svoje smjene u tvornici elektroničkih komponenti kada su čuli da je vojska napala njihovo selo.

"Moja žena i ja bili smo u agoniji. Nismo se više mogli koncentrirati na posao", rekao je njezin otac i nastavio: "Bilo je rano popodne pa nismo mogli otići. Nastavili smo raditi, teška srca. Kolege su nas pitali jesmo li dobro. Supruga više nije mogla zadržati suze i počela je plakati. Odlučili smo ne raditi uobičajene prekovremene sate tog dana i zamolili šefa da se vratimo u našu sobu."

Kasnije te večeri nazvala ih je baka Su Yati Hlaing rekavši im da je ubijena.

Brojni napadi

Napad u Let Yet Koneu izazvao je međunarodne prosvjede, ali su se zračni napadi nastavili. Dana 23. listopada zrakoplovi su u saveznoj državi Kachin bombardirali koncert u znak obilježavanja godišnjice početka pobune.

Preživjeli kažu da su tri velike eksplozije zahvatile gomilu koja se okupila na događaju, ubivši 60 ljudi, uključujući više zapovjednike Armije neovisnog Kachina i jednog popularnog pjevača. Smatra se da je mnogo više ljudi umrlo sljedećih dana, nakon što je vojska blokirala evakuaciju teško ozlijeđenih u napadu.

Na drugom kraju zemlje zračne su snage 15. studenog bombardirale rudnik olova u južnoj saveznoj državi Karen, blizu granice s Tajlandom, ubivši tri rudara i ranivši još osmoricu. Glasnogovornik hunte opravdao je napad tvrdnjom da je rudarenje bilo ilegalno te u području pod kontrolom pobunjeničke Nacionalne unije Karena.

U prosincu su zračne snage bombardirale glavnu bazu pobunjeničke Nacionalne fronte Chin, pokraj granice s Indijom. Vojska je također pogodila dvije crkve u saveznoj državi Karen, ubivši pet civila.

Potpora Rusije i Kine

Ovaj povećani kapacitet za zračno ratovanje održava se kontinuiranom potporom Rusije i Kine nakon državnog udara, unatoč tome što su mnoge druge vlade izopćile mjanmarski vojni režim.

Rusija je postala glavni inozemni saveznik režima. Ruska oprema, poput helikoptera Mi-35 i agilnih jurišnih aviona Jak-130, ključna je za zračnu kampanju protiv pobunjenika. Kina je nedavno isporučila Mjanmaru moderne trenažere FTC-2000, letjelice koje su također vrlo pogodne za napad na ciljeve na zemlji.

Velik broj mrtvih u takvim napadima privukao je pozornost istražitelja ratnih zločina. Oružane snage Mjanmara često su bile optuživane za takve zločine u prošlosti, poput onih protiv Rohindža 2017. godine. No korištenje zračnih snaga sa sobom donosi nove vrste zločina.

Za one koji su preživjeli Let Yet Kone noćna mora nije završila 16. rujna. Kažu da su mnoga djeca i neki odrasli još uvijek traumatizirani onim što su proživjeli toga dana. Vojska je nastavila ciljati njihovo selo, napadajući ga još tri puta i spalivši mnoge kuće.

Veliko siromaštvo

Radi se o siromašnoj zajednici. Nemaju resursa za obnovu, a ne znaju ni kada će se vojnici vratiti da ponovno spale selo. "Djeca su sve za svoje roditelje. Ubijajući djecu, vojska ih je psihički slomila. I moram reći da su uspjeli. Čak i meni će sada trebati puno motivacije da nastavim s revolucionarnom borbom", kaže jedan vođa lokalne milicije za BBC.

Roditelji Su Yati Hlaing još uvijek su u Tajlandu, ne mogu se vratiti nakon smrti svoje kćeri. Ne mogu si priuštiti troškove puta ni rizik gubitka radnih mjesta za koja su se oduvijek nadali da će njihovoj djevojčici omogućiti bolji život.

"Zamišljala sam da ću, kad se konačno vratim kući, živjeti sretno sa svojim kćerima. Da ću im kuhati što god požele. Imala sam toliko snova. Željela sam da budu mudre i obrazovane jer mi smo neobrazovani. Upravo su krenule na svoje životno putovanje. Moja kći nije ni izbliza dobila našu naklonost i toplinu jer smo bili odsutni toliko dugo. A sada je otišla zauvijek", rekla je majka stradale djevojčice.